1

Posl. br. Gž-1492/2022-3

 

Posl. br. Gž-1492/2022-3

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. T.iz Z., OIB: ...., zastupana po V. A., odvjetniku iz Z. protiv tuženika C. b. d.d. Z., OIB: ....., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. P-520/2017 od 02. rujna 2022. na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024. 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. P-520/2017 od 02. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. P-520/2017 od 02.09.2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je nedopuštena ovrha u predmetu pod posl. br. Ovr-3143/16 određena na nekretnini tužiteljice kao ovršenice, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. odjel J., zk.ul. .... k.o. P., kč.br. ... u naravi kuća površine 26 m2 i dvorište od 226 m2, uz naknadu parničnog troška.

2.              Protiv citirane prvostupanjske odluke žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže ukidanje pobijane odluke i vraćanje na ponovno suđenje.

3.              U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio odredbe čl. 187. st. 2.  i čl. 288. ZPP-a,  što da je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Navodi da je sud odustajanjem od provođenja financijskog vještačenja nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a time da joj je uskraćeno i pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje. Istakla je i da sud kod donošenja pobijene odluke nije uzeo u obzir njenu tvrdnju da je ovrha nedopuštena i zbog toga što predmetna nekretnina kao bračna tečevina predstavlja izvanknjižno vlasništvo njenog supruga J. T..

4.              Odgovor na žalbu nije podnijet.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha određena u predmetu pod posl. br. Ovr-3143/16 na nekretnini tužiteljice kao ovršenice, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. odjel Jastrebarsko, zk.ul. ... k.o. P., kč.br. ... u naravi kuća površine 26 m2 i dvorište od 226 m2, radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja.

7.              Donoseći pobijanu odluku nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužiteljica Rješenjem pod posl. br. Ovr-3143/16 od 03.05.2017. upućena na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- da je tijekom ovog parničnog postupka predmetna ovrha pravomoćno obustavljena Rješenjem ovršnog suda pod posl. br. Ovr-3143/16 od 19.03.2021. temeljem čl. 102. st. 4. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ ) iz razloga što nekretnina koja je predmet ovrhe nije prodana ni na drugoj javnoj dražbi

- da se ne može proglasiti nedopuštenom ona ovrha koja je pravomoćno obustavljena kao neprovediva jer da takva ovrha više ne postoji i da ne proizvodi pravne učinke

- da pored toga tužiteljica nije dokazala da su ostvareni razlozi nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a  jer da je sud zbog višegodišnjeg neplaćanja predujama za financijsko vještačenje odustao od provođenja tog dokaza sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP-a

- da tvrdnje  tužiteljice da predmetna nekretnina kao bračna tečevina predstavlja izvanknjižno vlasništvo njenog supruga J.T., kao  i da su u prijedlogu za ovrhu navedeni različiti brojevi ugovora o kreditu, ne ulaze u krug razloga zbog kojih je tužiteljica upućena na predmetnu parnicu.

8.              Stoga prvostupanjski sud iz iznijetih razloga, odnosno zato što je u međuvremenu ovrha obustavljena kao neprovediva i zato jer nisu dokazani razlozi nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

9.              Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.  Također pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, te je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev.

10.              Iz stanja u spisa nesporno proizlazi:

- da je tužiteljica kao ovršenica Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. Ovr-3143/16 od 03.05.2017. ( list 5 spisa ) upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe pod posl. br. Ovr-3143/16 od 16.12.2016. nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a

- da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. Ovr-3143716 od 19.03.2021. ( list 129 spisa ) obustavljena predmetna ovrha na nekretnini tužiteljice kao ovršenice temeljem čl. 102. st. 4. OZ-a.

11.              Dakle, tužiteljica je u konkretnom slučaju pravomoćnom odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom slijedom čega je ista oslobođena obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje predmetne parnice.

12.              Naime, tužiteljica može u skladu s rješenjem kojim je upućena na parnicu, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena, odnosno pravomoćno obustavljena, pa čak i kada je ovrha dovršena prije podnošenja tužbe. Niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i da samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena. Ovakav je stav zauzet u brojenim odlukama Vrhovnog suda RH i to br. Rev 244/2023 od 06.06.2023., Rev 1012/2020 od 22.12.2020., Rev 1604/18 od 08.01.2019., Rev 1153/2021 od 15.02.2022.

13.              Slijedom navedenog nije ispravan stav prvostupanjskog suda da se ne može proglasiti nedopuštenom ovrha koja je pravomoćno obustavljena.

14.              Međutim navedeno nije utjecalo na zakonitost pobijane odluke iz razloga što tužbeni zahtjev nije odbijen samo iz tog razloga ( obustava ovrhe ), već i zato što tužiteljica nije dokazala razloge zbog kojih je upućena na ovu parnicu.

15.              Stoga nepodudarnost shvaćanja prvostupanjskog suda sa naprijed navedenim shvaćanjima iz revizijskih odluka VS RH, u tom dijelu pobijane odluke, nije rezultirala povredom prava na pristup sudu, odnosno pravično suđenje, a na što tužiteljica upire žalbom, jer je tužbeni zahtjev odbijen i iz drugih obrazloženih razloga, a koje ovaj sud prihvaća kao pravilne.

16.              Naime, tužiteljica je na predmetnu parnicu upućena iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. (  ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ) i toč. 9. ( ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave).

17.              Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

18.              Razlozi za žalbu koji su sadržani u čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a su razlozi koji se tiču dopustivosti donošenja rješenja unatoč formalno valjanoj ovršnoj ispravi i postojanju tražbine. Navedeni razlozi spadaju u tzv. opugnacijske razloge i tiču se nedostatka aktivne ili pasivne legitimacije stranaka. Pomanjkanje legitimacije na strani ovrhovoditelja postoji kada iz ovršne isprave slijedi da ovrhovoditelj, koji je predložio donošenje rješenja o ovrsi, u ovrsi nije označen kao ovrhovoditelj, dok pomanjkanje legitimacije na strani ovršenika postoji ako ovršenik, kako je označen u ovršnom prijedlogu, nije označen u ovršnoj ispravi.

 

19.               U konkretnom slučaju iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da se radi o ovrsi na nekretnini radi naplate potraživanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 2200145558 od 02.06.2014. ( list 15-22 spisa ) kao ovršne javnobilježničke isprave koji je zaključen između tuženika kao banke i tužiteljice kao zalogodavca. Navedenim ugovorom o kreditu je čl. 10. ugovoreno i zasnivanje založenog prava u korist tuženika radi osiguranja naplate na nekretnini koja je predmetom ovrhe tj. kč.br. 1176/8.

 

20.              Iz navedene ovršne isprave- Ugovora o dugoročnom kreditu br. ......... od 02.06.2014. proizlazi i aktivna i pasivna legitimacija stranaka jer je tuženik kao banka ovlaštenik prava na isplatu tražbine, čije ostvarenje traži ovršnim zahtjevom, a tužiteljica je kao založni dužnik odgovorna za ispunjenje te tražbine.

 

21.              U odnosu na žalbene razloge valja istaknuti da činjenica da je u prijedlogu za ovrhu naveden drugi broj ugovora o kreditu ne utječe na dopuštenost predmetne ovrhe jer je očito da se radi o pogrešci u pisanju brojeva, odnosno otklonjivom nedostatku, te istodobno i vrlo lako provjerljivom podatku. Pored toga navedeno ne predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. 

 

22.               Nadalje razlozi za žalbu koji su sadržani u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a su razlozi koji se odnose na postojanje tražbine i spadaju u tzv. opozicijske razloge, a odnose se na prestanak tražbine.

 

23.               Iz spisa proizlazi da je sud radi utvrđivanja tog razloga nedopuštenosti ovrhe odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem na ročištu 10.04.2018., te pozvao tužiteljicu na uplatu predujma ( list 85 spisa). Nakon toga je tužiteljica pismenim podnescima od 07.05.2018. i 05.07.2018. zatražila produljenje roka za uplatu predujama za dodatnih 60 dana ( list 86 i 90 spisa). Konačno je na ročištu održanom 30.08.2022. ( list 133 spisa ) tužiteljica istakla da nije uplatila naloženi joj predujam za financijsko vještačenje jer da nema financijskih mogućnosti, te da ustraje kod provođenja ostalih predloženih personalnih dokaza.

 

24.               U opisanoj situaciji pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 153. st. 3. ZPP-a kada je odustao od provođenja dokaza financijskim vještačenjem obzirom da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a za nedopuštenost ovrhe, nije uplatila predujam za vještačenje u razdoblju od pune 4 godine. Stoga su žalbeni navodi u tom pogledu neosnovani.

 

25.              U odnosu na žalbene navode da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja kao bračna tečevina izvanknjižno vlasništvo njenog supruga J. T. u 1/2 dijela, valja istaknuti da taj razlog ne ulazi u razloge zbog kojih je tužiteljica upućena u parnicu, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, već bi isto spadalo pod prigovor treće osobe u smislu čl. 59. OZ-a.

 

26.              Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

      U Rijeci, 13. ožujka 2023.

 

                                                                                                          PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec v.r.