Poslovni broj: Usž-1409/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. J. iz T., kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave B.-p., Policijske postaje N. G., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1296/21 od 8. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1296/21 od 8. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, broj: 511-11-06-5/6-UP/I-261-21 od 20. rujna 2021. te odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika određeno je da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine od dana uručenja tog rješenja.

2. Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da presuda nije donesena sukladno odredbi članka 289. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je došlo do povrede članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, a posljedično i Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje u smislu pravomoćnosti odluka na kojima tuženik temelji svoje rješenje, a presuda nezakonita jer nije uzeta u obzir činjenica pogrešne primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je tuženik pobijano rješenje donio isključivo na temelju podataka iz evidencije koje vodi Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske te prekršajnog naloga od 2. studenog 2020. i presude od 27. siječnja 2021. Prvostupanjski sud je bio dužan pozvati tužitelja da se izjasni o bitnim okolnostima slučaja radi utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja te smatra da mu je onemogućeno sudjelovanje u predmetnom upravnom sporu. Predlaže da Sud uvaži žalbu, uz naknadu troškova sastava iste.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), a prvostupanjski sud je za svoju odluku donesenu u smislu odredbe članka 55. stavka 3. navedenog Zakona dao argumentirano obrazložene razloge utemeljene na zakonu. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 6. istog Zakona omogućio strankama u sporu da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmetom upravnog spora, između ostalog i održavanjem ročišta za glavnu raspravu dana 1. veljače 2022., na kojoj je nazočio punomoćnik tužitelja. Također presuda prvostupanjskog suda sadrži obrazloženje u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. navedenog Zakona, pa tako i u odnosu na razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije prihvatio provođenje predloženog dokaza saslušanjem tužitelja kao nepotrebnim za predmetnu upravnu stvar te uzimajući u obzir da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje tijekom postupka o svim okolnostima slučaja. Ovaj Sud ističe da je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 8. navedenog Zakona dužan upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, pa obzirom na sve provedene dokaze prvostupanjski sud je mogao o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučiti i bez provođenja predloženog dokaza njegovim saslušanjem na okolnosti koje nisu pravno odlučne za predmetnu stvar. Pri tome se ukazuje i na članak 33. stavak 3. navedenog Zakona, prema kojem Sud nije vezan prijedlozima stranaka koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi.

5. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 286. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 153/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), budući je u postupku neprijeporno utvrđeno da je tužitelj pravomoćnim prekršajnim nalogom Policijske postaje O., broj: 511-11-07/5-1-22-1/2021 od 2. studenog 2020., na temelju članka 216. stavak 3. navedenog Zakona prikupio 6 negativnih prekršajnih bodova, a temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pp-40/21 od 27. siječnja 2021., kojom je proglašen krivim za prekršaj iz članka 238. stavak 1. kažnjiv po članku 238. stavak 7. Zakona, odnosno iz članka 216. stavak 1. kažnjiv po članku 216. stavak 3. Zakona, prikupio još 6 prekršajnih bodova, što ukupno iznosi 12 negativnih prekršajnih bodova, koji broj premašuje zakonom propisani iz članka 286. stavak 7.

Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6. Pri tome pravilno prvostupanjski sud otklanja prigovore tužitelja u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, a koje prigovore tužitelj ponavlja i u žalbi, da se evidencija o negativnim prekršajnim bodovima vodi pri Ministarstvu unutarnjih poslova kako je propisano člankom 296. stavak 1. istog Zakona, koji negativni prekršajni bodovi se evidentiraju po zaprimljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, a da evidencija između ostalog sadrži podatke o počiniteljima prekršaja, prekršajima, prekršajnim sankcijama i negativnim prekršajnim bodovima, kako to propisuje članak 9. i 4. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj: 156/08.). Kako je tužitelj naprijed navedenim pravomoćnim odlukama oglašen krivim za navedene prekršaje koji su evidentirani u službenoj evidenciji, te kako je na temelju navedenih pravomoćnih odluka o prekršajima (na odlukama je iskazana klauzula pravomoćnosti) prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, to su se ostvarili zakonski uvjeti iz stavka 7. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je neosnovan žalbeni navod da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Osim toga, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelju omogućeno sudjelovanje i u upravnom postupku jer ga je tuženik pozivom od 25. lipnja 2021. pozivao da se očituje o svim činjenicama u vezi podatka da je u protekle dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, pa nije osnovan niti ovaj žalbeni prigovor.

7. Kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, pravilno odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

8. Nastavno, kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu iste odredbe Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

9. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to je trebalo, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić