Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 14 Gž-1935/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Lj. OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. P. OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2068/14-71 od 27. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2068/14-71 od 27. travnja 2018. u pobijanom dijelu iz stavka I, II i III izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2068/14-71 u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

II Odbija se neosnovani zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Djelomičnim prihvaćanjem revizije tužiteljice rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2121/2019-2 od 17. lipnja 2020. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3616/18-2 od 18. veljače 2019. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. Gž-3616/18-4 od 19. ožujka 2019. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2068/14-71 od 27. travnja 2018. i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima žalbenog postupka i predmet je u tim dijelovima vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Prvostupanjskom presudom utvrđeni su ništavim Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. solemniziran kod Javnog bilježnika I. P. u Z. pod posl. br. OU-152/97 15. srpnja 1997., Izjava k tom Sporazumu od dana 21. siječnja 1998. i Dodatak Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Izjavi k tom Sporazumu od 21. siječnja 1998. od 11. studenog 1998. temeljem kojih je tuženi stekao vlasništvo četverosobnog stana u prizemlju br. 2, površine 110,70 čm, ulaz C. br. 17, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. broj 1920/8 i upisanoj u zk.ul.broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z., u ½ dijela, kao u stavku I izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2068/14-71 od 27. travnja 2018.

2.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini (stanu) upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. izvršena na temelju u toč. I izreke navedenih isprava, pravno nevaljana.

2.3. Naloženo je brisanje zk. stanja nastalog na osnovi Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997., Izjave k tom Sporazumu od 21. siječnja 1998. te Dodatka Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i Izjavi k tom Sporazumu od 21. siječnja 1998. od 11. studenog1998. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. kakvo je bilo prije provedbe navedenih Sporazuma, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini za korist tuženika Z. P. iz Z. u ½ dijela, uz istovremeni upis svog pravnog prednika B. Lj. na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. u ½ dijela, kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

2.4. U stavku IV izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice pod toč. I. i III. u ½ dijela.

2.5. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kao u stavku V izreke prvostupanjske presude.

3.1. Protiv navedene presude suda prvog stupnja u dijelu iz stavka IV izreke te iz stavka V izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica pozivom na sve zakonom predviđene žalbene razloge, sa prijedlogom da ovaj sud presudu preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

.

3.2. Žali se i tuženik, koji pobija navedenu presudu u stavku I, II i III izreke zbog svih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u preostalom dijelu uz naknadu parničnog troška tuženiku, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na donošenje nove na zakonu osnovane odluke, uz naknadu troška sastava žalbe.

4.1. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4.2. Žaba tuženika je neosnovana.

5. Budući da je tužiteljica podnijela žalbu protiv odluke iz stavka IV izreke presude suda prvog stupnja posl. br. P-2068/14-71 a o čemu je pravomoćno odlučeno presudom ovog suda posl. br. Gž-3616/18-2 od 18. veljače 2019. i u odnosu na koji dio je revizija tužiteljice odbačena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2121/2019-2 od 17. lipnja 2020., ne odlučuje se o pravomoćno presuđenoj stvari sa odbijanjem zahtjeva tužiteljice u 1/2 dijela kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

6.1. U presudi suda prvog stupnja i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

6.2. U presudi suda prvog stupnja ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP. Ovdje je riječ o postupku pokrenutom tužbom podnesenom 17. lipnja 1999., u odnosu na koji se primjenjuje odredba čl. 365. st. 2. ZPP onako kako je glasila prije izmjene učinjene odredbom čl. 61. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19, dalje: ZID ZPP/19), dakle po kojoj odredbi ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.

6.3. Navedena povreda je ostvarena time što su izostali razlozi za primjenu ovdje mjerodavnih odredbi čl. 34. u vezi čl. 10. čl. 28. i čl. 96. čl. 10. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlatom (“Narodne novine” br. 91A/93, dalje: ZODS) a izostali su i razlozi povodom ostalih istaknutih tužiteljičinih tvrdnji o ništavosti navedeni u točki 13 ove odluke a tiču se primjene odredba čl. 54. st. 1.a Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” br. 91/96, dalje ZZK/96), primjene čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i36/90, "Narodne novine" br. 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO) i čl. 119. st. 1. ZV, primjene čl. 105. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, dalje:ZOO/78) te primjene čl. 73. ZOO/78 u vezi čl. 56. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (“Narodne novine” br. 78/93, 29/94 i 162/98, dalje: ZJB).

6.4. Posljedično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene navedenog materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

7.1. Tužiteljica je tužbom zahtijevala utvrđenje ništavosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997., Izjave k tom Sporazumu od 21. siječnja 1998. i Dodatka k Sporazumu i Izjavi, od 11. studenoga 1998. temeljem kojih je tuženi stekao vlasništvo četverosobnog stana u prizemlju br. 2, površine 110,70 čm, ulaz C. br. 17, zatim da se utvrdi kako je uknjižba prava vlasništva na nekretnini (stanu) upisanoj u zk.ul. broj 8224, poduložak 1, k.o. G. Z. izvršena na temelju navedenih Sporazuma, Izjave i Dodatka pravno nevaljana te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih dokumenata i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

7.2. Kao što je prvostupanjski sud utvrdio, novčana tražbina osigurana navedenim Sporazumom od 15. srpnja 1997. potječe iz ugovora o zajmu iznosa od 250.000,00 DEM sa rokom vraćanja 15. siječnja 1998., kojeg su usmeno zaključili tuženik kao zajmodavac i suprug tužiteljice pok. B. Lj. Suprug tužiteljice pok. B. Lj. je kao zajmoprimac navedenim Sporazumom radi osiguranja predmetne tražbine i Izjavom o prijenosu vlasništva dozvolio zabilježbu i prijenos prava vlasništva na nekretnini u Zagrebu upisanoj u zk.ul.br. 8224 k.o. G. Z. ležećoj na zk.č.br. 1920/8 stambena zgrada u Z., u naravi posebni dio zgrade ulaz C. 17 četverosobni stan u prizemlju br. 2 pov. 110,70 m2 prisjedinjen sa suvlasničkim dijelom nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade.

7.3. Ujedno je prvostupanjski sud utvrdio da navedena nekretnina, prethodno u cijelosti uknjižena kao vlasništvo pok. B. Lj., predstavlja bračnu stečevinu koju su pok. B. Lj. i tužiteljica stekli svaki u 1/2 dijela isplatom sredstvima ostvarenim zajedničkim radom kojima su isplatili kupoprodajnu cijenu iz ugovora sa prodavateljem stana organizacijom “I.” od 20. svibnja 1988.

7.4. Prvostupanjski je sud otklonio tuženikovo pozivanje na stjecanje prava vlasništva navedene nekretnine djelovanjem načela povjerenja u zemljišne knjige, zaključujući da tuženik prilikom sklapanja pravnog posla sa pok. B. Lj. nije postupao u dobroj vjeri jer je mogao i morao provjeriti radi li se o nekretnini koja je bračna stečevina.

7.5. U izostanku sporazuma bračnih drugova za navedeno raspolaganje predmetnom nekretninom koja je bračna stečevina, prvostupanjski je sud pozivom na odredbe čl. 103. ZOO/78 u vezi čl. 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94 i 162/98, dalje: ZBPO) te čl. 61. ZV utvrdio ništavim Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 15. srpnja 1997. sa Izjavom i Dodatkom u 1/2 dijela te je utvrdio da je uknjižba prava vlasništva temeljem navedenih isprava na navedenoj nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 8224, poduložak 1 k.o. G. Z. pravno nevaljala, kao u stavku I i II izreke prvostupanjske presude.

8.1. Osnovano tuženik u svojoj žalbi ukazuje da se savjesnost predmnijeva te da je teret dokazivanja njegove nesavjesnosti bio na tužiteljici. Ujedno je osnovano ukazao da se tuženikov nedostatak dobre vjere nije mogao utvrditi samo time što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV).

8.2. Zaključak suda prvog stupnja o tuženikovoj nesavjesnosti jer da nije provjerio radi li se isključivo o nekretnini u vlasništvu pok. supruga tužiteljice u suprotnosti je sa odredbom čl. 122. st. 3. ZV koja izričito propisuje da se nedostatak dobre vjere nikome ne može predbaciti samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

8.3. Odredbom čl. 122. st. 2 ZV je propisano kada je stjecatelj u dobroj vjeri – ako u trenutku sklapanja posla i u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Stjecatelj ne mora na neki drugi način osim uvidom u zemljišnu knjigu, ispitivati kakvo je pravno stanje nekretnine, je li ono istinito ili potpuno

8.4. U okolnostima istodobne savjesnosti bračnog druga sa čijom je imovinom neovlašteno raspolagao drugi bračni drug i treće osobe kao stjecatelja koji je u dobroj vjeri pouzdanjem u zemljišne knjige uknjižio svoje pravo stečeno navedenim raspolaganjem – prednost će imati treća savjesna osoba pozivom na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

8.5. Savjesnost bračnog druga koji eventualno nije sudjelovao u pravnom poslu je neutralna, jer se u slučaju istodobne savjesnosti trećeg kao stjecatelja i bračnog druga sa čijim se dijelom raspolagalo i koji nije sudjelovao u raspolaganju, zakonom prednost daje načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

8.6. Dvojbu po pitanju odnosa stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem zakona s osnova bračne stečevine i temeljem zakona djelovanjem povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga jasno rješava odredba čl. 130. st. 2 ZV po kojoj se vlasništvo stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok pravo koje je bilo stečeno temeljem zakona još nije bilo upisano.

9.1. Međutim, da bi se tuženik uopće mogao pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, potrebno je da su ostvarene pretpostavke za primjenu tog načela.

9.2. Stjecanje prava vlasništva nekretnine djelovanjem načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige moguće je pod pretpostavkama: 1.) nepotpunog zemljišnoknjižnog stanja 2.) poštenja stjecatelja 3.) valjane pravne osnove stjecanja i 4.) provedbe zemljišnoknjižnog upisa u korist stjecatelja.

9.3. Pretpostavka nepotpunog zemljišno knjižnog stanja ostvarena je u pogledu neuknjižene bračne stečevine u smislu čl. 124. st. 1. ZV. Ostvarena je i pretpostavka poštenja tuženika kao stjecatelja s obzirom na čl. 122. st. 3. ZV. Iz stanja zk.ul.br. je očito da je došlo do upisa tuženika stjecatelja. Međutim tuženik ne raspolaže valjanom pravnom osnovnom stjecanja.

10. Odredba čl. 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje. ZOO) obvezuje sud da na ništetnost pazi po službenoj dužnosti a prema odredbi čl. 328. ZOO se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tužiteljica je svoj zahtjev za utvrđenje ništavosti cijelog navedenog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom temeljila i na tvrdnjama:

1. upis prava vlasništva predmetnog stana pok. B. Lj. izvršen je temeljem ugovora o kupoprodaji sa organizacijom “I.” od 20. svibnja 1988. koji je protivan prinudnom propisu iz čl. 54. st. 1.a ZZK/96;

2. pok. B. Lj. kao tuženikov suugovaratelj navedenim pravnim poslovima nije mogao na tuženika prenijeti tužiteljičino vlasništvo navedenog stana koje je tužiteljica stekla ugovorom o darovanju od 22. ožujka 1991.;

3. ugovor o zajmu iz kojeg potječe osigurana tražbina sadrži ugovorenu zelenašku kamatu,

4. tražbina osigurana navedenim Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom proizlazi iz ništetnog ugovora o zajmu strane valute između fizičkih osoba i

5. solemnizacija predmetnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. izvršena je suprotno odredbi čl. 56. st. 1 ZJB.

12.1. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice o ništavosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom iz razloga pod točkom 11.1. - da je upis prava vlasništva predmetnog stana pok. B. Lj. izvršen je temeljem ugovora o kupoprodaji sa organizacijom “I.” od 20. svibnja 1988. koji je protivan prinudnom propisu iz čl. 54. st. 1.a ZZK/96. Navodni nedostatak točne oznake zemljišta ili prava glede kojeg se uknjižba zahtjeva očito je otklonjen time što je navedena uknjižba prava vlasništva pok. B. Lj. rješenjem tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Z-6303/97 od 20. ožujka 1997. provedena u javnom upisniku Zemljišnih knjiga.

12.2. Neosnovan je razlog ništetnosti iz toč. 11.2. - da pok. B. Lj. kao tuženikov suugovaratelj u navedenim pravnim poslovima nije mogao na tuženika prenijeti tužiteljičino vlasništvo navedenog stana koje je tužiteljica stekla ugovorom o darovanju od 22. ožujka 1991., jer tužiteljica polazi od netočne tvrdnje o stjecanju prava vlasništva zaključenjem ugovora o darovanju. Ugovor o darovanju kao pravni posao nije temelj stjecanja prava vlasništva jer se vlasništvo temeljem pravnog posla stječe uknjižbom toga prava u zemljišnim knjigama, kako je bilo propisano i odredbom čl. 33. ZOVO važećom u vrijeme zaključenja navedenog ugovora o darovanju od 22. ožujka 1991. kao i odredbom čl. 119. st. 1. ZV važećom od 1. siječnja 1997. na dalje. Stoga nema mjesta primjeni načela nemo plus iuris ad alium transfers potest quam ipse habet niti je na raspolaganje predmetnom nekretninom mogao utjecati darovni ugovor od 22. ožujka 1991. jer bez uknjižbe prava iz tog ugovora kao pravnog posla nije ostvareno stjecanje tužiteljičinog prava vlasništva.

12.3. Kada se poziva na ništavost Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom iz razloga ugovaranja zelenaške kamate kao u toč. 11.3., tužiteljica gubi iz vida odredbu čl. 105. st. 1. ZOO/78 po kojoj ništavost neke odredbe ne povlači ništavost cijelog ugovora iz kojeg potječe osigurana tražbina a ni predmetnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom.

12.4. Povodom pozivanja na ništavost Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom iz razloga pod točkom 13.5. - da je solemnizacija predmetnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. izvršena suprotno odredbi čl. 56. st. 1. ZJB valja reći da je taj razlog sveden na tvrdnju o nedostatku propisane forme predmetnih pravnih poslova. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOO/78 sankcija nedostatka potrebne forme je u tome da ugovor nema pravni učinak. U okolnostima u kojima je sankcija nedostatka forme nadomještena time što je isti ugovor izvršen kao što je prvostupanjski sud utvrdio, izvršenjem ugovora je ostvaren ugovoreni učinak toga ugovora. Slijedom navedenog nije ostvaren razlog ništavosti iz toč. 11. 5. temeljem odredbe čl. 73. ZOO/78.

13.1. Međutim, osnovano je tužiteljičino pozivanje na ništavost iz razloga što tražbina osigurana navedenim Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom proizlazi iz ništetnog ugovora o zajmu strane valute između fizičkih osoba (toč. 11.4.).

13.2. Kao što je prvostupanjski sud iz iskaza samog tuženika i svjedoka R. Š. utvrdio, u ljeto 1997. je tuženik temeljem usmenog ugovora pok. B. Lj. pozajmio iznos od 250.000,00 DEM koji iznos je tuženik osobno predao pok. B. Lj. i koji iznos je izbrojen u kafiću "A." u prisutnosti tuženika i navedenog svjedoka.

14.1. Tražbina osigurana predmetnim Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom potječe iz ugovora o zajmu strane valute DEM zaključenog u ljeto 1997., kada je pozajmljivanje strane valute između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj bilo zabranjeno.

14.2. Prema ovdje mjerodavnim materijalnopravnim odredbama čl. 10. ZODS kojom je uređeno devizno tržište, čl. 28. st. 1. ZODS kojom su propisani slučajevi u kojima domaće osobe stječu devize i čl. 34. ZODS kojom je propisano da domaće fizičke osobe mogu koristiti devize sa svojih deviznih računa i deviznih štednih uloga za plaćanje uvoza robe i usluga i druga plaćanja u inozemstvo a u Republici Hrvatskoj za kupnju obveznica koje glase na stranu valutu, davanje donacija u znanstvene, kulturne i humanitarne svrhe te obavljati druga plaćanja kada je to predviđeno zakonom te iz prekršajnih odredbi čl. 96. ZODS proizlazi da između fizičkih osoba nije bilo dopušteno pozajmljivanje deviza. Stoga je ugovor o zajmu između tuženika kao zajmodavca i pok. B. Lj. kao zajmoprimca ništav u smislu odredbe čl. 103. ZOO/78 jer je protivan navedenim prisilnim propisima (koje stajalište je izneseno i u odukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. br. Rev-2288/00-2 0d 9. lipnja 2004., Rev 1699/01-2 od 25. listopada 2005., Rev 729/06-2 od 29. studenoga 2007., Rev 7/05-2 od 13. svibnja 2008., Rev 560/08-2 od 13. siječnja 2010.).

Kao što je navedeno, činjenicu pozajmljivanja strane valute DEM između tuženika i pok. B. Lj. kao fizičkih osoba je prvostupanjski sud u ovom postupku pravilno utvrdio iz sadržaja iskaza samog tuženika i svjedoka R. Š.

14.3. Bez utjecaja je okolnost da je u Sporazumu o osiguranju navedene novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. ugovorena obveza pok. B. Lj. da vrati pozajmljena sredstva DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke na dan isplate jer je jedino odlučno da su, suprotno prinudnim propisima, pozajmljena sredstva u stranoj valuti DEM a ne u kunama kao tada važećoj valuti Republike Hrvatske. Stoga ugovoreno vraćanje toga iznosa u kunskoj protuvrijednosti ne mijenja karakter predmeta zajma - strane valute i ne može se tumačiti kao ugovaranje valutne klauzule dopuštene odredbom čl. 395. ZOO/78. Kod ugovaranja valutne klauzule vrijednost ugovorne obveze glasi u valuti Republike Hrvatske koja se vezuje uz tečaj strane valute ili cijenu zlata u Republici Hrvatskoj, a ovdje je ugovorna obveza davanja zajma, što je odlučno, glasila na inozemnu valutu DEM i u toj je valuti izvršena, koja nije bila platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj. Neovisno od toga što je isplata odnosno vraćanje zajma te strane valute izraženo u domaćoj valuti, ugovorna obveza davanja zajma nije izgubila svojstvo obveze u inozemnoj valuti - i time obveze protivne prisilnim propisima Republike Hrvatske, iz kojeg razloga je taj ugovor o zajmu ništav (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. br. Rev-957/15-2 od 8. prosinca 2015. i br. Rev-2525/15-2 od 6. veljače 2018. te Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U III-3174/07 od 6. svibnja 2009. i br. U III-2559/16 od 27. veljače 2018.)

15.1. Posljedica ništavosti ugovora o zajmu deviza između tuženika i pok. B. Lj. kao fizičkih osoba ex tunc je da su zbog nepostojanja tražbine koja se osigurava ništeni i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom.

15.2. Odredbom čl. 279. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, dalje: OZ/96) u vezi čl. 274. OZ/96 propisano je da se stranke mogu sporazumjeti da se radi osiguranja određene novčane tražbine predlagatelja osiguranja na njega prenese vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja. Iz sadržaja upisa zk.ul.br. 8224 k.o. G. Z. proizlazi da je u predmetnom slučaju došlo do javnobilježničkog osiguranja, prijenosom prava vlasništva na nekretnini.

15.3. Osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na temelju sporazuma stranaka može postojati u pravnom prometu samo onda ako postoji i tražbina koja se osigurava prijenosom prava vlasništva na nekretnini. Slijedom toga su odredbe čl. 274. do 279. OZ/96 prisilne naravi jer ne može doći do valjanog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva ako nema tražbine koja se osigurava. Posljedično, u nedostatku tražbine koja se osigurava je i Sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine od 15. srpnja 1997. sa izjavom i dodatkom suprotan prisilnom propisu i time ništetan, u smislu odredbe čl. 103 ZOO/78.

16. Slijedom navedenog, u izostanku valjane pravne osnove kao pretpostavke za primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige tuženik se neosnovano poziva na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine povjerenjem u zemljišne knjige.

17.1. Kada tuženik u žalbi tvrdi da je savjesnost tužiteljice druga pretpostavka valjanosti pravnog posla, tuženik gubi iz vida da je tužiteljica, prema činjeničnim utvrđenima prvostupanjskog suda koji se žalbom ne osporavaju, suvlasnica predmetne nekretnine kao bračne stečevine dakle ona ne ostvaruje stjecanje temeljem pravnog posla. Budući da je riječ o bračnoj stečevini a bračna stečevina je vid originarnog stjecanja prava vlasništva temeljem zakona i to posebnog zakona odnosno ovdje čl. 277. ZBPO, tužiteljica je suvlasništvo bračne stečevine stekla onda kada su se ostvarile pretpostavke toga stjecanja, sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZV. Od trenutka kada je izvršena uknjižba prava vlasništva jednog bračnog druga u cijelosti – ovdje pok. B. Lj. temeljem ugovora sa prodavateljem "I." od 20. svibnja 1988. iako je predmetna kupoprodajna cijena plaćena sredstvima ostvarenim zajedničkim radom u braku ili potječe iz tako stečene imovine, neuknjiženi bračni drug smatra se suvlasnikom tako stečene nekretnine. Nekretninu će temeljem pravnog posla steći onaj bračni drug koji je u ugovoru o kupoprodaji naveden kao kupac ali u razmjernih ½ dijela suvlasništva i to uknjižbom dok će se u preostalih ½ dijela ostvariti stjecanje temeljem zakona jer su ispunjene pretpostavke za stjecanje bračne stečevine, ukoliko takvo stjecanje nije u suprotnosti sa djelovanjem načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a ovdje nije s obzirom na izostanak valjane pravne osnove koja je pretpostavka za primjenu tog načela.

17.2. Iz navedenih je razloga valjalo otkloniti i žalbeno pozivanje tuženika na prekluziju prava na podnošenje zahtjeva za brisanje neistinitog zemljišnoknjižnog upisa njegovog prava vlasništva predmetne nekretnine u 1/2 dijela koji predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, jer tužiteljica nije vezana rokovima iz čl. 129. st. 2.

Zakona o zemljišnim knjigama

Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. („Narodne novine“ br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/2017) u odnosu na tuženika kao neposrednog stjecatelja od kojeg potječe neistinit upis i tuženik joj u izostanku valjane pravne osnove ne može suprotstaviti stjecanje svoga prava djelovanjem načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

17.3. Budući da se kod izvanknjižne bračne stečevine radi o nepotpunom zemljišnoknjižnom stanju sukladno čl. 124. st. 1. ZV (tako i u odluci Ustavnog suda br. U III-103/2008 od 14. lipnja 2011. na koju se tuženik poziva u žalbi), tužiteljica je ovlaštena upisati svoju bračnu stečevinu uz brisanje tuženikovog upisa prava vlasništva. U odnosu na tuženika kao neposrednog stjecatelja od kojeg potječe neistinit upis nema ograničenja u rokovima za podnošenje takve tužbe budući je u tom dijelu za njegov upis vlasništva u predmetnom slučaju izostala valjanost pravne osnove stjecanja, koja je pretpostavka stjecanja prava vlasništva djelovanjem načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. st. 1, toč. 2 i st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

18. U stavku I izreke rješenja odbijena je žalba tužiteljice protiv odluke iz stavka V izreke presude suda prvog stupnja jer je ista odluka u skladu sa konačnim polovičnim uspjehom stranaka u sporu i sa odredbom čl. 154. st. 2. ZPP u vezi čl. 117. st. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19).

19. Primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1 ZPP. odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao u stavku III izreke rješenja.

U Zagrebu 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.