Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 7 Gž-292/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. C. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., protiv tužene R. A. d.d. Z., OIB …, Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G. & G. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 117 P-6427/19-25 od 11. veljače 2022., 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene djelomično se uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 117 P-6427/19-25 od 11. veljače 2022. (točka I, II i III izreke):

a) potvrđuje

- u dijelu točke I izreke kojom je naloženo tuženoj platiti tužitelju iznos od 3.065,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25,24 kn od dana 30. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 25,11 kn od dana 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 25,56 kn od dana 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 25,81 kn od dana 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 25,60 kn od dana 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 25,50 kn od dana 5. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,04 kn od dana 2. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,51 kn od dana 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,73 kn od dana 1. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 37,85 kn od dana 1. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 38,42 kn od dana 2. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 41,72 kn od dana 3. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 39,29 kn od dana 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 41,98 kn od dana 2. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 42,50 kn od dana 3. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 42,73 kn od dana 3. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 62,80 kn od dana 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 62,61 kn od dana 5. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 61,91 kn od dana 3. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 60,78 kn od dana 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 61,05 kn od dana 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 61,78 kn od dana 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 61,12 kn od dana 2. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 61,01 kn od dana 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 62,67 kn od dana 3. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 62,67 kn od dana 3. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 63,30 kn od dana 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 63,30 kn od dana 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 65,12 kn od dana 2. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 64,52 kn od dana 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,23 kn od dana 2. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 68,75 kn od dana 3. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 68,21 kn od dana 2. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 71,67 kn od dana 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 69,14 kn od dana 4. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 68,00 kn od dana 4. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 71,88 kn od dana 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 75,22 kn od dana 3. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,95 kn od dana 3. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 73,49 kn od dana 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 72,28 kn od dana 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,26 kn od dana 4. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 77,60 kn od dana 2. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 76,70 kn od dana 4. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 83,60 kn od dana 3. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 79,16 kn od dana 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 76,69 kn od dana 4. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 71,00 kn od dana 8. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 70,99 kn od dana 5. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 72,40 kn od dana 6. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 181,52 kn od dana 24. siječnja 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

- u točki II izreke,

- u točki III izreke.

b) preinačuje

- u preostalom dijelu točke I izreke kojom je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 160,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.225,63 kn sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 25,24 kn od dana 30. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 25,11 kn od dana 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 25,56 kn od dana 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 25,81 kn od dana 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 25,60 kn od dana 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 25,50 kn od dana 5. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,04 kn od dana 2. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,51 kn od dana 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,73 kn od dana 1. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 37,85 kn od dana 1. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 38,42 kn od dana 2. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 41,72 kn od dana 3. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 39,29 kn od dana 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 41,98 kn od dana 2. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 42,50 kn od dana 3. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 42,73 kn od dana 3. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 62,80 kn od dana 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 62,61 kn od dana 5. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 61,91 kn od dana 3. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 60,78 kn od dana 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 61,05 kn od dana 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 61,78 kn od dana 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 61,12 kn od dana 2. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 61,01 kn od dana 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 62,67 kn od dana 3. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 62,67 kn od dana 3. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 63,30 kn od dana 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 63,30 kn od dana 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 65,12 kn od dana 2. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 64,52 kn od dana 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,23 kn od dana 2. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 68,75 kn od dana 3. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 68,21 kn od dana 2. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 71,67 kn od dana 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 69,14 kn od dana 4. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 68,00 kn od dana 4. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 71,88 kn od dana 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 75,22 kn od dana 3. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,95 kn od dana 3. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 73,49 kn od dana 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 72,28 kn od dana 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,26 kn od dana 4. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 77,60 kn od dana 2. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 76,70 kn od dana 4. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 83,60 kn od dana 3. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 79,16 kn od dana 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 76,69 kn od dana 4. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 71,00 kn od dana 8. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 70,99 kn od dana 5. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 72,40 kn od dana 6. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 341,18 kn od dana 24. siječnja 2012. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.275,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

2. Protiv te odluke tužena je izjavila pravodobnu i dopuštenu žalbu te žalbom pobija odluku u cijelosti i to kako se navodi u žalbi zbog bitnih povreda parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (koje su odlučne za donošenje odluke kao prethodnog pitanja da li je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3- Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba uvaži te pobijana odluka preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka uključiv i trošak žalbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana a samo djelomično je osnovana.

5. Predmet spora ove parnice je zahtjev tužitelja za isplatu zatraženog iznosa stečenog bez osnove s tim da u činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da su odredbe ugovora o kreditu od 12. svibnja 2006. ništetne u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, tužene, te naplata tako određene promjenjive kamatne stope.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojom je tužena stavila tužitelju na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti od 15.649,95 CHF, uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatama tužene s tim da je početna redovna ugovorena kamata u visini od 5,20%, te da je kredit u cijelosti otplaćen.

7. Na temelju provedenog financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više obračunato zbog promjenjive kamate, a u odnosu na početni plan otplate 603,20 CHF, odnosno kunska protuvrijednost od 3.225,63 kn, sve to određeno po mjesecima za razdoblje od studenog 2007. do siječnja 2012.

8. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev donio s tim da je kao prethodno pitanje utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju ugovorenih odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile s potrošačima kao i tužitelj i to u određenim konkretnim vremenskim razdobljima.

9. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ista postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-1729/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske Rev-294/14 u kojem je odluka donesena 09. travnja 2015.

10. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka među kojima je i tužena, u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o redovitoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim odlukama banke, bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarano i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamatne stope.

11. Pozivanje na prava utvrđena iz navedenih presuda prvostupanjski sud temelji u stvari svoju odluku na odredbi članka 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14; dalje ZZP) kojim je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identičnu takvu odredbu sadrži i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, dok članom 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem povrijeđeni ili ugovoreni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, budući se tužitelj na te odluke, kako je već rečeno, i pozvao.

12. Također prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare i to s razlozima kako je to navedeno u točki 23. obrazloženja pobijana odluke odnosno u bitnome da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare a koji stav je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.

13. Kako se pobijana odluka pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP za istaknuti je da ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi tu bitnu povredu jer se pobijana odluka može ispitati i dati su razlozi o odlučnim činjenicama te nema kontradiktornosti.

14. Dalje, je za navesti da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva mada se tužena tome usprotivila, za to je dao valjane razloge (točka 6. obrazloženja prvostupanjske odluke) a što prihvaća i ovaj sud, s tim da žalba to sada i ne dovodi u pitanje.

15. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bitnim povredama parničnog postupka navedenih u tom članku.

16. Dalje, žalba pokušava dovesti u pitanje odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti dijelova predmetnog ugovora o kreditu, jer se isti temelji na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, odnosno da nema objektivnog identiteta ugovorene odredbe u kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i ugovorene odredbe u predmetu ugovora sklopljenih s individualnim potrošačem, za istaknuti je da to ne stoji, jer uzimajući u obzir odredbu članka 502. c ZPP (koja je dopunjena 01. rujna 2019. – članak 107. ZID ZPP 19 - odnosno u članku 502. c ZPP iza riječi "naknade štete" dodate su riječi "ili isplate") te dalje uzimajući u obzir odredbu ZZP kojom je propisano da odluka donesena za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, pa posljedično tome pravna shvaćanja izražena u navedenim presudama donesenim u postupku u kojem je kao stranka sudjelovala tužena, obvezuje prvostupanjski sud, što znači da prvostupanjski sud nije ni trebao provoditi dokaze ni dokazivati ništetnost odredbe o promjenjivoj kamati jer je ništetnost odredbi raspravljeno tim odlukama. Uostalom ovakav stav proizlazi iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

17. S obzirom da je među parničnim strankama ugovorena kamata u visini od 5,20% u tom dijelu ugovorena kamata nije ništetna, već samo u dijelu u kojem će se kamata mijenjati prema (jednostranoj) odluci banke, pa je samo prema tako ugovorenoj visini kamate bilo moguće izračunati što je ono što je tužena stekla bez osnove.

18. Tijekom postupka a i u žalbi tužena ustraje u prigovoru zastare no taj prigovor načelno ne stoji jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudskih odluka a povodom te tužbe (dakle 13. lipnja 2014.) a kako je tužitelj podnio tužbu 11. lipnja 2019. i zatražio iznos od 3.065,47 kuna, a opći zastarni rok je 5 godina (članak 225. ZOO) to i nije nastupila zastara za sve one rate koje su preplaćene unutar 5 godina prije podnošenja tužbe u kolektivnom sporu 4. travnja 2012. No, a glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva od 4. svibnja 2021. (za iznos od 160,16 kuna sa zateznim kamatama) u vrijeme preinake tužbe protekao je opći zastarni rok od 5 godina u kojem je tužitelj mogao tražiti ispunjenje novčane tražbine odnosno opći zastarni rok je istekao 14. lipnja 2019. a tužitelj je tek 4. svibnja 2021. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva dakle nakon proteka zastarnog roka od 5 godina pa je za taj iznos sa zateznim kamatama kako je to prije i opisano i trebalo preinačiti prvostupanjsku odluku i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18.1. Inače stav da podnošenjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO-a odnosno da zastara individualnih zahtjev počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudskih odluka povodom te tužbe izražen je i u odluci-presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. s tim da pri tome treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarenja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom roku od 5 godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO).

19. Tužena u žalbi navodi da ona nije nepoštena stjecateljica tako da je pogrešna i odluka o dosudi zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos računajući od dana plaćanja tog iznosa. No ti žalbeni navodi ne stoje jer je tužena nepoštena u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogla znati da su navedene odredbe ugovora o kreditu nepoštene, a samim time i ništetne te da sve ono što je na temelju tako ugovorenih odredbi primila joj ne pripada.

20. Tužena pobija i odluku o troškovima ističući da nije trebalo dosuditi troškove pristupa na ročištu 16. veljače 2021. (kada je održano pripremno ročište po Tbr.9. stavak 1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te da nije bio potreban podnesak tužitelja od 4. prosinca 2019. (kojim se očitovao na odgovor na tužbu tužene) što sve ne stoji jer je prvostupanjski sud pravilno dosudio trošak pristupa na pripremno ročište 16. veljače 2021. a podnesak od 4. prosinca 2019. je bio potreban za vođenje ovog postupka. Dakle odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena (točka 52.-54. obrazloženja pobijane odluke).

21. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbe jer je u pogledu glavnog zahtjeva uspjeh povodom žalbe zanemariva, pa je i odlučeno kao u točki II izreke (članak 166. u vezi sa člankom 154. ZPP)

22. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I.a) izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP a pod točkom I.b) izreke temeljem članka 373. točka 3. ZPP.

Dubrovnik, 1. lipnja 2022.

Sudac:

Đorđo Benussi