Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1569/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. O. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021. potvrđuje:

- u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 10.500,00 kuna sa zakonskim zateznima kamatama od 1. lipnja 2016. do isplate,

- u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 660,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2017. do isplate.

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba kao osnovana pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021. preinačava:

- u dijelu pod točkom I. izreke kojim je obvezan tuženik na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 660,00 kuna od 1. lipnja 2016. do 7. travnja 2017. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom III. izreke i u tom dijelu rješava:

Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 6.840,00 kuna na ime troškova postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

I. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., Z. OIB: ..., isplatiti tužiteljici K. V. iz O., OIB: ..., iznos od 11.160,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.150,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 7.500,00 kn za razdoblje od 01. lipnja 2016. do 18. siječnja 2018. te zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn za razdoblje od 01. lipnja 2016. do 23. kolovoza 2019., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje.

2. Protiv te presude žali se tuženik i pobija ju u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o trošku zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu usprotivila žalbenim navodima i predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi. Tužiteljica je zadobila ozljede kao putnica u vozilu registracijske oznake PU ... kojim je upravljao N. B., a nezgodu je skrivio P. Z., vozač vozila registracijske oznake BJ ...

6. Prvostupanjski je sud u pravilno provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da se 9. veljače 2015. dogodila prometna nezgoda na cesti DC28, kada je tužiteljica bila putnica u vozilu registracijske oznake PU ... kojim je upravljao N. B.,

- da je do nezgode došlo tako što je iz suprotnog smjera došlo vozilo reg. oznake BJ ... kojim je upravljao P. Z. i koji je zbog neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom, zbog čega je ono prešlo na suprotni kolnički trak i sudarilo se s vozilom u kojem je bila tužiteljica,

- da je u vrijeme nezgode vozilo reg. oznake BJ ... bilo osigurano kod tuženika,

- da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka V. B. tužiteljica pretrpjela trzajnu ozljedu muskulature vratne kralješnice, koja je uzrokovala povredu tjelesnog i duševnog zdravlja,

- da joj je zbog ozljede umanjena opća, životna i radna sposobnost za oko 4,5- 5% ,

- da je trpjela bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera u trajanju od 1,5 dana, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 5 dana i manjeg intenziteta još tri tjedna,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istodobnog tjelesnog ozljeđivanja koji je jak i kratkotrajan,

- kasnije da je postojao je tzv. sekundarni strah: jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha koje je trajalo 3 tjedna,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega oko svakodnevnih potreba 3 sata dnevno tjedan i pol, a potom 2 sata dnevno idući tjedan.

8. Budući da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, prvostupanjski je sud smatrao da iznos od 22.000 kuna predstavlja primjerenu novčanu naknadu koja odgovara stupnju oštećenja prava tužiteljice na potpuno fizičko i duševno zdravlje.

9. Prema odredbama čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti fizičke osobe podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

10. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a).

12. Kako je sud utvrdio da iznos od 22.000,00 kuna predstavlja primjerenu novčanu naknadu za neimovinsku štetu, a za vrijeme trajanja postupka tužiteljici je na ime neimovinske štete nesporno isplaćen iznos od 11.500,00 kuna (iznos od 7.500,00 je plaćen 18. siječnja 2018., a iznos od 4.000,00 je plaćen 23. kolovoza 2018.), sud je obvezao tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 10.500,00 kuna.

13. Iako sud u izreci presude nije razdvajao iznos koji se odnosi na imovinsku štetu od onog koji se odnosi na neimovinsku, iz obrazloženja jasno proizlazi da tužiteljici na ime tuđe njege i pomoći pripada iznos od 660,00 kuna, a da je iznos od 10.500,00 kuna dosuđen kao pravična novčana naknada na ime neimovinske štete.

14. Tuženik u žalbi ističe da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda postupovnih odredbi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Njeno ostvarenje vidi u proturječnosti između izreke presude i obrazloženja presude glede visine pravične novčane naknade na ime neimovinske štete. U pravu je tuženik kad tvrdi da su navedeni iznosi različiti u izreci i obrazloženju (11.160,00 kn u izreci, a u obrazloženju 11.310,00 kn). Međutim, radi se o očitoj pogrešci koju je prvostupanjski sud ispravio rješenjem od 23. ožujka 2021., pa se u konkretnom slučaju se ne radi o presudi koja se ne bi mogla ispitati ili čija bi izreka bila proturječna obrazloženju.

15. Neosnovan je i tuženikov žalbeni navod da pobijana presuda nema valjane razloge o uzročno-posljedičnoj svezi između ozljede vrata tužiteljice s konkretnim štetnim događajem. Sud je to pitanje valjano raspravio te je, cijeneći stručni nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, utvrdio da uzročno-posljedična povezanost između događaja i ozljede postoji, a koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da je vještvo izrađeno po pravilima struke i znanosti, jasno i obrazloženo, što tuženik nije doveo u pitanje. U odnosu na tuženikov prigovor kako vještak nije imao odgovarajuću specijalnost, tuženiku je odgovoriti kako je sam pristao da se vještačenje provede po jednom vještaku: neurokirurgu dr. V. B. (raspravni zapisnik od 7. travnja 2017.).

16. Kad se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja: dob tužiteljice koja je rođena 1986., tjelesnu ozljedu koju je pretrpjela, bolove, strah i popratne neugodnosti koje je vezano uz štetni događaj pretrpjela, ovaj se drugostupanjski sud slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u visini od 22.000,00 kuna pa su neosnovani i tuženikovi žalbeni navodi usmjereni na visinu te naknade.

17. Pravilna je i odluka da zakonske zatezne kamate na iznos od 10.500,00 kuna teku od 1. lipnja 2016., odnosno od dana podnošenja tužbe do isplate. Protivno tuženikovim žalbenim navodima, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. I na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva, dok na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno, one koja ranije nije bila predvidiva, zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete, odnosno podnošenja tužbe.

18. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao razloge zašto je tužiteljici dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, te pravilno naveo da takvo povećanje nema značaj novog zahtjeva u pogledu tijeka zastare i kamata. Naime, tužiteljica je više puta mijenjala svoj zahtjev u pogledu visine, da bi konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 25. studenog 2020. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na 16.310,00, koju je preinaku sud dopustio. Pogrešno tuženik u žalbi upire da u je odnosu na preinačeni dio zahtjeva nastupila zastara, kao i da tuženik za taj dio ne može pasti u zakašnjenje prije nego je preinaka izvršena.

19. Međutim, tuženiku je odgovoriti kako je tužiteljica za vrijeme cijelog postupka tražila kvalitativno istu neimovinsku štetu ali je se, zbog kasnijeg pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske promijenio način njenog izračuna (sjednica Građanskog odjela VSRH, Su-IV-47/2020-55. od ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.). Zbog toga je 1. lipnja 2016. podnošenjem tužbe prekinuta zastara za neimovinsku štetu te joj od toga dana pripadaju i zakonske zatezne kamate na istu.

20. Nadalje, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć koju je zbog ozljeđivanja trebala, u smislu odredbe čl. 1095.st. 1. ZOO-a. Obveza naknade štete prema čl. 1086. ZOO-a, dospijeva trenutkom nastanka štete.

21. Sud prvog stupanja je, sukladno provedenom vještačenju, utvrdio da je tužiteljica trebala tuđu pomoć i njegu ukupno 44 sata, dva i pol tjedna nakon ozljeđivanja, pa joj je (uz nespornu cijenu sata tuđe njege i pomoći u visini od 15,00 kuna), dosudio 660,00 kuna na ime tog oblika štete.

22. Tuženik u žalbi neosnovano ističe kako na ovaj oblik štete zakonske zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude.

23. Odredbom čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP), koji predstavlja lex specialis, oštećeniku je ostavljena mogućnost postaviti odštetni zahtjev neposredno odgovornom osiguratelju prije podnošenja tužbe, te mu, u slučaju da ga postavi, na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a pripada pravo i na isplatu kamata od dana podnošenja tog zahtjeva.

24. Nesporno je da u konkretnom slučaju takav zahtjev prije podnošenja tužbe nije podnesen osiguratelju. Zahtjev za ovaj oblik štete tužiteljica je prvi put istaknuta na pripremnom ročištu održanom 7. travnja 2017. pa valjanom primjenom materijalnog prava, na ovaj oblik štete tužiteljici teku zatezne kamate od 8. travnja 2017. Stoga je trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na iznos od 660,00 kuna na način da se odbije zahtjev za kamatu na taj iznos od 1. lipnja 2016. do 7. travnja 2017. kao neosnovan. 25. U pogledu troškova postupka kod djelomičnog uspjeha stranaka, ima se primijeniti izmijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja glasi: "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva". (Odredba čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, broj 70/19).

26. Cijeneći njen uspjeh u osnovi i visini, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica uspjela s 80% svog zahtjeva. Međutim, propustio je sud utvrditi tuženikov uspjeh, koji je u konkretnom slučaju uspio s 20% svog zahtjeva. Prema tome, primjenom citirane odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, konačni uspjeh tužiteljice u ovom postupku je 60%.

27. Kako je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici, potrebno je utvrditi koji su troškovi tužiteljice bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa) i prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužiteljici je trebalo priznati po 100 bodova za sastav tužbe i obrazloženih podnesaka od 19 prosinca 2017. i 19. kolovoza 2019. (Tbr 7/1), za zastupanja na ročištima od 7. travnja 2017., 3. srpnja 2018., 23. siječnja 2020. i 25. studenog 2020. po 100 bodova (Tbr. 9/1) i zastupanje na ročištu 3. svibnja 2018. 50 bodova (Tbr 9/2), što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 9.150,00 kuna.

28. S obzirom na njen konačan uspjeh u parnici (60%), tužiteljici, dakle, pripada iznos od 5.490,00 kuna na ime troškova postupka. Tome iznosu valja pridodati trošak vještačenja po vještaku neurokirurgu u iznosu od 1.350,00 kuna (odredba čl. 154. st. 3. ZPP-a). Stoga je dužan tuženik naknaditi tužiteljici troškove u ukupnom iznosu od 6.840,00 kuna.

29. Tuženiku ne pripada pravo na troškove žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio u pogledu tijeka kamata i troškova postupka, koji predstavljaju sporedne zahtjeve, a žalio je se u glavnoj stvari (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

30. Ni tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog suda isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 1. lipnja 2022.

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.