Broj: Pž-5110/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.H., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika M.H., podnesenoj po branitelju D.P., odvjetniku iz P., protiv presude Općinskog suda u Kutini od 22. rujna 2020., broj: 10. Pp P-429/2020- 7, na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.H. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik M.H. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik M.H. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za djelo pod točkom 1) izreke, te primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 6.300,00 (šesttisućatristo) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da sud u obrazloženju svoje presude nije dao nikakve razloge za primjenu zaštitne mjere, a u smislu otklanjanja opasnosti da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršajno djelo, čime da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Ističe da prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama izricanje ovakvih zaštitnih mjera nije obligatorno. Napominje da je priznao djelo, te izrazio iskreno kajanje i žaljenje radi počinjenja istog, kao i da se radilo o jednom ekscesnom postupku te da nije opasan sudionik u prometu. Zaštitna mjera da nema funkciju kazne i da se ne smije pretvoriti u kaznu. Mišljenja je da na njegovoj strani postoji cijeli niz olakotnih okolnosti, i sve upućuju na to da okrivljeniku nije bilo potrebno izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica.

10. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za prekršaj pod točkom 1) izreke utvrdio u visini znatno ispod posebnog zakonskog minimuma novčane kazne, kao blaže vrste kazne za taj prekršaj, budući je za isti alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok mu je za djelo pod točkom 2) izreke utvrdio novčanu kaznu u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne te izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

11. Prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i za to dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te stoga nisu osnovani žalbeni navodi da pobijanom presudom nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom prigovora okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca nije prestroga, pogotovo ako se ima u vidu

sud može

da je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

13. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu, suprotno žalbenim navodima, upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav i slične prekršaje, kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud. Stoga je pobijanim presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu s obzirom na navedeno ovaj sud nije našao osnove za ukidanjem zaštitne mjere.

14. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnog stanja okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.