Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-745/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz Z., OIB: ... zastupane po punomoćniku V. R., odvjetniku iz Z. protiv tuženice B. D. iz Z., zastupane po punomoćnicima Z. L. M. i D. M., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog uredu u Z. radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 46 P-850/2021-63 od 15. ožujka 2022., 1. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 46 P-850/2021-63 od 15. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica svojim radom i davanjima u ukupnom iznosu od 130.000,00 kn pridonijela povećanju ostavinske imovine iza pok. D. K., rođenog 22. ožujka 1918. (pogrešno je navedeno 2018.), a umrlog 01. siječnja 2008., ulaganjima u kuću sagrađenu na kat. čest. br. … od …, upisanu u PL … k.o. M., a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kn.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 dalje-ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pogrešno smatra da je u ovom predmetu odlučno je li tužiteljica ulaganjem povećala vrijednost suterena kuće i je li za tu vrijednost eventualno umanjila oporučnu obveza prema tuženici na isplatu vrijednosti suterena jer da je tužiteljica tužbenim zahtjevom u predmetnoj parnici, na koju je upućena iz ostavinskog postupka, zahtijevala da se utvrde sva ulaganja koja je izvršila u cijelu kuću u Z. na adresi, koja je predmetom nasljeđivanja. U smislu odredbe članka 75. Zakona o nasljeđivanju da uloženi dio u ostavinu ne predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja pa da je prvostupanjski sud trebao utvrditi jesu li sva ulaganja u objekt izvršena za vrijeme zajedničkog života ostaviteljice i pok. K. D., tko je financirao te radove, je su li ulaganja pridonijela povećanju ostavinske imovine i kolika je njihova vrijednost. Predmetno utvrđenje da je neovisno od oporučne obveze za isplatom vrijednosti suterena predmetne nekretnine jer da se u vezi s tom isplatom vodi zasebna parnica kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-6572/17. Tvrdi i da se tek rješenjem o nasljeđivanju, koje nije doneseno, utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao nasljednik i koja je prava time stekao i jesu li njegova prava opterećena nalogom te da sud prvog stupnja nije bio ovlašten prije donošenja takvog rješenja o tim činjenicama donositi zaključak. Tužiteljica da po osnovi radova na izmjeni krovišta i postavljanja izolacije predlaže da se utvrde ulaganja u iznosu do 50.000,00 kn i propuštanjem suda da odlučuje o tim ulaganjima onemogućeno je stranci raspravljanje pred sudom. Tvrdi i da se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi neosnovano poziva na privatno naručeni nalaz dipl. ing M. O. iako tužiteljica nije pristala da se predmetni nalaz koristi u ovom parničnom postupku niti je dio predmetnog spisa i da je takvim postupanjem suda povrijeđena odredba članka 354. stavak 1. točka 8. ZPP-a. Tvrdi da je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem dokaza očevidom i građevinskim vještačenjem također onemogućeno tužiteljici raspravljanje pred sudom (članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a). Tužiteljica da nije odbila uplatiti predujam za provođenje tog dokaza već je sud prije isteka roka za uplatu predujma odgodio provođenje tog dokaza zbog postupka mirenja da bi nakon toga odbio taj dokazni prijedlog kao neekonomičan dok bi iz obrazloženja presude proizlazilo da je taj dokaz smatrao nebitnim.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužiteljica iz ostavinskog postupka rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-9437/10 od 19. travnja 2012 upućena na pokretanje ove parnice,
- da je oporukom od 09. kolovoza 1997. pok. D. svojoj kćerki J. D., ovdje tužiteljici, ostavio kuću u Z., u cijelosti, pod uvjetom da isplati svoju sestru B., ovdje tuženicu, u visini novčane vrijednosti suterena (bez prostorija ispod stepenica) u roku od godine dana nakon njegove smrti,
- da su nasljednice priznale oporuku pok. D. istinitom i valjanom i da ovdje tužiteljica nije isplatila sestru,
- da je predmet ovog postupka utvrđenje je li tužiteljica svojim radom i ulaganjima povećala vrijednost suterena kuće u Z., do smrti oca D. K. odnosno 01. siječnja 2008., pa da bi joj se u tom dijelu za iznos ulaganja priznalo smanjenje iznosa koji je dužna prema oporuci isplatiti sestri odnosno tuženoj,
- da iz sadržaja nalaz i mišljenje vještaka M. O. izrađenog u travnju 2009. i priloženog ostavinskom spisu proizlazi da je kuća u Z., u naravi poluugrađeni stambeni objekt koji se sastoji od suterena, visokog prizemlja i nestambenog potkrovlja, sagrađen 1962. ukupne površine 157,02 m2. Suteren iznosi 68,47 m2, visoko prizemlje 67,19 m2, nestambeno potkrovlje 21,36 m2. Suteren koji se odnosi na dio ispod stepenica, a koji nije oporučni dio da iznosi 11,54 m2, dok oporučni dio suterena iznosi 59,93 m2. Tim vještačenjem je utvrđeno da tržišna vrijednost suterenskog dijela objekta iznosi 480.637,00 kn i taj se iznos odnosi na građevinsku vrijednost objekta od 200.884,72 kn, vrijednost priključaka i doprinosa od 43.078,53 kn, vrijednost tehničke dokumentacije i nadzora od 6.597,00 kn, te vrijednost vanjskog uređenja 6.769,95 kn i vrijednost zemljišta 223.306,80 kn.
- da se tužiteljica u tužbi poziva na ulaganja koja se odnose na trošak priključka telefona od 25.000,00 kn, izmjenu krovišta i postavljanje izolacije od 50.000,00 kn, postavljanje ograde-rukohvata na unutarnjim stepenicama od 5.000,00 kn, zamjena dvorišne ograde 5.000,00 kn, zamjenu parketa u dvije sobe 4.000,00 kn, ugradnju podnih pločica u kuhinji od 3.000,00 kn, ugradnju električne instalacije u praonici rublja od 2.000,00 kn, ugradnju električnih bojlera u kuhinji i kupaonici 1.500,00 kn, adaptacija tavana (ugradnja knauf ploča 8.000,00 kn, podnih ploča 3.000,00 kuna, izolacija staklenom vunom i stiropor 2.500,00 kn, razvod vode 2.000,00 kn, podne ploče i ljepilo 1.000,00 kn, ugradnja vrata, 4 komada, 4.000,00 kn, ugradnja elektroinstalacija 4.000,00 kn).
- da se predmetni radovi ne odnose na prostor suterena nego na prizemlje i tavan kuće (krovište, postavljanje ograde, zamjena dvorišne zgrade i sl.) i koji je tužiteljica oporučno naslijedila,
- da je u suteren uložen iznos od 10.000,00 kn i to za sanaciju suterena i to prve prostorije (betoniranje, drenaža, vodovodne cijevi, laminat 16 m2) u iznosu od 5.000,00 kn, te druge prostorije na ime sanacije zidova, poda i stropa iznos od 5.000,00 kn, nakon puknuća kanalizacijske cijevi još za života majke stranaka i da su to radovi redovnog održavanja nekretnine kojima se ne povećava vrijednost u smislu odredbe članka 75. stavak 1. Zakona o nasljeđivanja („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19:dalje- ZN-a),
- da tijekom parnice nije provedeno građevinsko vještačenje pa se i ne može utvrditi osnovanost navoda o vrijednosti tih radova što i nije odlučno jer se predmetnom sanacijom nije povećala vrijednost suterena.
8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužitelj, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati dok utvrđenje iz nalaza privatnog vještaka, na kojemu sud prvog stupnja doista ne bi mogao temeljiti odluku, nije odlučno za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev iako je naveo pogrešne razloge odbijanja.
10. Naime, u smislu odredbe članka 75. stavak 1. i 2. Zakonu o nasljeđivanju (“Narodne novine”, br. 48/03., 163/03. i 35/05 - dalje ZN) na kojoj se temelji predmetnu tražbinu, tužiteljica kao ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici i svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se - njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.
11. Kada je riječ o razrješenju imovinsko-pravnih odnosa u primjeni te zakonske odredbe trebalo bi utvrditi koji alikvotni dio treba izdvojiti iz ostavine jer pravo na izdvajanje iz ostavine nije pravo na određenu stvar ili određenu grupu stvari ni na određeni novčani iznos nego na alikvotni dio ostavine čija vrijednost mora biti razmjerna povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine nastalom uloženim doprinosom. Budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom ne zahtijeva utvrđenje alikvotnog dijela nekretnine, obiteljske kuće u koju je izvršila, kako tvrdi, određena ulaganja već zahtijeva utvrđenje novčanog iznosa tih ulaganja, što ne može biti predmetom te tražbine već iz tog razloga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev.
12. Pri tom treba kazati da udovoljenjem zahtjevu tužiteljice za priznanjem određenog alikvotnog dijela po osnovi ulaganja u naslijeđenu imovinu, obiteljsku kuću, tužiteljica ne bi ostvarila veće prava od onog koje već ima. Naime, ovdje tužiteljica je jedina oporučna nasljednica predmetne nekretnine, obiteljske kuće te iako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju stranke ovog postupka kao nasljednice dale su nasljedničke izjave i priznale oporuku ostavitelja istinitom, a jednom dana nasljednička izjava je neopoziva. Osim toga predmetno utvrđenje nije odlučno za utvrđenje prava na isplatu tuženice po osnovi zapisa.
13. Stoga su neosnovani, odnosno irelevantni svi žalbeni navodi tužiteljice.
14. Pravilno je sud prvog stupnja obvezao tužiteljicu da tuženiku koji je uspio u sporu nadoknadi troškove postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i pravilno je utvrdio opravdane troškove postupka (članak 155. ZPP-a) primjenom odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje Tarifa). Protivno žalbenim tvrdnjama na ročištima za koja je priznao puni iznos naknade nije se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.
15. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na tužbu jer nisu bili potrebni (članak 155. ZPP-a).
16. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice te odlučiti kao u izreci.
U Rijeci, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
