Poslovni broj: Usž-1248/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba I. B. I., L., Velika Britanija, kojeg zastupa opunomoćenik H. K., odvjetnik u D., i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-1145/21 od 9. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-1145/21 od 9. studenoga 2021.

II

Tužbeni zahtjev se usvaja i poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, klasa: UP/II-942-01/16-01/467, urbroj: 514-05-02-01- 02/15-20-04 od 20. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika kojim je odbijena žalba njegovog prednika, Fonda za naknadu oduzete imovine izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u D.-n. županiji, klasa: UP/I-943-01/14-01/02, urbroj: 2117-04/1-14-7 od 21. listopada 2014. Navedenim rješenjem pod točkom 1. zainteresiranoj osobi utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama RH u ukupnom iznosu od 2.822.556,32 kn za oduzetu imovinu upisanu u z.ul. 1728 k.o. D..

2. Tužitelj osporava pravilnost presude prvostupanjskog suda zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je ovlašteniku naknade određena naknada u iznosu od 2.822.556,32 kn čime će za 187.212,32 kn biti prekoračen zakonom propisan limit iz članka 58. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Poziva se na odredbu članka 58. tog Zakona te ističe da je ovlašteniku naknade ranijim pravomoćnim rješenjima utvrđena i isplaćena naknada u iznosu od 1.064.659,00 kn zbog čega ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem će tužitelj temeljem ovakvog rješenja isplatiti iznos naknade samo do zakonom propisanog limita iz članka 58. Zakona. Predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba je dostavljena na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama koji nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je stajalište upravnih tijela prema kojem je u provedenom postupku pravilno i na zakonu osnovano utvrđen iznos naknade koji je tužitelj dužan isplatiti zainteresiranoj osobi kao ovlašteniku naknade u skladu s odredbom članka 58. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.).

6. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da prijašnjem vlasniku kojem na temelju tog Zakona pripada pravo na naknadu iz članka 47. ukupan iznos naknade utvrđen prema mjerilima tog Zakona ne može prelaziti iznos od 3.700.000,00 kn.

7. U provedenom postupku nesporno je utvrđeno da je zainteresirana osoba ovlaštenik naknade za oduzetu imovinu upisanu u z.ul. 1728 k.o. D. na adresi P. F. S. 23 koja u naravi predstavlja kompleks umjetničke galerije D.. Također je utvrđeno da je u postupku pokrenutom po zahtjevu ovlaštenika naknade temeljem pravomoćnih rješenja zainteresiranoj osobi utvrđena i isplaćena naknada u ukupnom iznosu od 1.064.659,00 kn. U ovom postupku prvostupanjskim rješenjem utvrđena je obveza tužitelja da zainteresiranoj osobi na ime naknade za oduzetu imovinu isplati iznos od 2.822.556,32 kn. Tužitelj je i tijekom upravnog postupka i pred prvostupanjskim sudom osporavao pravilnost utvrđenog iznosa naknade ističući da tako utvrđeni iznos prelazi ukupan iznos naknade koji prema odredbi članka 58. Zakona o naknadi ne može biti veći od 3.700.000,00 kn. Presudom prvostupanjskog suda ovaj tužbeni razlog je odbijen uz obrazloženje prema kojem ne utječe na zakonitost rješenja o utvrđivanju naknade, ali utječe na isplatu naknade zbog čega je tužitelj dužan isplatiti iznos naknade samo do zakonom propisanog iznosa iz članka 58. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno ukupno do iznosa 3.700.000,00 kn.

8. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda ovaj Sud ne prihvaća.

9. Naime, obveznik naknade dužan je postupiti prema izreci izvršnog rješenja i nije ovlašten u izvršenju rješenja utvrđivati iznos koji pripada ovlašteniku naknade temeljem odredbe članka 58. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Iznos naknade utvrđen izrekom rješenja prvostupanjskog tijela obveznik naknade dužan je isplatiti u cijelosti, a iz obrazloženja tog rješenja treba biti razvidno na koji način je utvrđen iznos pripadajuće naknade i jesu li u svezi s istim predmetom naknade već izvršene isplate temeljem prava na naknadu u iznosima koje je nadležno tijelo utvrdilo ranije donesenim rješenjima koja su postala pravomoćna i koja su izvršena.

10. Budući da se prvostupanjska presuda kao i rješenje tuženika temelje na pogrešnom pravnom pristupu sud je žalbu uvažio i poništio prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika, a tuženik će nakon ove presude donijeti novu odluku o žalbi tužitelja u skladu s pravnim stajalištem suda izloženim u ovoj presudi.

11. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović