1

Posl. br. Gž-1090/2023-3

 

Posl. br. Gž-1090/2023-3

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz V. G., OIB: .... zastupana po J. G., odvjetnici iz N. protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ...., zastupan po OD G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama pod posl. br. Pn-49/2022 od 05. srpnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama pod posl. br. Pn-49/2022 od 05. srpnja 2023. u točci II. i IV. izreke u cijelosti.

II.              Prihvaća se djelomično žalba tužiteljice i preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama pod posl. br. Pn-49/2022 od 05. srpnja 2023. u točci V. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu  od 199,08 eura, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1.              Presudom Općinskog suda u Sesvetama pod posl. br. Pn-49/2022 od 05.07.2023. u točci I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.538,32 eura ( 19.125,00 kn ) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.12.2016. do isplate, dok je u točci II. izreke tužiteljica odbijena sa  preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 2.538,32 eura ( 19.125,00 kn ) do zatraženog iznosa od 5.564,65 eura ( 41.926,85 kn ), odnosno za iznos od 3.026,33 eura ( 22.801,85 kn ). Također je toč. III. izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 331,81 eura ( 2.500,00 kn ) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.12.2016. do isplate, dok je u točci IV. izreke tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnove naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege preko dosuđenih 331,81 eura ( 2.500,00 kn ) do zatraženog iznosa od 500,92 eura ( 3.774,18 kn ), odnosno za iznos od 169,11 eura ( 1.274,15 kn ), a u točci V. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.              Protiv točke II. i IV. izreke citirane presude kojima je tužbeni zahtjev odbijen i toč. V. izreke koja se odnosi na odluku o trošku žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje.

3.              U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da postoji proturiječnost između onog što se u razlozima presude navodi i onog što je tijekom postupka dokazano. Tako da je tijekom postupka medicinskim vještačenjem utvrđeno naruženje na ruci tužiteljice u lakom stupnju koje je povremeno vidljivo, a prvostupanjski sud da je u cijelosti odbio taj dio tužbenog zahtjeva jer da nije istaknut u tužbi. Navodi da je za puni opseg štete saznala tek nakon provedenog medicinskog vještačenje, da naruženje nije samostalni vid štete, već da čini sastavni dio neimovinske štete koja se dosuđuje u cjelovitom iznosu, pa da nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. Navodi i da prvostupanjski sud kod odmjeravanja visine pravične novčane naknade štete nije vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ). Osporila je i odluku o trošku navodeći da je tuženik u cijelosti osporavao osnovu tužbenog zahtjeva zbog čega da je provedeno vještačenje i drugi dokazi za koje je snosila troškove, pa da joj taj trošak treba priznati bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

4.              Odgovor na žalbu nije podnijet.

5.              Žalba je djelomično osnovana.

6.              Predmet tužbenog zahtjeva je naknada neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode od 23.10.2014. u kojoj je sudjelovala tužiteljica.

7.               Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

-  da je tužiteljica pravomoćno odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 81.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po osnovi zatražene izgubljene zarade prvostupanjskom Presudom pod posl. br. Pn-622/19 od 01.04.2021. koja je u tom dijelu ( točka I. stavak drugi izreke ) potvrđena Presudom ovog suda pod posl. br. Gž-2096/2021 od 24.03.2022.

- da je u ponovljenom postupku preostalo odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice vezano za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinskom štetom, te zahtjeva za imovinskom štetom

- da je tužiteljica u ponovljenom postupku pismenim podneskom od 10.03.2023. konačno precizirala tužbeni zahtjev na način da je istakla da joj je u mirnom postupku tuženik isplatio na ime neimovinske štete iznos od 3.185,35 eura ( 24.000,00 kn ) i na ime imovinske štete - tuđa pomoć i njega iznos od 199,08 eura ( 1.500,00 kn ), pa da tužbom potražuje razliku neimovinske štete koja joj pripada na ime povrede osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 2.400,00 eura ( 18.082,80 kn ), za pretrpljeni strah u iznosu od 1.600,00 eura ( 12.055,20 kn ), za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2.500,00 eura ( 18.836,25 kn ), za naruženje u iznosu od  2.250,00 eura ( 16.952,62 kn ), te razliku imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 700,00 eura ( 5.274,15 kn ), odnosno umanjeno za nesporno isplaćene iznose, ukupno iznos od  5.564,65 eura ( 41.926,85 kn ) s osnova neimovinske štete i iznos od 500,92 eura ( 3.774,18 kn ) s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sve zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. posl. br. K-20/15 od 21.04.2015. proizlazi da je tužiteljica nedvojbeno sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi od 23.10.2014. kao putnica u vozilu reg. oznake KT ...- ..., a koju prometnu nezgodu da je skrivio osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom reg. oznake ZG ....-..., pa da temeljem čl. 1069 st. 3. ZOO-a postoji odgovornost tuženika za naknadom štete slijedom čega da je neosnovan prigovor aktivne i pasivne legitimacije, te odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja

- da iz medicinske dokumentacije tužiteljice i provedenog vještačenja po vještaku dr. J. F.-Č., kojeg sud prihvaća kao stručnog i objektivnog, proizlazi da je tužiteljica zadobila komplicirani prijelom lijeve podlaktice, da je trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, te manjeg intenziteta 80 dana kumulativno, zatim da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kraćeg trajanja, te sekundarni strah jakog intenziteta od 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg intenziteta 75 dana, da je kod tužiteljice zaostala trajna posljedica u vidu bolnosti i redukcije kretnji vratne kralježnice, te redukcije kretnji lijeve podlaktice i ručnog zgloba u srednjem stupnju s gubitkom motorne snage, odnosno da joj je trajno smanjena opća životna i radna sposobnosti od 15 %, te da je kod iste zaostalo i naruženja u lakom stupnju povremeno vidljivo

- da iz usmenog očitovanja navedenog vještaka proizlazi da je tužiteljica već u momentu utuženja znala da ima ožiljak koji je nastao uslijed operativnog zahvata u siječnju 2016., odnosno 2 godine prije podnošenja tužbe, pa da postoji krivnja tužiteljice što već u tužbi kao činjenicu nije navela da je zbog navedenog ožiljka došlo do naruženja slijedom čega da sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a navedena činjenica nije uzeta u obzir

- da primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada novčana naknada u iznosu od 16.125,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 10.000,00 kn, po kriteriju smanjenja životne i radne sposobnosti u iznos od 17.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 43.125,00 kn, a od kojeg iznosa da treba odbiti nesporno isplaćeni iznos od 24.000,00 kn, slijedom čega je tužiteljici dosuđen iznos od 2.538,32 eura (19.125,00 kn ), dok je ista odbijena sa preostalim dijelom u iznosu od 3.026,33 eura ( 22.801,85 kn )

- da je tužiteljici za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 80 dana, pa uzimajući u obzir da je jedan sat takve pomoći iznosi 25,00 kn, da tužiteljici temeljem čl. 1095. ZOO-a pripada ukupni iznos od 4.000,00 kn, odnosno umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.500,00 kn, iznos od 331,81 eura ( 2.500,00 kn ), dok je ista odbijena sa preostalim dijelom od 169,11 eura ( 1.274,18 kn )

- da tužiteljici na dosuđeni iznos naknade štete pripada zatezna kamata od dana donošenja odluke o odštetnom zahtjevu tj. od 30.12.2016.

- da su stranke u konačnici u postupku uspjele u približno jednakim dijelovima, pa da primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

8.              Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

 

9.               Pravilno je prvostupanjski sud primijenjeno i mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a odlučujući o visini tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10.              Naime, pravilno je sud cijeneći Nalaz i mišljenje vještaka dr. F.-Č. i ostale okolnosti konkretnog slučaja u svezi trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha, te smanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice, dosudio tužiteljici utuženu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.538,32 eura ( umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 24.000,00 kn). Također je pravilno sud cijeneći Nalaz i mišljenje vještaka o trajanju tuđe nestručne pomoći i njege i iskaz tužiteljice (  pomagali su joj roditelji ) dosudio tužiteljici i naknadu imovinske štete u iznosu od 331,81 eura ( umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.500,00 kn ). Po stavu ovog suda dosuđeni iznosi predstavljaju naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja tužiteljice, pa su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

 

11.              Nadalje neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice glede zahtjeva neimovinske štete po kriteriju naruženosti.

 

12.              Tužiteljica je u tužbi zatražila naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnost na tjelesno i duševno zdravlje, međutim istovremeno je u tužbi navela  i kvalifikatorne okolnosti temeljem kojih potražuje tu štetu ( pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti).

 

13.              Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tužiteljica 2 godine prije utuženja imala saznanja za predmetno naruženje u vidu ožiljka na lijevoj podlaktici, a kako to proizlazi iz usmenog očitovanja vještaka. Navedenu činjenicu tužiteljica niti ne spori.

 

14.              Prema odredbi čl. 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO-a  neimovinska šteta definirana je kao povreda prava osobnosti, a odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdaju, dosuditi novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, vodeći pri tome računa o dužini i jačini pretrpljenih duševnih i fizičkih boli, straha te svrsi kojoj naknada služi.

 

15.              Dakle odredbama ZOO-a propisana je objektivna koncepcija neimovinske štete u smislu da šteta nastaje samom povredom zaštićenog dobra tj. prava osobnosti, a subjektivni elementi povrede toga prava u području tjelesnog i duševnog zdravlja cijene se u vidu kvalifikatornih okolnosti, pri čemu je sud sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a dužan sagledati i vrednovati ukupnu težinu povrede prava osobnosti.

 

16.              Navedeno znači da tužitelj definira sve one činjenice koje upućuju na obujam povrede njegova prava osobnosti, odnosno kvalifikatorne okolnosti o kojima, zajedno sa ostalim okolnostima slučaja, ovisi visina naknade neimovinske štete i predlaže dokaze koji te činjenice potkrjepljuju.

 

17.               U konkretnom slučaju tužiteljica je pismenim podneskom od 10.03.2023. iznijela novu kvalifikatornu okolnost ( naruženje ), odnosno novu činjenicu kao subjektivni kriterij za utvrđivanje visine zatražene neimovinske štete. Budući da je tužiteljica o navedenoj činjenici imala saznanja i prije utuženja, to je istu bila dužna iznijeti najkasnije do pripremnog ročišta, pa pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a tu činjenicu nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja visine zatražene neimovinske štete.

 

18.              Naime, u situaciji kada tužitelju u tužbi za naknadom neimovinske štete definira kvalifikatorne okolnosti ( kao što je to u konkretnom slučaju učinila tužiteljica ), tada je sud pri odmjeravanju visine štete vezan tim činjeničnim supstratom i ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama koje tužitelj nije iznio, odnosno pri utvrđivanju visine štete cijeniti i one subjektivne kriterije koje tužitelj nije iznio.

 

19.               U konkretnom slučaju nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da joj je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pristup sudu.

 

20.              Naime, tužiteljica je, kao što je naprijed iznijeto prije utuženja imala saznanja za predmetno naruženje u vidu ožiljaka na lijevoj podlaktici. Nadalje tužiteljica je, osim što je u tužbi definirala kvalifikatorne okolnosti temeljem kojih potražuje naknadu neimovinske štete, isto učinila i još jednom tijekom postupka i to pismenim podneskom od 07.12.2020. ( list 173 spisa ) kojim je povisila tužbeni zahtjev na način da je zatražila s osnove neimovinske štete iznos od 67.500,00 kn, a koji iznos je kasnije konačno preciziranim tužbenim zahtjevom smanjila, odnosno djelomično povukla. Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je također definirala kvalifikatorne okolnosti temeljem kojih potražuje tu štetu ( pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti) i od strane suda je Rješenjem od 23.02.2021.g. ( list 177 spisa ) dopuštena preinaka tužbe. 

 

21.              Cijeneći navedeno, odnosno da se radilo o vidljivoj posljedici u obliku ožiljka na lijevoj podlaktici o kojem je tužiteljica imala saznanja prije utuženja, da je tužiteljica tijekom cijelog postupka bila zastupana po profesionalnom punomoćniku u osobi odvjetnika, da je tužiteljica u tužbi definirala kvalifikatorne okolnosti, te je isto ponovila i u dopuštenom preinačenom tužbenom zahtjevu pismenim podneskom od 07.12.2020., kao i cijeneći odredbe mjerodavnog postupnog prava, odnosno da je tužiteljica u pozivu na pripremno ročište upozorena da je dužna na tom ročištu iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze, kao i odredbu čl. 299. st. 3. ZPP-a, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju ne postoje opravdane okolnosti zbog kojih tužiteljica nije činjenično zatražila i naknadu štete po kriteriju naruženosti. Pored toga pravo na pristup sudu nije apsolutno i to stoga što u stvarnom životu postoji potreba da se to pravo podvrgne određenim ograničenjima, odnosno poštivanju formaliziranih pravila parničnog postupka, kroz koji stranke osiguravaju odlučivanje o građanskom sporu, kroz koje se ograničava diskrecijska sloboda, osigurava jednakost oružja, sprječava proizvoljnost, te osigurava pravna sigurnost i poštivanje suda.

 

22.              Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude

 

23.              Prilikom donošenja odluke o trošku pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja, međutim pri tom nije vodio računa o odredbi čl. 155. ZPP-a. 

 

24.              Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja kao i odredbu čl. 155. ZPP-a, odnosno uzimajući u obzir da je tužiteljica uspjela djelomično dokazati osnovanost svog zahtjeva kojeg je tuženik osporio u cijelosti, te da je za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za naknadom neimovinske štete bilo nužno provesti medicinsko vještačenje, to je tuženik u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura ( list 302 spisa ) kao opravdanog i nužnog troška jer bi svaka druga odluka predstavljala nerazmjerno ograničenje na strani tužiteljice.

 

25.              Stoga je primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

26.              Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I. i III. izreke.

U Rijeci, 13. ožujka 2023.

 

                                                                                                          PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec v.r.