REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 1 Us I-1210/2021-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja B. A. R. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije (OIB: …), Zagreb, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 1. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/21-01/124, URBROJ: 338-01-06-05-21 od 27. kolovoza 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-502-04/21-01/11, URBROJ: 338-14-02-01-21-04 od 24. svibnja 2021., kojim je odlučeno da se tužitelju bolest pod Dg. PTSP (šifra prema MKB-10: F 43.1) ne priznaje neposredno posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu se u vezi navedene bolesti ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 18. siječnja 2021. pa nadalje.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je kod njega prisutan psihički poremećaj zbog kojeg se dugo liječio. Napominje da su nalazi, mišljenja i ocjene na kojima se temelje odluke javnopravnih tijela nestručni, površni i kontradiktorni, to više što tužitelj nije osobno pregledan a ocjenu su dali nestručni liječnici, koji ne poznaju osnovnu medicinsku literaturu iz područja psihijatrije i psihologije. Osim toga, vještaci nisu primijenili Uredbu o metodologijama vještačenja, posebno članak 29. stavak 3. te Uredbe koji propisuje da nalazi i mišljenje vještaka trebaju biti potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, te moraju sadržavati sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja. Zbog navedenih razloga, tužitelj predlaže sudu poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 24. svibnja 2022. kod ovog suda održana je rasprava kako bi se, u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.
– dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu su pristupili tužitelj i opunomoćenica tuženika, koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljeva izabrana doktorica primarne zdravstvene zaštite dana 5. svibnja 2021. zatražila mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek o tome može li se tužitelju privremena nesposobnost za rad u razdoblju od 18. siječnja 2021. zbog bolesti pod Dg. PTSP (šifra prema MKB10: F43.1) priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
7. Iz spisa također proizlazi da je tužitelj istog dana podnio prvostupanjskom tijelu, zahtjev za priznavanje privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 18. siječnja 2021. pa nadalje zbog navedene bolesti, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu te time i priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 100 % osnovice za naknadu.
8. Tijekom postupka pribavljena je ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u O. kao ni privremena nesposobnost za rad u razdoblju od 18. siječnja 2021. pa nadalje ne mogu priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu zbog evidentnog diskontinuiteta liječenja po psihijatru te utjecaja drugih čimbenika na razvoj bolesti (osobna anamneza, somatske bolesti, egzogene okolnosti, laborarna problematika). Stoga se privremena nesposobnost za rad po navedenoj dijagnozi ne može dovesti u isključivu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Na temelju takvog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje od 24. svibnja 2021.
9. No, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv tog rješenja u žalbenoj fazi postupka pribavljeni su nalaz, mišljenje i ocjena od 16. srpnja 2021. Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. To Povjerenstvo prihvaća odluku prvostupanjskog Povjerenstva, uz obrazloženje da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u ograničenim razdobljima od 1991. do kraja lipnja 1996., dok uvidom u ratni put nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju, a također nema podataka da bi tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Nadalje Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrđuje da je tužitelj stručnu pomoć psihijatra prvi put zatražio u prosincu 2011., dakle 15 godina nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu i tada je učinjeno psihologijsko testiranje. Psihijatrijsko liječenje tužitelj prekida 2012. te nakon 5 godina, u ožujka 2017. liječenje nastavlja diskontinuirano. Ponovljeno psihologijsko testiranje iz ožujka 2017., upućuje na kronificirane tegobe iz kruga PTSP-a uz depresiju i poteškoće socijalnog funkcioniranja. U konačnici, ocjena je Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da postavljena dijagnoza PTSP-a ne udovoljava MKB 10 smjernicama da bi mogla biti uzročno-posljedično povezana sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu jer se PTSP javlja kod tužitelja 15 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima a osobito uz činjenicu izostanka nedvojbenog i jasnog ratnog stresogenog čimbenika te stoga PTSP nije dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad jer kod tužitelja postoje i drugi patološki utjecaji koji se ne mogu povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
10. Tužitelj u upravnom sporu nije predložio vještačenje po stalnom sudskom vještaku kojim bi dokazao tvrdnje o postojanju uzročno-posljedične veze između privremene nesposobnosti za rad i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, pri čemu tužitelju valja reći da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti liječnika vještaka, a kako su vještaci svoja mišljenja i ocjene dostatno obrazložili, kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i u pogledu utvrđenih dijagnoza i sud ih stoga prihvaća. U tom smislu neosnovani su suprotni tužbeni navodi.
11. Što se tiče tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe da ima priznat status HRVI iz Domovinskog rata na temelju rješenja Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelja Osječko-baranjske županije od 21. lipnja 2021., valja reći da se u upravnom postupku radi priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata utvrđuje uzročno-posljedična veza između sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i pojave/pogoršanja bolesti zbog koje je došlo do oštećenja organizma (invaliditeta), dok je u predmetnom postupku odlučna činjenica uzročno-posljedična veza između sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i nastanka bolesti koja je dovela do privremene nesposobnosti za rad. Stoga javnopravna tijela nisu vezana navedenim rješenjem prilikom odlučivanja o spornom pravu iz zdravstvenog osiguranja (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-4023/20-2 od 2. veljače 2021.). Nadalje, okolnost da se rješenja javnopravnih tijela temelje na nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva sastavljenog od liječnika koji nisu specijalisti psihijatrije, ne predstavlja povredu pravila postupka o sastavu povjerenstva niti dovodi u pitanje njihov nalaz, mišljenje i ocjenu s obzirom na to da su u smislu odredbi članka 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (''Narodne novine'', broj 8/15., 17/15., 41/15., 104/17. i 34/18.) članovi liječničkog povjerenstva doktori medicine s najmanje tri godina radnog iskustva u struci ili doktori medicine specijalisti (bez izričito propisane specijalnosti), pri čemu jedan član vijeća liječničkog povjerenstva Direkcije obvezno mora biti doktor medicine specijalist (bez izričito propisane specijalnosti), a koji su uvjeti u konkretnom slučaju ispunjeni.
12. Zbog navedenih razloga, sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti nezakonitim, pa je stoga na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.
.
U Osijeku 1. lipnja 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
