REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3490/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., protiv tuženika S. Ž. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. Š., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-974/2017-2 od 12. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno broj P-199/2017-47 od 21. travnja 2017., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja te preinačava presuda Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-974/2017-2 od 12. ožujka 2018. i sudi:
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-199/2017-47 od 21. travnja 2017.
II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju na ime troškova revizijskog postupka iznos od 9.051,50 kn.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda obvezan je tuženik na isplatu tužitelju iznosa od 183.207,27 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 22. studenoga 2011. do isplate (toč. I. izreke) kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 47.318,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 21. travnja 2017. do isplate (toč. II. izreke) dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (toč. I. izreke) te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 36.864,00 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbijen (toč. II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) uz tvrdnju da odluka u sporu ovisi o rješavanju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom revizijskom sudu da se pobijana presuda preinači. Potražuje i trošak revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3.
7. Predmet je spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa kojega je on isplatio svom osiguraniku S. B. i dr. d.o.o. s naslova štete koju je tuženik kao radnik prouzročio svom poslodavcu.
8. U ovoj pravnoj stvari nisu prijeporne sljedeće činjenice:
- da je presudom Općinskog suda u Puli broj: K-285/2002-13 od 26. veljače 2003. tuženik oglašen krivim za kazneno djelo nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. KZ te mu je izrečena uvjetna osuda u vidu kazne zatvora u trajanju šest mjeseci uz vrijeme provjere dvije godine a jer da, kao odgovorna osoba društva S. B. i dr., u svojstvu čuvara u pratnji novca 16. kolovoza 2001., nije koristio sustav tehničke zaštite, već je novac prevozio u vrećicama u osobnom automobilu kojeg je između 23,00 i 23,40 sati ostavio bez nadzora, te je u tom vremenu iz automobila otuđen iznos od 158.605,90 kn; dok je drugooptuženi F. B. oslobođen optužbe;
- da je tvrtka S. B. i dr. d.o.o. s tužiteljem sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli broj: P- 1162/2007-38 od 1. listopada 2008. obvezan tužitelj da društvu S. B. i dr. d.o.o. isplati iznos od 77.000,00 kn sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2002.;
- da je temeljem navedene presude tužitelj 21. studenoga 2011. isplatio društvu S. B. i dr. d.o.o. ukupan iznos od 183.207,27 kn.
9. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz shvaćanje da je tuženik, kao radnik tvrtke S. B. i dr. d.o.o., prilikom počinjenja kaznenog djela (a za koje utvrđenje je sud vezan pozivom na odredbu čl. 12. st. 3. ZPP), postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da može počiniti kazneno djelo pa je na to pristao, a za to kazneno djelo propisana je odgovornost samo za namjeru, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), prema kojoj isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju. Pritom je odbio tuženikov prigovor suodgovornosti radnika F. B. pozivom na odredbu čl. 12. st. 3. ZPP i jer tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojao njegov doprinos šteti.
10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 963. st. 4. ZOO smatrajući da je tuženik, kada je kao odgovorna osoba kršenjem propisa i na drugi način očito nesavjesno postupao u obavljanju službe i time počinio kazneno djelo nesavjesnog rada u službi, postupao sa svjesnim nehajem (grubom nepažnjom) slijedom čega da se u konkretnom slučaju radi o iznimci od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, kada ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba koja je radnik osiguranika (osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno).
11. Tužitelj je u reviziji naveo da odluka u ovom postupku ovisi o rješavanju pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koje pitanje glasi:
„Je li sud u parničnom postupku vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja pa time i za oblik krivnje, te je li pravno stajalište drugostupanjskog suda izneseno u ovoj pravnoj stvari u protivnosti s pravnim stajalištem revizijskog suda iznesenim u odlukama revizijskog suda?“
12. Pritom se, u odnosu na postavljeno pitanje, kao opravdanje važnosti razloga njegova postavljanja, tužitelj poziva na odluke revizijskog suda broj Rev 100/2009-2 od 3. veljače 2015., Revr 1217/2011-2 od 23. studenog 2011., Rev 934/2008-2 od 5. listopada 2011. i Revr 537/2013-2 od 7. listopada 2014., kao i odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1140/2003 od 30. rujna 2003. i Županijskog suda u Virovitici broj Gž-421/05 od 16. siječnja 2006.
13. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01; dalje: KZ/97) kažnjivo je samo postupanje s namjerom da se počini kazneno djelo, osim kad je zakonom izričito propisano kažnjavanje i za nehaj, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret počinio s namjerom jer KZ/97 za to djelo ne predviđa kažnjavanje za nehaj. Kako je parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, time je vezan i za sva bitna obilježja kaznenog djela koja je utvrdio kazneni sud.
14. S neizravnom namjerom, prema odredbi čl. 44. st. 3. KZ/97 postupa počinitelj kad je svjestan da može počiniti djelo pa na to pristaje, a tuženik je preuzimajući novčanu pošiljku radi odlaganja u trezor, nakon preuzimanja obavio niz drugih radnji i postupaka te konačno i ostavio vozilo s novcem bez nadzora 40 minuta, i to u noći od 23,00 do 23,40 sati, pri čemu je došlo do otuđenja novca od strane nepoznatog počinitelja, a nije koristio sigurnosni kovčežić koji mu je bio na raspolaganju.
15. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 1092. st. 1. ZOO glede pretpostavki podijeljene odgovornosti, jer je utvrdio da ni poslodavac a ni radnik F. B., nisu pridonijeli da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila.
16. Naime, kako je parnični sud vezan, u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je u konkretnom slučaju tuženik proglašen krivim za kazneno djelo koje u svojem opisu uključuje i činjenično utvrđenje (bitno za utvrđenje obilježja bića kaznenog djela) da je tuženik počinio imovinsku štetu pri čemu je kazneni sud tu presudu donio na temelju shvaćanja da je riječ o šteti u visini od 183.207,27 kn, to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju upravo navedenog iznosa.
17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja na način da se žalba tuženika odbija i potvrđuje prvostupanjska odluka u cijelosti, a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.
18. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, potvrditi i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka a tužitelju, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), dosuditi i trošak sastava revizije u iznosu od 3.750,00 kn, uvećano za PDV i sudsku pristojbu, odnosno ukupno 9.051,50 kn.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.