REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1781/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica R. R., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3977/17-2 od 20. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1288/16-23 od 30. svibnja 2017., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine i to 585/171.427 dijela zk.č.br. 186/1 „pašnjak“ ukupne površine 171.427 m2 upisane u zk.ul.br. 50473 k.o. G. V., koji dio prema prijavnom listu za zemljišnu knjigu RN-911/2006 k.o. G. V. od 28. veljače 2006. izrađenom po geodetskoj poslovnici G.-L. iz Z., ..., čini novo formiranu zk.č.br. 186/152 „voćnjak“ površine 585 m2 k.o. G. V., što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja kao vlasnik novoformirane zk.č.br. 186/152 „voćnjak“ površine 585 m2 k.o. G. V., sve na temelju presude suda prvog stupnja i prijavnog lista sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.) Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 20.970,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu, time da tužitelj traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženice nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je pok. J. J., pravni prednik tužitelja, u postupku osnivanja katastarskog operata za k.o. G. V. od 1. siječnja 1996. evidentiran kao posjednik sporne čestice,

- da je rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja broj O-4136/93 od 27. rujna 1994. iza pok. J. J., predmetna nekretnina u ostavinskoj imovini iza pokojnika navedena kao vanknjižno vlasništvo i da su istu naslijedili njegovi sinovi D. J. i V. J., te su u katastru upisani kao posjednici svaki u ½ dijela,

- da je Ugovor o kupoprodaji od 24. ožujka 2006. zaključen između V. J. i D. J., kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, te da je predmet kupoprodaje kčbr. 4713 voćnjak od 585 m2, upisana u PL. broj 1085 k.o. G. V.,

- da je tužitelju tada predan nesmetan posjed nekretnine te je isti upisan u katastru kao korisnik,

- da je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena 21. kolovoza 2009. kao vlasnik na temelju Očitovanja Hrvatskih šuma od 3. travnja 2009., a da je prije toga od 19. rujna 1947. na temelju čl. 1. i 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini predmetna čestica, sada upisana u zk.ul.br. 50473 k.o. G. V., bila upisana u zemljišnoj knjizi kao općenarodna imovina.

8. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog zemljišta dosjelošću pozivajući se na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/0, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP) i odredbu čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80 i 36/90, N.N. br. 53/91, dalje: ZOVO), koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.

9. Suprotno navodima revizije tuženice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu.

10. Revizijske navode tuženice kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka zapravo prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje, jer prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Također valja ukazati da činjenica da su tužitelj i njegovi prednici kao posjednici nekretnine mogli znati ili su znali za upis u zemljišnim knjigama, odnosno da je ta nekretnina u tim knjigama u razdoblju njihova posjedovanja bila upisana kao vlasništvo tuženice ili njezinih prednika, ne čini samo po sebi posjed tužitelja i njegovih prednika nesavjesnim ili nepoštenim ako su tužitelj i njegovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici (tako i u Rev-1209/16, Revx-76/14 i dr.).

12. Suprotno navodima tuženice nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

13. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću.

Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Prema već ustaljenoj praksi ovog suda u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., kao i u nizu drugih predmeta), zauzeto je sljedeće shvaćanje:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

15. Kako iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da je tužitelj preko svojih pravnih prednika bio u poštenom i zakonitom posjedu sporne nekretnine (kvalificiranom posjedu) kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, ispunjene su zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4. ZVDSP na strani tužitelja za stjecanje vlasništva dosjelošću. Kod toga valja uzeti u obzir i vrijeme posjedovanja od strane prednika tužitelja.

16. Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

17. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.