Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-151/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., OIB …, iz K., koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., protiv tuženika Grad K., OIB …, K., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-8/2019-11 od 16. prosinca 2021., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice D. S. kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-8/2019-11 od 16. prosinca 2021. potvrđuje.

II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika radi naknade troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice D. S., OIB: …, iz K., koji glasi: "Nalaže se tuženiku Grad K., OIB: …, da isplati tužiteljici S. D. iz K., OIB: … iznos od 114.658,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 7. 2010.g., pa do isplate u visni od 14% godišnje od 28. 7. 2010. do 1. 7. 2011.g., a nadalje 12% godišnje, a u slučaju promjene po stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u visni do 12% godišnje, a u slučaju promjene po stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe." II. Nalaže se tužiteljici D. S., OIB: …, iz K., da tuženiku Gradu K., OIB: … iz K., Poslovni broj: …, naknadi parnične troškove u iznosu od 30.176,75 kn (trideset tisuća sto sedamdeset i šest kuna i sedamdeset i pet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate, u roku od 15 dana.".

2. Tužiteljica je protiv te presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 6.406,25 kn.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 4.621,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja tom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.

8. Tužiteljica je u pravu kada tvrdi da 2006. nije asfaltiran cijeli put koji je do tada bio u vlasništvu tužiteljice, koji nalazi se na kč.br. 2280/11 k.o. K. II., već da je asfaltirano samo 6 m2 tog puta, ali ta pogreška suda prvog stupnja ne utječe na zakonitost pobijane presude jer već tih asfaltiranih 6 m2 od cjelokupne površine puta upućuje na status te nekretnine 2006..

9. Nije sporno, a što proizlazi iz rezultata postupka pred sudom prvog stupnja, da je prednik tužiteljice B. D. bio vlasnik kč.br. 2288/2 iz k.o. K. II. i kč.br. 265/6 iz k.o. V. Š. (po staroj izmjeri) koje su nekretnine 1984. parcelirane, a novonastale je nekretnine prednik tužiteljice, kao i tužiteljica sama, prodavao, s time da je parcelacijom formirana posebna čestica koja je služila kao put do novonastalih parcela, a koja je u preoblikovanju zemljišne knjige za katastarsku općinu K. II. upisana u zk.ul. 6608 k.o. K. II. kao kč.br. 2288/11 … sa 369 m2 u vlasništvu Grada K..

10. Tužiteljica tvrdi da upravo od dana donošenja rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige 27. srpnja 2010. poslovni broj Z-2976/2008/6608 počinje teći zastara potraživanja naknade štete zbog oduzimanja nekretnine jer od toga dana tužiteljica više nije mogla raspolagati svojom nekretninom budući da je ona postala javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a da prije toga nije donesen nikakav akt kojim bi tužiteljica bila lišena vlasništva te nekretnine.

11. S druge strane tuženik ne osporava da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica sporne nekretnine do okončanja postupka reambulacije, ali da se navedena nekretnina koristi za javni promet i da ima status nerazvrstane ceste, a o nerazvrstanoj cesti skrbi i održava ju jedinica lokalne samouprave zbog čega je ta cesta njeno vlasništvo po samom zakonu, bez obzira na osobu vlasnika naznačenu u zemljišnoj knjizi.

12. Iz stanja spisa proizlazi, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. P. te iz iskaza saslušanih svjedoka, da su uz sporni put izgrađeni stambeni objekti što upućuje da se po tom putu prometuje, odnosno da se kreće veći broj ljudi i vozila - kako stanara tako i komunalnih službi i sl., i da bi se navedena nekretnina u vrijeme asfaltiranja 2006. mogla smatrati nerazvrstanom cestom u smislu odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne Novine 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, 68/18 – ZKG/95) koji je bio u to vrijeme na snazi. Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 7. ZKG/95 održavanje nerazvrstanih cesta je komunalna djelatnost u smislu ZKG/95, a prema stavku 8. istog članka pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa te gospodarenjem cestom i zemljištem uz nerazvrstane ceste (takav status nerazvrstane ceste imaju u okviru ZKG/95 do 28. srpnja 2011. kada je stupio na snagu Zakon o cestama – Narodne Novine 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 – dalje ZC, jer se od tog dana status nerazvrstanih cesta cijeni sukladno odredbama ZC).

13. Nesporno je da je tužiteljici njena nekretnina, koja predstavlja u naravi nerazvrstanu cestu, oduzeta bez zakonom predviđenog postupka izvlaštenja i da za tu nekretninu ona nije dobila naknadu (koju sada zahtijeva).

14. Kako pravo vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno (članak 161. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) to ni pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok on može zahtijevati povrat stvari. Tek kad on više ne može zahtijevati povrat zemljišta, dospijeva njegov zahtjev za naknadu, a taj zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina propisanim odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO).

15. Tužiteljica smatra da više nije mogla zahtijevati povrat svoje nekretnine nakon što je zemljište u postupku reambulacije upisano kao vlasništvo tuženika (kao javno dobro u općoj uporabi, i po kasnijem ZC-u) - od 28. srpnja 2010. - dok tuženik tvrdi da je tužiteljica izgubila mogućnost zahtijevati povrat sporne nekretnine, odnosno mogućnost raspolaganja njome znatno i prije - da 2006., kada je dio spornog puta asfaltiran, tužiteljica više nije mogla na bilo koji način raspolagati svojom nekretninom jer je ona već tada bila nerazvrstana cesta - javno dobro u općoj uporabi, koju nekretninu tužiteljica više nije mogla koristiti sukladno vlasničkim ovlaštenjima.

16. Nekretnina za koju tužiteljica zahtijeva naknadu bila je korištena za promet vozila i pristupačna je bila većem broju korisnika što proizlazi iz iskaza svjedoka, vlasnika nekretnina uz tu cestu, čime je stekla status javnog dobra u općoj uporabi još prije no što je tuženik upisan kao vlasnik u postupku reambulacije 2010.. To je posebno vidljivo iz postupanja tužiteljice nakon asfaltiranja izvedenog 2006. (iako je tim radovima bio obuhvaćen samo mali dio nekretnine – 6 m2). Naime, iz dopisa kojim se tužiteljica 16. veljače 2007. obratila tuženiku (list 176 spisa), koji je dopis tuženik zaprimio 19. veljače 2007., proizlazi da tužiteljica, koja sebe smatra i dalje vlasnicom navedene nekretnine, sadržajno priznaje da je ta nekretnina nerazvrstana cesta i da je svjesna da njome više ne može raspolagati zbog čega zahtijeva naknadu zbog faktičnog oduzimanja nekretnine. Doduše, pravo je vlasnika zahtijevati naknadu za stvar umjesto povrata stvari, ali iz sadržaja navedenog dopisa proizlazi da tužiteljica upućuje samo na rješavanje imovinskopravnih odnosa, a ne spominje sudsku zaštitu u smislu podnošenja vlasničke tužbe.

17. Iz toga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica još 2006. nije mogla iskoristiti svoje vlasničko pravo na povrat stvari od tuženika koji je očigledno bio u posjedu te stvari - što je vidljivo i iz asfaltiranja dijela te ceste (pri tome se navedena nekretnina navodi kao cjelina, u punoj površini, a naknada se ne zahtijeva samo za asfaltiranih 6 m2).

18. Kako se ne može utvrditi točno vrijeme kada je dio sporne nekretnine asfaltiran, a nesporno je da su radovi izvršeni 2006. to je tužiteljici bilo poznato da je tuženik u posjedu navedene nekretnine (kao nerazvrstane ceste) u svakom slučaju od 1. siječnja 2007.. Obzirom na to da je tužiteljica tužbu radi naknade za oduzetu nekretninu podnijela 10. travnja 2013., ona je podnesena nakon proteka zastarnog roka, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja (rok za zastaru potraživanja naknade štete u ovom slučaju bi protekao 1. siječnja 2012).

19. Valja napomenuti i da se dopis tuženika tužiteljici od 10. ožujka 2008. ne može smatrati priznanjem duga u smislu odredbe članka 240. ZOO-a jer dug koji se priznaje mora biti određen, dok iz sadržaja dopisa proizlazi da tuženik tek izvješćuje tužiteljicu o tome kada će se moći raspravljati o visini naknade, a da ista uopće nije utvrđena.

20. Iz tih se razloga utvrđuje da tužiteljica žalbom nije dovela u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja, kao ni primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I izreke.

21. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

22. Tužiteljica žalbom nije uspjela osporiti zakonitost pobijane presude zbog čega neosnovano zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), dok tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu nije bio nužan radi ostvarenja uspjeha u ovoj fazi postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Karlovcu 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo, v.r.