Poslovni broj Gž-3841/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja N. L. B. d.d. L., iz L., R.S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima mr. S. P. i D. P., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika: 1. Đ. Đ. iz O., OIB: ..., 2. D. R. iz O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz O., oboje kao nasljednici pok. R. R., 3. L. N. iz Z., OIB: ..., osobno i kao zakonska nasljednica pok. Z. N., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 4. D. N. iz O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 5. Z. T. iz T., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 6. A. P. P. iz Z., OIB: ..., kao nasljednica pok E. P., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 7. R. Ž. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 8. S. R. iz T., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 9. N. Č. iz V., OIB: ..., kao nasljednik pok. M. D., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z. 10. B. K. iz G., OIB: ..., zastupan po punomoćniku A. T., odvjetniku iz Z., 11. M. Š. iz V., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 12. D. Š. iz V., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 13. A. Š. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 14. I. N. iz D. S., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 15. V. V. iz V. G., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 16. N. P. iz V. G., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 17. V. T. iz E., OIB: ..., 18. A. F. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 19. M. F. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 20. B. F. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 21. D. K. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 22. D. D. iz B., OIB: ..., kao nasljednik iza pok. S. D., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 23. S. M. O. d.d. O., po stečajnoj upraviteljici E. Đ., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 24. R. F. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 25. I. L. iz S. T., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 26. Š. L. iz S. T., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 27. D. B. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 28. Z. P. iz Z., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 29. S. B. iz S. V., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 30. N. K. iz S. V., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 31. F. B. iz S. V., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 32. M. R. iz B. M., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 33. S. B. iz D., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 34. T. M. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 35. M. B. iz O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 36. L. B. iz O., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 37. V. B. iz O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 38. Mlt. E. B. iz O., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 39. Mlt. R. B. iz O., OIB: ..., tuženici od 35. do 39. kao nasljednici iza pok. B. B., 40. S. N. iz C., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 41. D. M. iz P., OIB: ..., zastupan po privremenom zastupniku K. R., odvjetniku iz V., 42. M. K. iz Š., OIB: ..., zastupan po privremenom zastupniku K. R., odvjetniku iz V., 43. M. G. iz B., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., 44. L. B. d.d. L., G. F. Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., 45. J. P. iz Z., OIB: ..., kao nasljednica pok. L. F. (zajedno sa tuženicima pod 18., 19. i 20.) i Z. T. iz B. B., OIB: ..., kao nasljednica pok. L. M., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 76 P-75/2020-26 od 24. lipnja 2020., 1. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja – predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 76 P-75/2020-26 od 24. lipnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"1. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.214.025,28 kuna na ime preostalog iznosa polučene kupovnine iz rješenja o namirenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr- 2945/2015-320 od 18. travnja 2019. određuje se

privremena mjera

I. Nalaže se računovodstvu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji izdvojiti iznos preostalog dijela kupovnine u visini od 1.214.025,28 kuna koji se temeljem Rješenja o namirenju istog suda donesenog pod posl. brojem Ovr- 2945/2015-320 od 18. travnja 2019. ima isplatiti na račun ovršenika, ovdje protivnika osiguranja na način da se navedeni iznos izdvoji i položi na posebni račun Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji.

II. Zabranjuje se protivniku osiguranja da primi ispunjenje tražbine sadržane u točki 10. Rješenja o namirenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-2945/2015-320 od 18. travnja 2019.

III. Protivnik osiguranja odgovara za štetu koja bi predlagatelju osiguranja mogla nastati time što je postupao suprotno zabrani određenoj ovom privremenom mjerom.

IV. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. broj P- 415/2019, odnosno do proteka roka propisanog odredbom stavka 2. članka 337. Ovršnog zakona.

V. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja podmiri trošak izricanja ove privremene mjere u roku od osam dana od dana donošenja rješenja."

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj – predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga.

3. U žalbi navodi da nenovčana tražbina radi čijeg osiguranja je tužitelj predložio izricanje privremene mjere osiguranja, posljedica je vođenja ovršnog postupka protiv 46.-tuženika L. B. d.d. L. na nekretninama opisanim i upisanima u zk. ul. broj ..., kao GRČ. ..., k.č. broj ... i ..., sve k.o. M., a koja tuženica u vrijeme vođenja i ovršne prodaje navedenih nekretnina nije bila njihov stvarni vlasnik, već je vlasnikom istih bio u cijelosti ovdje tužitelj. S obzirom na navedeno, tužitelj je pokrenuo parnični postupak radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, međutim, kako pokretanje parnice ne odgađa provedbu ovrhe, sve navedene nekretnine su u međuvremenu ovršno prodane i dosuđene kupcu. Navodi da je 46.- tuženik pristao na izricanje predložene privremene mjere s obzirom da istoj ne pripada pravo vlasništva u ovršnom postupku prodanih nekretnina, pa tim ni preostali iznos polučene kupovine za te nekretnine. Navodi da je 46.-tuženica tužbeni zahtjev priznala i sama u tijeku ovršnog postupka osporila da bi bila vlasnica navedene nekretnine još od 1994. Ukoliko protivnik osiguranja nije vlasnik nekretnina, niti se smatra vlasnikom tih nekretnina nakon donošenja ustavnog propisa domicilne države kojim je vlasništvo prešlo ex lege na tužiteljicu, to ovršna prodaja istih nekretnina nije ni na koji način utjecala na umanjenje imovine 46.-tužene, već isključivo one tužitelja, pa joj posljedičnom isplatom preostalog iznosa polučene nekretnine za te iste nekretnine u korist protivnika osiguranja, ovdje 46.-tuženika, njezina imovina bila bez ikakve valjane pravne osnove uvećane za navedeni nepripadni iznos. Navodi da učinak priznanja tužbenog zahtjeva podnesenog radi ostvarenja određene tražbine ili samo odlučnih činjenica na kojima se tužba temelji, na postupak izdavanja privremene mjere osiguranja utužene tražbine, bio je predmet odlučivanja pred drugostupanjskim sudovima koji su zauzeli jedinstven stav da u takvim slučajevima određivanjem predložene privremene mjere tuženik – protivnik osiguranja ne može trpjeti nikakvu štetu.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Tuženici u odgovoru na žalbu u bitnom navode da 46.-tuženik nije jedini tuženik u ovoj parnici i svi ostali tuženici koji su dali odgovor na tužbu su se usprotivili navodima tužbe, a time i prijedlogu za određivanje privremene mjere. Stoga priznanje tužbenog zahtjeva od strane 46.-tuženika bez ikakvog je procesnog značenja. Ističe da je pored toga protekao rok u kojem se tužba u konkretnom predmetu mogla podnijeti.

6. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traže trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.

9. Pazeći povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Jednako tako nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

11. Predmet spora u ovoj parnici je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određenom rješenjima o ovrsi Općinskog suda u Opatiji, na nekretninama opisanim i upisanima u z.k. ul. broj ..., k.o. M., grč. ..., te k.č.br. ... i ..., sve k.o. M., radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnik grč. 167, te k.č.br. ... i ..., sve k.o. M., što su tuženici dužni priznati te trpjeti da tužiteljica neposredno temeljem te presude i nakon njezine pravomoćnosti upiše svoje pravo vlasništva, te eventualni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica u vrijeme pokretanja i vođenja postupka ovrhe, pa sve do pravomoćnosti rješenja o dosudi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-2945/2015 od 24. ožujka 2016. bila stvarni vlasnik grč. ..., te k.č.br. ... i ..., sve k.o. M., što su tuženici dužni priznati, utvrđenjem da je ovrha koja je određena rješenjima Općinskog suda u Opatiji nakon podnošenja prijedloga za određivanje odgode ovrhe temeljem pokretanja do pravomoćnosti ovog parničnog postupka nije dopuštena, te utvrđenja da 46.-tuženici L. B. d.d. L. koja u vrijeme pokretanja i vođenja ovrhe kao i ovršne sudske prodaje nekretnine upisanih u z.k. ul. ..., k.o. M., kao grč. ..., te k.č.br. ... i ..., sve k.o. M. nije bila njihov stvarni vlasnik pa slijedom toga ne pripada pravo na isplatu preostalog dijela polučene kupovnine od prodaje tih nekretnina u iznosu od 1.214.025,28 kn, što je 46.-tuženik dužan (ovdje 44.-tuženik L. B. d.d.) priznati te trpjeti da ovršni sud u postupku ispunjenja obveze utvrđenih rješenjem o namirenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji isti novčani iznos isplati tužiteljici.

12. Podnesenim prijedlogom za određivanje privremene mjere tužitelj traži određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.214.025,28 kn na ime preostalog dijela polučene kupovnine iz rješenja o namirenju Općinskog suda u Rijeci, na način da se naloži računovodstvu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji izdvojiti iznos preostalog dijela kupovnine u visini od 1.214.025,28 kn koji se temeljem rješenja o namirenju istog suda donesenog pod poslovnim brojem Ovr-2945/2015-320 od 18. travnja 2019. ima isplatiti na račun ovršenika, ovdje protivnika osiguranja na način da se navedeni iznos izdvoji i položi na poseban račun Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, sve na način pobliže naveden u izreci tog rješenja.

13. Prema odredbi čl. 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17- dalje OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i ako učini vjerojatnom i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (stavak 1.). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovog članka, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samu neznatnu štetu (stavak 2.). Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovog članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

14. Dakle, osnovna pretpostavka koju tužitelj mora dokazati do stupnja vjerojatnosti je postojanje novčane tražbine prema tužitelju u ovoj parnici, dakle, vjerojatnost da 46.-tuženiku ne pripada pravo na isplatu preostalog dijela polučene kupovnine od prodaje nekretnina.

15. Odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud prvog stupnja je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za njezino određivanje iz čl. 344. i 345. OZ-a jer nije dokazao do stupnja vjerojatnosti opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

16. Takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

17. U konkretnom slučaju po nalaženju ovog suda treba imati u vidu novčanu tražbinu tužitelja – predlagatelja osiguranja radi čijeg osiguranja je predloženo određivanje privremene mjere predstavlja njegov zahtjev prema protivnicima osiguranja tuženicima zahtjev za utvrđenje da 46.-tuženiku koji u vrijeme pokretanja i vođenja ovrhe kao i ovršne sudske prodaje nekretnina nije bilo njihov stvarni vlasnik pa mu slijedom toga ne pripada pravo na isplatu preostalog dijela polučene kupovnine od prodaje tih nekretnina u iznosu od 1.214.025,28 kn, što je 46.-tuženik dužna priznati te trpjeti da ovršni sud u postupku ispunjenja obveza utvrđenih rješenjem o namirenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji isti novčani iznos isplati tužitelju kao stvarnom vlasniku prodanih nekretnina.

18. Protivno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim ni postojanje svoje tražbine. Naime, tužitelj je treća osoba koji tvrdi da glede predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu na tom predmetu, odnosno tvrdi da je vlasnik nekretnine te je slijedom toga podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

19. Iz podataka u spisu proizlazi da je ovrha na nekretnini provedena jer je nekretnina prodana, a postupovne radnje koje slijede nakon izvršene prodaje imaju za cilj naplatu svih troškova postupka i tražbina vjerovnika. Odnose se na isplatu kupovnine od strane kupca, određivanje ročišta za namirenje i drugo.

20. Međutim, nakon što nekretnina bude prodana, i pod pretpostavkom da je ovrha neosnovano provedena takav prigovor treće osobe bio bi bespredmetan jer kupac sukladno odredbi čl. 108. Ovršnog zakona postaje njezin vlasnik.

21. Razumljivo je da takva situacija ne isključuje pravo trećega da u parničnom postupku ostvari svoj zahtjev za naknadu štete protiv odgovorne osobe, a takav zahtjev u konkretnom slučaju nije istaknut.

22. Dakle, već i zbog toga što je nekretnina prodana u ovršnom postupku, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine da je 46.-tuženik dužan priznati te trpjeti da ovršni sud u postupku ispunjenja obveze utvrđenim rješenjem o namirenju dio polučene kupovnine isplati tužitelje kao stvarnom vlasniku nekretnine. Dodatno, treba kazati da i u situaciji kada nekretnina ne bi bila prodana u ovršnom postupku i kada bi ovrha je bila nedopuštena iz razloga jer je treća osoba vlasnik nekretnine, ni tada ne proizlazi vjerojatnost tražbine tužitelja da je 46.-tuženik dužan trpjeti da ovršni sud u postupku ispunjenja obveza utvrđenih rješenjem o namirenju novčani iznos isplati tužitelju kao stvarnom vlasniku nekretnina, jer bi ovršni sud u takvoj situaciji bio dužan obustaviti ovrhu i ukinuti sve provedene radnje.

23. Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja kako tužitelj nije učinio vjerojatnim ni postojanje opasnosti da će tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

24. Naime, da bi sud odredio predloženu privremenu mjeru, predlagatelj osiguranja je bio dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima, ili da bi mogao poduzeti neku radnju koja mu ugrožava naplatu tražbine te uzročnu vezu između tog ponašanja i posljedice koje bi se sastojale u sprječavanju ili znatnom otežavanju naplate te njegove tražbine. Takva ponašanja su u Ovršnom zakonu opisno navedena, ali mogu biti svako raspolaganje imovinom na način da se spriječi i znatno oteža naplata tražbine.

25. Opasnost da će protivnik osiguranja onemogućiti ili znatno otežati naplatu potraživanja mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj mora ukazati na konkretne radnje, odnosno propuštanja protivnika osiguranja, svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja eventualne njegove tražbine, koje ugrožavaju buduću naplatu te tražbine. Sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno propuštanja tuženika i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.

26. Prema mišljenju ovog suda tužitelj nije iznio činjenice kojima bi do stupnja vjerojatnosti dokazao opasnost od nemogućnosti ili otežane mogućnosti naplate svoje eventualne tražbine niti je do stupnja vjerojatnosti dokazao da tuženik poduzima takve aktivnosti iz kojih bi se moglo zaključiti kako su iste usmjerene upravo na sprječavanje ili otežavanje naplate tražbine tužitelja, pa su u vezi s tim neosnovani žalbeni navodi.

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 1. lipnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara, v.r.