REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 171/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. G. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Z., radi donošenja presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5186/16-2 od 6. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-519/10-94 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se presudom zamjeni ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, sadržaja kako je to pobliže opisano pod toč. I izreke. U toč. II izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1.-4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nižestupanjske presude preinačiti i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
7. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da majka tužiteljice počam od 1997. ima u vlasništvu useljivu kuću (suvlasništvo kuće koja u naravi predstavlja jedan kat) pa da stoga tužiteljica nakon što je njezina majka iselila iz predmetnog stana, a koja je stupila u pravnu poziciju svoje majke, nema pravo na zaštićenu najamninu (čl. 31. st. 2. alineja 2. Zakona o najmu stanova – "Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06).
9. Obrazlažući revizijske navode tužiteljica je propustila konkretizirati i određeno naznačiti pravno pitanje za koje smatra da bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. S tim u vezi treba naglasiti da se pravno pitanje (u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP) treba postaviti na konkretan i određen način, da se ne ostavlja dvojba o kojem pravnom pitanju, u okviru nekog pravnog instituta ili zakonske odredbe je riječ, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Naime, kada je riječ o izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer bi to dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, kao jedno od temeljnih načela (načelo nepristranosti) kojim se sud mora rukovoditi tijekom čitavog trajanja sudskog postupka, a sud bi se potencijalno doveo u situaciju da formulira pitanja koja možda i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta (tako i ovaj sud u Rev 548/2017-2 od 7. listopada 2020., Rev 2120/2017-2 od 4. veljače 2020., Rev 2813/2017-2 od 18. veljače 2020. i dr.). Već zbog toga revizija tužiteljice podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.
10. Iako je već obzirom na izloženo neodlučno, pozivanje tužiteljice na odluke ovog suda poslovni broj Rev 40/99 od 10. lipnja 1999. i Rev-x 663/11, te na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske u svakom slučaju, ne predstavljaju razlog važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP jer činjenična situacija u navedenim odlukama, a slijedom toga i pravna, ne koincidira sa stanjem u predmetnom spisu.
11. Također, ovaj sud smatra korisnim uputiti na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014. objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 146/14) u kojem je, u odnosu na podnošenje izvanredne revizije navedeno:
"(...) Ustavni sud u tom smislu naglašava kako nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoji i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštovanje svrhe i smisla zakonom priznatih pravnih sredstava zaštite."
12. Slijedom izloženog, a jer revizija tužiteljice ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, valjalo je njezinu reviziju protiv drugostupanjske presude odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP).
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
