Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-697/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja HŽ I. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po zaposlenici i generalnoj punomoćnici 2. tužitelja, V. S., po generalnoj punomoći Su-1951/91, 2. tužitelja HŽ P. p. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i p. iz Z. i 3. tužitelja HŽ C. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3321/17-80 od 19. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3321/17-80 od 19. studenog 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke navedene presude.

II Preinačuje se rješenje o parničnom trošku pod točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3321/17-80 od 19. studenog 2020. i sudi:

Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnični trošak u visini 18.562,50 kn u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke dosudio tužiteljima iznos od 38.349,04 kn za zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2005. do isplate.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 96.663,71 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

Pod točkom III. je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke žali se 1. tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u tom dijelu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba 1. tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale u sudaru vlaka i neregistriranog vozila, a koja se odnosi na trošak popravka materijalne štete na l. 287.666,67 kn, zatim štetu zbog zastoja u prometu 2.755,67 kn i izmakle koristi u iznosu od 93.908,00 kn.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik 9. siječnja 2003., isplatio naknadu materijalne štete na l., nakon čega su tužitelji podneskom od 20. siječnja 2005. zatražili dospjelu, a neisplaćenu kamatu na iznos materijalne štete i to od dana popravka do dana 9. siječnja 2003. koja po nalazu i mišljenju vještaka iznosi 38.349,04 kn. Tužitelji su zatražili i zateznu kamatu na navedenu tražbinu od 20. siječnja 2005. do isplate, te ostali kod zahtjeva za naknadu štete zbog zastoja u prometu i izmakle koristi.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu dospjele, a neisplaćene zatezne kamate na trošak popravka l., a odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zastoja u prometu i izmakle koristi.

9. U ovoj fazi žalbenog postupka po žalbi 1. tužitelja je sporna odluka prvostupanjskog suda o odbijenom zahtjevu za naknadu štete zbog zastoja u prometu i izmakle koristi.

10. U vezi spornog dijela prvostupanjske odluke prvostupanjski sud je utvrdio ta tužitelji traže štetu zbog izmakle koristi i zastoja u prometu prema izračunu izrađenom prema tužiteljevom internom Pravilniku o štetama. Slijedom navedenog utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelji zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi i zastoja u prometu ne mogu zasnovati na internom Pravilniku jer isti ne može obvezivati tuženika kao treću osobu koja s tužiteljima nije u bilo kakvom ugovornom odnosu. Stoga da bez dokaza stvarne štete iskazane u drugim konkretnim dokazima i dokumentacijom tužitelja, nije bilo niti vještačenjem uz samo primjenu Pravilnika tuženika utvrditi visinu te štete, kao niti da li je ona uopće nastala, a kamo li u kojem novčanom iznosu. Dakle, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev po pravilu o teretu dokazivanja.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su tužitelji trebali pružiti dokaze u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu i izmakle koristi uslijed nemogućnosti korištenja l., a nakon toga vještačenjem utvrditi visinu iste.

12. Naime, prema odredbi čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a prema odredbi st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13. Stoga suprotno žalbenim navodima pitanje nastanka i visine štete zbog nemogućnosti korištenja lokomotive od trenutka oštećenja do popravka ne može se ocjenjivati na temelju Pravilnika o štetama niti na nalazu i mišljenju vještaka utemeljenog na tom Pravilniku, jer je riječ o internom aktu tužitelja koji ne može jednostrano obvezivati štetnika kao treću osobu. Slijedom navedenog niti obračun štete izvršen u skladu s tim Pravilnikom ne predstavlja valjan dokaz o postojanju i visini predmetne štete.

14. Zaključno, kako tijekom prvostupanjskog postupka zbog nepredlaganja odgovarajućih dokaza nisu utvrđeni niti osnov niti visina štete nastale zbog nekorištenja

a što je u

lokomotive, prvostupanjski sud je pravilno po pravilu o teretu dokazivanja, skladu s odredbama čl. 219. st. 1. i 2. i čl. 221. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev. 15. Međutim, prvostupanjski sud je donio pogrešnu odluku o troškovima postupka kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a jer se ne radi o situaciji da su stranke u približno jednakim dijelovima uspjele u parnici. Predmet zahtjeva je naknada štete zbog izmakle koristi i zastoja u prometu u iznosu od 96.663,71 kn s kojim zahtjevom tužitelj nije uspio, ali predmet zahtjeva je i isplata na ime dospjele, a neisplaćene kamate u visini 38.349,04 kn s kojim zahtjevom je tužitelj uspio. Stavljajući u omjer uspjeh stranaka u sporu tuženik je uspio sa 72%, a tužitelj sa 28% te se zbog navedenog ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se radi o situaciji na koju treba primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a već se treba primijeniti odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. Obzirom je tuženik uspio u sporu u većoj mjeri, to je potrebno od postotka od 72% oduzeti postotak od 28% što čini 44% uspjeha tuženika o čijem trošku treba odlučiti. Tuženiku zastupanom po odvjetniku pripada pravo na naknadu troška prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14 - dalje: Tarifa), zastupanja na ročištu 6. listopada 2004. 250 bodova, 16. veljače 2006. 125 bodova, 6. ožujka 2008. 250 bodova, 12. svibnja 2008. 250 bodova, 16. lipnja 2008. 250 bodova, 9. ožujka 2018. 250 bodova, 8. svibnja 2019. 250 bodova i 21. listopada 2020. 250 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1. i 2. Tarife, te za sastav 4 obrazložena podneska po 250 bodova po Tbr. 8. t. 1. Tarife te 7 ostalih podnesaka po 62,5 bodova odnosno ukupno 3375 bodova ili 33.750,00 kn što s PDV iznosi 42.187,50 kn. Obzirom na uspjeh tuženika u sporu valjalo mu je priznati parnični trošak u visini 18.562,50 kn. Trošak zatraženih sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i presudu nije priznat jer u spisu nema dokaza o tome da je taj trošak tuženik imao. Tuženiku nije priznat niti trošak za ročište za objavu presude jer na to ročište nije niti pristupio.

16. No obzirom je tuženik uspio s žalbom to mu je u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuđen trošak sastava žalbe u visini 1.562,50 kn, dok mu trošak sudske pristojbe ne žalbu nije priznat jer iz sadržaja spisa proizlazi da taj trošak nije imao.

17. Zbog sveg iznesenog valjalo je prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti primjenom propisa čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.