Broj: Pž-3429/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. B., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, Prekršajni odjel od 7. srpnja 2020., poslovni broj: 16. Pp P-262/20-6, na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2020.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. B. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, proglašen je krivim okrivljenik D. B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan snositi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je zbog poslovnih obaveza i zbog izbivanja iz mjesta stanovanja u vrijeme zaprimanja obavijesti o počinjenom prekršaju zamolio svog zamjenika da napiše traženu obavijest što je on i učinio (dokazi u prilogu) u ime Općine H. jer se navedeno osobno vozilo nalazi u vlasništvu Općine H. te je sve poslao 7. veljače 2020. preporučenom pošiljkom na PP Našice odnosno u traženom roku od 15 dana. Iz navedenog da je vidljivo da su tražene podatke dostavili na vrijeme, te da nisu postupili suprotno odredbi članka 229. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cesta, a i da nema potrebe za izricanjem novčane kazne u ovolikom iznosu.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, prvostupanjski je sud na temelju provedenog postupka osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Neosnovani su navodi žalbe okrivljenika da je dostavio tražene podatke u zakonskom roku.

10. Naime, odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izričito je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

11. Nije sporno da je okrivljenik nadležnom tijelu dostavio podatke o četiri osobe (J. T., D. B., Z. Z. i T. Č.) koje su mogle upravljati vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a što se u smislu citirane odredbe ne može smatrati davanjem vjerodostojnih dokaza o osobi koja je upravljala predmetnim vozilom kritične zgode.

12. Okolnost koju okrivljenik ističe u svojoj žalbi da je obavijest dostavio u roku od 15 dana, nije od utjecaja na postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika jer je gore citiranom odredbom Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao što je već navedeno, sankcionirano postupanje vlasnika vozila, odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi ako u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a nesporno je da je okrivljenik u traženom roku nije dostavio vjerodostojan podatak o osobi koja je kritične zgode upravljala predmetnim vozilom, a kako je to valjano u pobijanoj presudi obrazložio prvostupanjski sud dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.

14. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

16. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, a koja je za ovaj prekršaj propisana u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, te izrečenu kaznu u iznosu od 5.000,00 kuna i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2020.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.