Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-88/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice-protutuženice N. K. iz V.1 , OIB: …, 2. tužiteljice- protutuženice D. T.1 iz S. , OIB: …, 3. tužiteljice-protutuženice V. M.-K. iz S. , OIB: …, 4. tužitelja-protutuženika V. T. iz D. S., OIB: …, 5. tužiteljice-protutuženice D. R. iz S.2 , SR Njemačka, OIB: …, 6. tužiteljice-protutuženice S. P. iz S. , OIB: …, 7. tužitelja-protutuženika D. T.2 iz M. B., OIB: … i 8. tužitelja-protutuženika Ž. R. iz S. , OIB: …, svi zastupani po punomoćnici Đ. F., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G.1 i G.1 iz Z., protiv tuženika - protutužitelja Z. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1089/19-9 od 25. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1089/19-9 od 25. studenoga 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. – 8. tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je: N. K. iz V.1 , OIB: …, suvlasnik je 3/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 (koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine cijele čestice;

- D. T.1 iz S. , OIB: …, suvlasnik je 3/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 (koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine cijele čestice;

- V. M.-K. iz S.1 , OIB: …, suvlasnik je 3/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 ( koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine cijele čestice;

- V. T. iz D. S., OIB: …, suvlasnik je 3/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 (koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m površine cijele čestice,

- D. R. iz S.2 , SR Njemačka, OIB: …, suvlasnik je 1/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 ( koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine cijele čestice;

- S. P. iz S.1 , OIB: …, suvlasnik je 1/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 ( koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine cijele čestice,

- D. T.2 iz M. B., OIB: …, suvlasnik je 1/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 ( koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine,

- Ž. R. iz S.1 , OIB: …, suvlasnik je 3/18 od površine 381 m2, koja je dio z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 , označene na skici geodete ing. I. K. od 30. prosinca 2005. koja je sastavni dio ove presude, točkama 4-A-B-3, što je tuženik Z. K. iz Z., OIB: …, dužan priznati te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva dijela z.k.č.br. 3039/54 u k.o. G.2 ( koja se sastoji od k.č.br. 6732 i k.č.br. 6733 u k.o. D., upisanih u posjedovnom listu broj 7500 katastra nekretnina) u površini od 381 m2 površine, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika na predmetnoj površini od 381 m2 u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku-protutužitelju Z. K. iz Z., OIB: …, solidarno nadoknaditi parnični trošak tužiteljima-protutuženicima: N. K. iz V.1 , OIB: …, D. T. iz S. , OIB: …, 1 1

V. M.-K. iz S.1 , OIB: …, V. T. iz D. S., OIB: …, D. R. iz S. , SR Njemačka, OIB: …, S. P. iz S.1 , OIB: …, D. T. iz M. B., OIB: … i Ž. R. iz S. , OIB: …, u iznosu od 37.500,00 kuna (slovima: tridesetsedam tisućapetstokuna) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 25. studenog 2020. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a sve u roku 15 dana.

III Odbacuje se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja Z. K. iz Z., OIB: … koji glasi:

1. "Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika M. T. iz Z., protiv tuženika- protutužitelja Z. K. iz Z. "

2. "Nalaže se tužitelju-protutuženiku M. T. iz Z., da tuženiku-protutužitelju Z. K. iz Z., OIB: …, preda u posjed zemljište i to dio z.k.č.br. 3039/54 k.o. G.2 odnosno prema katastarskom stanju dio k.č.br. 6732 i 6733 k.o. D., a koji je dio na skici mjerenja iz Dopune nalaza od 2. travnja 1997. sačinjenoj 30. prosinca 2005. po I. k., sudskom vještaku za geodeziju, a koja skica čini sastavni dio ove presude, označene točkama 4-A-B-3 te da ukloni žičanu ogradu s betonskim stupovima postavljenu na liniji A-B u navedenoj skici mjerenja, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik – protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žali se i protiv odluke o trošku. Tuženik u žalbi prvenstveno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to prije svega Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Sl. FNRJ 5/68). Naime, dana 15. veljače 1968. stupio je na snagu predmetni Zakon koji u članku 3. stavak 1. propisuje da prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta ima pravo koristiti se tim zemljištem do dana kad ga je, na temelju odluke nadležnog tijela dužan predati korisniku. Nadalje, poziva se na članak 3., 4. i 5. stavak 1. istog Zakona. Tvrdi da je pravni posao sklopljen protivno pravilima ovih odredbi ništetan u smislu članka 6. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine 54/80, 42/86, 61/88, 48/88 – pročišćeni tekst, 16/90, 53790 – dalje ZGZ). Ističe da je takva zabrana bila na snazi sve do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, dalje: ZVDSP-a), dana 1. siječnja 1997.. Nadalje, poziva se na odredbu članka 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), odnosno identične odredbe iz članka 107. stavak 1. ranije važećeg ZOO-a (Narodne novine 53/91), kojim je propisano da ništetan pravni posao ne postaje valjan ukoliko uzrok ništetnosti naknadno nestane. Stoga tuženik smatra da upravo temeljem ove zakonske odredbe "darovno pismo" od 3. prosinca 1984. je i danas ništetan pravni posao, koji bi eventualno mogao biti konvalidiran isključivo u upravnom postupku, ukoliko je bio valjan prema zemljišnoknjižnim pravilima i pravilima obveznog prava koji su vrijedili u vrijeme sklapanja tog ugovora. Dalje tvrdi da naprijed izneseno ima svoje zakonsko uporište u članku 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/91, dalje: Zakon o naknadi), koji kao lex specialis uređuje pitanje konvalidacije ugovora o prijenosu prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta na osobe izvan kruga osoba na koje se to pravo moglo zakonski prenositi i prije stupanja na snagu ZVDSP-a. Pored toga ističe, ako je na temelju takvog pravnog posla učinjen prijenos prava korištenja, služba nadležna za provođenje imovinsko pravnih poslova u uredima državne uprave u županijama, odnosno danas nadležne službe u uredima državne uprave u županijama, te Gradski uredi za imovinskopravne poslove i imovinu grada Z. u upravnom postupku priznat će stjecatelju na njegov zahtjev pravo vlasništva na izgrađenom građevinskom zemljištu. Ništetni pravni posao bit će konvalidiran. Stoga smatra da ovdje nije riječ o konvalidaciji ex lege već se mora provesti upravni postupak po zahtjevu zainteresirane osobe, a u ovoj pravnoj stvari to je bio ovlašten prednik tužitelja. Slijedom navedenog tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući je u članku 327. stavak 1. ZOO-a, propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, a što prvostupanjski sud nije učinio. Konačno ističe da je "darovno pismo" od 3. prosinca 1984. ništetan pravni posao i kao takav ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljima pripada pravo vlasništva temeljem dosjelosti, budući se dosjelost ne može temeljiti na ništetnom pravnom poslu. Nadalje, tuženik ističe da darovno pismo od 3. prosinca 1984. ne ispunjava niti jedan od dva uvjeta koji su potrebni za donošenje rješenja o konvalidaciji ugovora u upravnom postupku. Prvenstveno za to što ga je potpisao kao prodavatelj samo J. V., a nije i drugi sunositelj prava korištenja. Ističe da nekretnina koja je predmet ovog postupka nije opisana bilo kakvom brojčanom oznakom čestice, odnosno nije navedena niti katastarska općina gdje se nekretnina nalazi, a niti je potpis prodavatelja ovjeren, kao što su zahtijevala i ondašnja pravila zemljišnoknjižnog postupka. Pored toga "darovno pismo" u sebi ne sadrži niti tabularnu izjavu, te je slijedom navedenog prvostupanjski sud bio u obvezi ništetnost "darovnog pisma" utvrđivati i po službenoj dužnosti. Nakon pokretanja ovog postupka 3. ožujka 2010. tužitelji su otuđili i nekretninu koja je predmet istoga, te stoga tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 2.750,00 kuna uvećano za pripadajući PDV 25 % 687,50 kuna, sve ukupno 3.427,50 kuna, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.450,00 kuna.

2.1. Na žalbu tuženika odgovorili su 1. – 8. tužitelji - protutuženici (dalje: tužitelji) koji u odgovoru osporavaju osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlažu da se njegova žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrdi. Potražuju trošak odgovora na žalbu i to za sastav žalbe 1.750,00 kuna + 25 % na ime PDV-a u iznosu od 437,50 kuna.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

5. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema proturječnosti između izreke obrazloženja, razlozi dani o svim odlučnim činjenicama su jasni i određeni.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, valjano utvrdio činjenično stanje.

7. Neosnovano tuženik u žalbi osporava činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda na način da preocjenjuje utvrđenja prvostupanjskog suda u svom subjektivnom smislu, ali po mišljenju ovog suda bezuspješno, budući je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Isto tako, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se poziva tuženik, jer je sud prvog stupnja u zakonito i pravilno provedenom postupku sukladno članku 7. i 8. ZPP-a raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu. Pri tome je sud sve prigovore tuženika otklonio na pravilan i adekvatan način sa jasnim i određenim razlozima.

9. Žalbeni navodi tuženika ničim ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

10. Iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud sve naprijed navedene prigovore iznesene u žalbi tuženika, raspravio na adekvatan način sa jasnim i logičnim razlozima, koje kao takve prihvaća i ovaj sud. Pored toga, isti prigovori raspravljeni su i u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2439/04, koji postupak je pravomoćno završen presudom od 27. veljače 2008., potvrđenom presudom Županjskog suda u Zagrebu broj Gž-397/09 od 27. listopada 2009., te su izneseni prigovori utvrđeni neosnovanima, a predmetne presude kao dokaz priložene su ovom parničnom spisu.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu čest. zem. 3039/54, k.o. G.2 , koji dio je označen na skici geodete od 30. prosinca 2005. točkama 4-A-B-3, a koji dio nekretnine su stekli od svog pravnog prednika, koji je tu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom pod nazivom "darovno pismo" od 3. prosinca 1984. sklopljenim s prednikom tuženika.

12. Da se ovdje radi o kupoprodaji vidljivo je iz činjenice da je prednik tužitelja isplatio predniku tuženika određenu cijenu, te je odmah po zaključenju ugovora stupio u posjed i u dogovoru sa prednikom tuženika ogradio kupljeni dio zemljišta, te posadio voćke i tako kontinuirano, neprekidno od 1984., tužitelji sa svojim prednikom posjeduju predmetnu nekretninu u dobroj vjeri.

13. Nadalje, u parničnom postupku koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-2439/04, u kojem je prednik tuženika tužio prednika tužitelja radi predaje u posjed dijela zemljišta koje se nalazilo u posjedu prednika tužitelja, a sve temeljem kupoprodajnog ugovora pod nazivom "darovno pismeno" od 3. prosinca 1984., pravomoćno je utvrđeno da je "darovno pismeno" od 3. prosinca 1984., valjano, te je prednik tužitelja imao pravo raspolagati sa spornim dijelom zemljišta, pa ne postoje razlozi ništavosti kupoprodajnog ugovora.

14. Naime, Općinski građanski sud u presudi broj P-2439/04 od 27. veljače 2008. navodi: "Dakle, kupoprodajni ugovor je u cijelosti perfektan, predmet je bio kupoprodaja zemljišta, među strankama je ugovor u cijelosti ispunjen, jer je tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu, a po potpisivanju predmetnog ugovora prednik tužitelja je predao predmetno zemljište u posjed tuženiku".

15. Prema tome, navodi tuženika da je sukladno članku 3. i 4. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera postojala zabrana raspolaganja pravom korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, te da je pravni posao sklopljen protivno navedenim odredbama bio ništetan u smislu članka 6. ZGZ-a, je u potpunosti neosnovan, a kako je to već pravomoćno utvrđeno u naprijed citiranoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2439/04 od 27. veljače 2008., a gdje je tuženik također iznosio iste prigovore.

16. Prema odredbi članka 18. stavak 1. Zakona o naknadi, pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. U odluci Vrhovnog suda poslovni broj Revx-172/09 od 10. studenog 2015.,izraženo je stajalište da citirana odredba članka 18. stavak 1. Zakona o naknadi „uređuje pitanje konvalidacije ništavih pravnih poslova o prometu neizgrađenog građevinskog zemljišta sklopljenih prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96 - dalje: ZVDSP) 1. siječnja 1997. i odnosi se na sve pravne poslove ako nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim.“ Također, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5203/2011 od 30. listopada 2014. izneseno je shvaćanje: „Stupanjem na snagu Zakona o naknadi otklonjene su prepreke glede nevaljanosti pravnih poslova sklopljenih protivno zabrani prometa građevinskim zemljištem, uključujući i prijenos prava korištenja istim, propisanih zakonima vremenski mjerodavnim u trenutku sklapanja navedenog ugovora.“

17. Iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2439/04 od 27. veljače 2008. proizlazi da ne postoji neki drugi razlog ili nedostatak zbog kojih bi predmetni ugovor tzv. "darovno pismo" imao elemente ništavosti ili pobojnosti, osim razloga koji je zabranjivao zaključivanje takvih ugovora za zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu, a koji je temeljem članka 18. Zakona o naknadi konvalidirao.

18. Odredba članka 18. stavak 2. Zakona o naknadi pak propisuje da će se osobi koja je na temelju stavka 1. tog članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo vlasništva priznati na njen zahtjev Županijski ured za imovinskopravne poslove, odnosno u skladu s člankom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'' broj 80/02) Služba nadležna za obavljanje imovinskopravnih poslova u uredima državne uprave u županijama.

19. Nadalje, valja istaknuti da je u konkretnom slučaju riječ o tužbi na utvrđenje prava vlasništva (članak 187. ZPP-a), koja vrsta spora je u stvarnoj nadležnosti suda opće nadležnosti. Naime, odredba članka 18. Zakona o naknadi regulira isključivo postupak naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i konvalidaciju pravnih poslova sklopljenih protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, te određuje nadležnost odgovarajućeg županijskog ureda za imovinskopravne poslove, međutim ona ne dovodi u pitanje stvarnu nadležnost suda opće nadležnosti. Rev-x 793/2015 od 30. listopada 2019.

20. Prema tome, žalbeni prigovori tuženika o potrebi provođenja upravnog postupka radi konvalidacije ništetnih pravnih poslova su također neosnovani. U vezi s time potrebno je istaknuti ovdje bitnu činjenicu koja je vidljiva iz povijesnog izvatka za z. k. ul. 5857, k.o. G.2 , a iz kojeg proizlazi da je prednik tuženika, a istovremeno i pravni prednik tužitelja u svibnju 1997. zatražio brisanje društvenog vlasništva i upis prava vlasništva na z.k.č.br. 3039/54.

21. Slijedom toga, može se zaključiti da su tužitelji po svom pravnom predniku u cijelosti postupili sukladno zakonu, pa stoga nikakav upravni postupak nije bilo moguće, a niti potrebno provoditi sukladno odredbama Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera kako to smatra tuženik, budući se je prednik tužitelja upisao kao vlasnik, te je prednik tužitelja kao izvanknjižni i predmnijevani vlasnik mogao isključivo pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja svog prava vlasništva.

22. U odnosu na žalbene navode tuženika da je pokojni J. V. ugovorom o darovanju od 4. travnja 1967. darovao 1/2, dijela prava korištenja nekretnina koje su predmet ovog postupka V.2 (V. ) D., potrebno je odgovoriti da prvostupanjski sud opravdano zaključuje da je taj prigovor neosnovan, a što je već i utvrđeno u naprijed citiranoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2439/04 od 27. veljače 2008. i Županijskog suda u Zagrebu u presudi Gž-397/09 od 27. listopada 2009. da navedena činjenica nema utjecaja na valjanost ugovora, budući suvlasnik može samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom, a isto tako supruga prednika tužitelja nikada se nije protivila takvom raspolaganju.

23. Što se tiče ovjere potpisa i tabularne isprave na što se poziva tuženik, ističući kao eventualni razlog ništetnosti potrebno je odgovoriti da su i ti žalbeni navodi u potpunosti neosnovani i zakonski neutemeljeni.

24. Isto tako, nije osnovan ni prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, ovdje treba imati u vidu činjenicu da pored toga što je sporno zemljište prodano s odgodnim učinkom, pod uvjetom da se u ovom parničnom postupku utvrdi pravo vlasništva tužitelja, navedena činjenica nije odlučna, imajući u vidu odredbu članka 195. ZPP-a, a kojom je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojemu teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

25. Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenih dokaza utvrdio da je pravni prednik tužitelja stupio u posjed sporne nekretnine nakon isplate kupoprodajne cijene 1984., te da je rok dosjelosti počeo teći prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarima 1. siječnja 1997., pa se primjenjuju rokovi iz članka 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO).

26. Prema odredbama ZOVO (članak 28. stavak 2 i stavak 4.) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari protekom 20 godina. Odredbom članka 30. ZOVO vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjih posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici odnosno kao savjesni posjednici.

27. Analizirajući dokaze provedene po prvostupanjskom sudu i ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tužitelja za spornu nekretninu imao valjan pravni temelj posjedovanja, a to je kupnja predmetne čestice od pravnog prednika tuženika J. V., te da je posjed tužitelja glede predmetne čestice istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja.

28. Nadalje, prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da je posjed tužitelja bio pošten, a obzirom na činjenicu da je 1994. F. V. podnio tužbu protiv pravnog prednika tužitelja budući je pravni prednik tuženika predmetni spor izgubio. U članku 18. stavak 3. ZVDSP propisano je: Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, a u članku 18. stavak 4. istog Zakona propisano je: Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov posjed je nepošten od časa kada je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

29. U svezi s vremenom dosjelosti potrebno je uzeti u obzir i završne odredbe ZVDSP koje govore o djelovanju zakona, a koje sadrže odredbe o rokovima općenito, odnosno tijeku rokova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (članak 388. st. 1., 2. i 3.). U pogledu rokova koji su za stjecanje prava određeni ZVDSP-om, a počeli su teći prije stupanja na snagu toga Zakona, predviđeno je da oni nastavljaju teći u skladu sa odredbama članka 388. stavak 2., dakle u skladu sa prijašnjim propisima, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegovog stupanja na snagu (članak 388. stavak 3.).

30. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je posjed tužitelja zakonit jer ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravni posao), a to je kupnja predmetne čestice od strane pravnog prednika tužitelja, M. T., da je posjed istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja, a posjed je i pošten jer su pravni prednik tužitelja i tužitelji kao posjednici posjedovali predmetnu česticu od kupnje (1984.) do isteka desetogodišnjeg roka za redovnu dosjelost iz članka 28. ZOVO, te da su se 2001. ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. stavak 2. ZVDSP.

31. Pri tome je, obzirom na činjenicu da je sporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva pravilno utvrdio da je rok dosjelosti počeo teći prije stupanja na snagu ZVDSP (01. siječnja 1997.) i primjenom rokova iz članka 28. ZOVO, utvrdio da su tužitelji stekli dosjelošću dio sporne nekretnine, nakon isteka posljednjeg dana za dosjelost od 10 godina, dakle 2001. u smislu odredbe članka 159. stavak 2. ZV-a.

32. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava kada je odbacio tužbeni zahtjev tuženika kao nedopušten, budući se ovdje radi o presuđenoj pravnoj stvari.

33. Naime, tuženik protutuženim zahtjevom traži predaju u posjed i to: zemljište dio k.č. br. 3039/54, k.o. G.2 , odnosno prema katastarskom stanju dio k.č. br. 6732 i 6733, k.o. D., koji je dio na skici mjerenja iz dopune nalaza od 2. travnja 1997. sačinjenoj 30. prosinca 2005. po I. K., sudskom vještaku za geodeziju, a koja skica čini sastavni dio presude, označene točkama 4-1-B-3, te da ukloni žičanu ogradu s betonskim stupovima postavljenu na liniji A-B u navedenoj skici mjerenja, odbačen je na temelju odredbe članka 333. stavak 2. ZPP-a, budući se radi o presuđenoj stvari iz razloga što je identični tužbeni zahtjev postavljen između F. V. iz Z., protiv tuženika, ovdje pravnog prednika tužitelja M. T., a koji je pravomoćnom presudom broj P-2439/04 od 27. veljače 2008. u cijelosti odbijen.

34. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

35. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojim žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

36. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ovaj trošak nije bio potreban ni nužan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte