REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4395/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. C. d.o.o. O., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik iz O., protiv ovršenika S. S., OIB ... iz Č., ..., te ovršenikovog dužnika K. S., vl. obrta A. G., B., OIB ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-57/2019-2 od 15. veljače 2019., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1633/2018-3 od 19. listopada 2018., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-57/2019-2 od 15. veljače 2019. i predmet se vraća tome sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1633/2018-3 od 19. listopada 2018. naloženo je ovršenikovom dužniku K. S., vl. obrta A. G., ..., B., OIB ..., kao poslodavcu ovršenika S. S. da ovrhovoditelju B. C. d.o.o. O., namiri tražbinu na račun kod E. & S. d.d., ..., na ime svih obroka što ih je propustio ustegnuti na plaći ovršenika prema rješenju javnog bilježnika M. B. iz O. broj Ovrv-3792/14 od 05. lipnja. 2014. u ukupnom iznosu od 10.350,66 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. 1. izreke) te je naloženo ovršenikovom dužniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 1.250,00 kuna (st. 2. izreke).
2. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-57/2019-2 od 15. veljače 2019. uvažena je žalba ovršenikovog dužnika te je odbijen prijedlog ovrhovoditelja (st. 1. izreke). Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu (st. 2. izreke).
3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 – dalje: OZ) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije žalba ovršenikovog dužnika i potvrdi prvostupanjsko rješenje, te naložiti ovršenikovom dužniku plaćanje troškova postupka uključujući trošak revizije.
4. Ovršenikov dužnik je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija ovrhovoditelja je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i odluka se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
7. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud usvojio je prijedlog ovrhovoditelja te je naložio ovršenikovom dužniku, kao poslodavcu ovršenika, isplatiti sve iznose koje je propustio isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O. poslovni broj Ovrv-3792/14 od 5. lipnja 2014. dok drugostupanjski sud povodom žalbe ovršenikovog dužnika preinačava prvostupanjsko rješenje i odbija prijedlog uz zaključak da "(…) postupak prisilne naplate od ovršenikovog poslodavca onih iznosa koje je propustio obustaviti od ovršenikove plaće pretpostavlja postojanje sudskog ovršnog postupka protiv ovršenika, te ne postupanje njegovog poslodavca po rješenju o ovrsi koje je donio sud, pa stoga nema mjesta pokretanju ovog postupka protiv poslodavca kod izvansudske ovrhe, a na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika (…)".
8. Takvu odluku suda drugog stupnja pobija revizijom ovrhovoditelj i postavlja pitanja koja glase:
"1. Može li ovrhovoditelj kod izvansudske ovrhe na stalnim novčanim primanjima ovršenika osnovano predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi?
2.Da li je vođenje sudskog ovršnog postupka pretpostavka primjene odredbe čl. 201. Ovršnog zakona odnosno da li je vođenje sudskog ovršnog postupka pretpostavka donošenja rješenja prema ovršenikovom dužniku u skladu s odredbom čl. 201. st. 1 Ovršnog zakona?"
9. Obrazlažući razloge važnosti pitanja postavljenih u reviziji ovrhovoditelj se pozvao na rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1210/2018 od 4. ožujka 2019. te rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-167/2018 od 11. travnja 2018.
10. Pitanja koja je postavio ovrhovoditelj svode se na dopustivost vođenja sudske ovrhe prema ovršenikovom dužniku nakon što ovršenikov dužnik u postupku izvansudske ovrhe nije isplatio sve obroke što je bio dužan prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.
10.1. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.
11. Odredbom čl. 201. OZ određeno je:
1) Ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi.
(2) Prijedlog iz st. 1. ovoga čl. ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnoga postupka.
(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz st. 1. ovoga čl. ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku.
(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po čl. 200. st. 2. i 3. ovoga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio.
11.1. Odredbom čl. 284. st. 2. OZ određeno je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima.
12. Dakle, poslodavac je odgovoran za provedbu rješenja o ovrsi na plaći ovršenika, te takva odgovornost poslodavca znači da je isti dužan prilikom isplate plaće svome radniku, a koji je ujedno ovršenik, uskratiti novčani iznos određen rješenjem o ovrsi i isplatiti taj iznos ovrhovoditelju, te u slučaju da poslodavac ne postupi na navedeni način - biti će odgovoran ovrhovoditelju za svaki iznos koji je propustio naplatiti od radnika kao ovršenika.
12.1. Ovrhovoditelj može predložiti da sud u posebnom incidentalnom postupku (u okviru ovršnog postupka) rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Taj prijedlog, koji bi sadržajno trebao korespondirati kondemnatornoj tužbi (čl. 186. ZPP) može se podnijeti do dovršetka ovršnog postupka (čl. 201. st. 2. OZ). Ovrhovoditelj bi na temelju kondemnatornog rješenja kao ovršne isprave mogao pokrenuti i posebni ovršni postupak.
12.2. Ovrhovoditelju bi zapravo stajala na raspolaganju dva konkurentna pravna puta za ostvarivanje njegovih prava prema poslodavcu: adhezijski ovršni postupak ali samo radi ostvarivanja naknade štete do visine neustegnutog dijela stalnog primanja te parnični postupak radi ostvarivanja ukupno pretrpljene štete, dakle i one koja bi se sastojala o neisplati zaplijenjenog dijela stalnih primanja.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nema prepreke da se u sudskom postupku, povodom prijedloga ovrhovoditelja, naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika (izvansudska ovrha). Takvo shvaćanje temelji se na tumačenju citiranih odredbi OZ. Naime, odredbe toga zakona (čl. 201. i čl. 284. OZ) ne razlikuju slučajeve u kojima je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik (izvansudska ovrha) od ovrhe koju je odredio sud i koja je provedena na temelju odluke suda. Kako, dakle, za slučajeve izvansudske ovrhe odredbama Ovršnog zakona nisu propisani izuzeci vezani za dopustivost sudskog postupka kojim će se naložiti ovršenikovom dužniku isplatiti iznose koje je propustio isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika, to je takav prijedlog dopušten.
14. Dodatni argument ovom shvaćanju je činjenica što OZ i inače ne pravi razliku između sudske i izvansudske ovrhe u pogledu korištenja pravnih sredstava. Tako je odredbom čl. 284. st. 5. OZ određeno da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. tog Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Dok je odredbom čl. 284. st. 4. OZ određeno da je isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan u povodu rješenja o ovrsi iz st. 1. i 2. tog čl. postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud.
14.1. Kako dakle, ovršenik i u izvansudskoj ovrsi (pa i ovrhovoditelj) može poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati i tijekom sudske ovrhe, te je izričito određeno da je poslodavac dužan postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud, to je stav ovog suda da okolnost što se provodila izvansudska a ne sudska ovrha nije procesna zapreka za podnošenje sudu prijedloga da se ovršenikovom dužniku naloži isplata svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi ( ako se za to ispune zakonski uvjeti).
15. U ovom postupku je utvrđeno da je:
- po prijedlogu ovrhovoditelja javni bilježnik M. B. iz O. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3792/14-2 od 5. lipnja 2014. kojim je naloženo ovršeniku S. S. da ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 8.146,85 kuna sa pripadajućim kamata i troškovima postupka;
- da je radi namirenja te tražbine određena ovrha na svim novčanim sredstvima ovršenika po svim njegovim računima i oročenim sredstvima te na stalnim novčanim primanjima i općenito na imovini ovršenika;
- da je ovrhovoditelj navedeno pravomoćno rješenje o ovrsi dostavio poslodavcu ovršenika S. K. kao vlasniku obrta A. G. dana 18. srpnja 2016., a radi provođenja ovrhe na plaći ovršenika, dakle, pokrenuo je izvansudsku ovrhu, a što je u skladu sa čl. 284. st. 2. OZ-a.
- da poslodavac ovršenika nije postupio po dostavljenom pravomoćnom rješenju o ovrsi.
16.1. Polazeći od navedenih utvrđenja te stajališta da je pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika kojim je određena ovrha na stalnim novčanim primanjima ovršenika dostavljeno poslodavcu na provedbu a koji je dužan postupati po navedenom rješenju kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud, valja zaključiti da nema prepreke da ovrhovoditelj podnese zahtjev sudu radi isplate iznosa koje poslodavac nije zaplijenio u postupku izvansudske ovrhe.
17. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio žalbu ovršenikovog dužnika i odbio prijedlog. Kako zbog ovog pogrešnog pravnog pristupa nije razmotrio ostale navode žalbe to je valjalo, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1 OZ.
18. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi ovršenikovog dužnika, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
