Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-384/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jozefa Slonke, OIB: 95994537181, kao vlasnika obrta K. sa sjedištem u V.1 , kojeg zastupaju odvjetnici T. V. & N. R. iz V.2 , protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, povodom žalbe tužene podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-413/2016-53 od 11.travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 1. lipnja 2022.

r i j e š i o  je

Prihvaćanjem žalbe tužene ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-413/2016-53 od 11. travnja 2017. u dijelu kojim tuženoj naložena isplata iznosa od 4.059.000,00 kuna zajedno sa za zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku, te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 4.059.000,00 kuna za zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. 6. 2011., od 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. 1. 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 1.353.000,00 kuna počam od 31. prosinca 2009.g. do isplate

-na iznos od 1.353.000,00 kuna počam od 31. prosinca 2010.g. do isplate

-na iznos od 1.353.000,00 kuna počam od 31. prosinca 2011.g. do isplate, te iznos od 428.959,28 kuna za zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. 6. 2011., od 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. 1. 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 97.493,20 kuna počam od 1. siječnja 2010.g. do isplate

-na iznos od 325.188,94 kuna počam od 5. srpnja 2011.g. do isplate

-te na iznos od 6.278,14 kuna počam od 25. siječnja 2014.g. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 764.375,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužena pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.U žalbi prigovara da prvostupanjski sud nije proveo očevid.Pozivom na sadržaj rješenja donesenog u postupku inspekcijskog nadzora, ukazuje da tužitelj nije obrađivao zakupljeno zemljište, već drugo, za koje nema ugovor o zakupu, da je sam tužitelj u iskazu naveo da su nekretnine navedene u ugovoru poplavno zemljište, da je nadzorom utvrđeno da za proizvodnju upotrebljavao sjeme vlastite proizvodnje.Iskaze saslušanih svjedoka, a posebno svjedoka D. Š. smatra neobjektivnim, jer su u sporu sa tuženom.Ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije koji obrazlaže tvrdnjom da Ministarstvo vrši nadzor na primjenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a neprovođenje nadzora nije uzrok štete.Tvrdi da je za uvođenje u posjed bila nadležna Općina U..Smatra da je sud vezan za konačno rješenje doneseno u postupku inspekcijskog nadzora kojim je utvrđeno da je tužitelj zasijao manju površinu od 5 % prijavljenih površina, a tužitelju naloženo vraćanje primljenih poticaja.Ukazuje da je utvrđeno da je tužitelj obrađivao samo 30% površine od površine za koju je dobio potporu, pa zaključuje da sigurno ne bi dobio poticaje za daljnje godine.Pozivom na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 20. studenog 2008. tvrdi da je tužitelj sam naveo da nije obradio zemljište navedeno u ugovoru u k.o. D. i M., već u k.o. J., što znači da je tužitelj znao da obrađuje zemljište koje nije predmet zakupa.Nadalje, pozivom na iskaz tužitelja zaključuje da je posjed tužitelja bio nepošten, jer su svi bili upoznati sa stanjem na terenu, a dogovorno su obrađivali onu površinu koju su sami htjeli uz odobrenje načelnika općine.Smatra da je za eventualnu štetu i izgubljene poticaje isključivo odgovoran tužitelj koji sam u zahtjevu za novčanu potporu naveo površine.Tvrdi da tužitelj nije dokazao da bi prema redovnom tijeku stvari dobio poticaje u 2009., 2010. i 2011. godini.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tuženoj parnične troškove, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom sporu tužitelj ostvaruje naknadu imovinske štete u iznosu od 4.059.000,00 kuna po osnovi izmakle koristi, te obične štete u iznosu od 427.921,86 kuna.Prema činjeničnoj osnovi tužbe, tužitelj traži naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela Općine U. prilikom uvođenja tužitelja u posjed zakupljenog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

6. Prvostupanjska presuda je postala pravomoćna u dijelu kojim je tuženoj naložena isplata iznosa od 428.959,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama.Naime, ovaj dio prvostupanjske presude potvrđen je ranijom drugostupanjskom odlukom donesenom u ovom predmetu broj Gž-669/17-2 od 14. ožujka 2018. ( list 323 do 335 spisa ), dok je drugostupanjska odluka ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2312/2018-2 od 22. ožujka 2022. u odluci o zahtjevu za naknadu imovinske štete u iznosu od 4.059.000,00 kuna po osnovi izmakle koristi zbog nerealiziranih novčanih poticaja za ekološku proizvodnju u 2009., 2010. i 2011. godini.

7. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ( NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2 tog Zakona.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj 14.listopada 2003., sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na rok od jedne godine, a ovaj ugovor je produljivan u skladu sa naputcima nadležnog ministarstva,

- da je 2003. godine, temeljem ugovora o zakupu, tužitelj uveden u posjed zakupljenog zemljišta po načelniku Općine U.,

- da je temeljem ugovora o zakupu, sukladno odredbama članka 33. Pravilnika o načinu i postupku za ostvarivanje novčanih poticaja i naknada u poljoprivredi i ribarstvu ( NN broj 53/00, 98/00, 17/01, 24/01, 71/01, 68/02 i 94/02), kod nadležnog ureda državne uprave Županije Karlovačke ishodio upis u Upisnik proizvođača žita, uljarica i šećerne repe (u daljnjem tekstu: Upisnik), u koji se upisuju pravne i fizičke osobe proizvođači kultura u sustavu poticaja,

- da se tijekom 2008. godine, tužitelj nalazio u posjedu ukupno 270,60 ha poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je na tim površinama tužitelj je zasadio pšenicu i raž, a za što je 20. svibnja 2008. podnio i zahtjev za poticaj u biljnoj proizvodnji za ekološku proizvodnju krušnih žita, pšenice i raži i to za ukupno 65,2002 ha ekološke pšenice i 194,4784 ha raži,

- da je u zahtjevu za poticaj tužitelj je naveo pojedinačno sve nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske za koje mu je Općina U. izdala potvrde o zakupu od 28. ožujka 2007. i 10. travnja 2007.,

- da je na temelju tog zahtjeva tužitelju isplaćen poticaj za biljnu proizvodnju ratarskih kultura i to krušnih žita ekološke pšenice i ekološke raži za 2008. godinu u ukupnom iznosu od 779.035,80 kuna,

- da je inspekcijskim nadzorom od 20. 11. 2008. proveden na obrtom K. vl. tužitelja radi provjere udovoljavanja uvjetima za ostvarivanje prava na novčani poticaj u biljnoj proizvodnji za naprijed navedenih 65,2002 ha ekološke pšenice i 194,4784 ha raži, koji je vršen je uz pomoć geodetske izmjere i identificiranja onih nekretnina koje je tužitelj prijavio u sustav poticaja kao nekretnina na kojima ima zasađenu pšenicu i raž, utvrđeno je da je tužitelj na prijavljenim česticama umjesto 65,2002 ha ekološke raži imao zasađenu količinu od 19,3815 ha, a da se razlika površine od 45,8187 ha nalazi na katastarskim česticama koje nisu upisane u upisnik, odnosno koje nisu prijavljene, te da je tek na 56,8179 ha zasijana raž na česticama prijavljenim u upisnik, dok je preostala sjetva u površini od 137,6605 ha izvršena na drugim česticama koje nisu prijavljene u upisnik,

- da je rješenjem Ministarstva od 16. travnja 2009., potvrđenim rješenjem od 15. srpnja 2009., tužitelj obvezan vratiti poticaj u ukupnom iznosu od 779.035,80 kuna, uz zabranu ostvarivanja prava na poticaje do povrata ovih sredstava,

- da je prisilnom naplatom tijekom 2009. godine s računa obrta tužitelja ustegnut je iznos od 30.834,45 kuna, tijekom 2010. godine iznos od 71.653,75 kuna, a tijekom 2011. godine iznos od 325.433,66 kuna, ukupno iznos od 427.921,86 kuna,

- da zbog utvrđenih nepravilnosti tužitelj nije dobio poticaje za 2009., 2010. i 2011., time da je visina poticaja tih godina iznosila 5.000,00 kuna po hektaru, pa za površinu od 270,60 hektara, poticaj iznosi 1.353.000,00 kuna godišnje odnosno 4.059.000,00 kuna za tri godine.

9. Pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na članak 13. Zakona o sustavu državne uprave ( NN broj 75/93, 92/96, 48/99 i 59/01 – dalje: ZSU ), ocijenio i zaključio da postoji odgovornost tužene za štetu zbog propusta Općine U. kod uvođenja tužitelja u posjed onih nekretnina koje nisu obuhvaćene ugovorom o zakupu.Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je uvođenje tužitelja u posjed bilo je nezakonito, budući je tužitelj protivno odredbi članka 34. stavak 3. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ( NN broj 66/01 i 87/02 – dalje: ZPZ/01 ), uveden u posjed po Općini U., umjesto po nadležnom županijskom uredu za gospodarstvo.Temeljena ugovorna obveza zakupodavca je predaja u posjed zakupniku predmeta zakupa.Tužena je i kao zakupodavac trebala u skladu sa načelom iz članka 18. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje : ZOO/91 ), s povećanom pozornošću organizirati i nadzirati zakonitost i pravilnost rada tijela jedinice lokalne samouprave u poslovima sklapanja ugovora o zakupu i uvođenja zakupnika u posjed.Tužitelj je zbog propusta tužene kao zakupodavca u pretežnom dijelu uveden u posjed zemljišta koje nije bilo predmet ugovora o zakupu.

10. Temeljem utvrđenja da tužitelj nije obavljao ekološku proizvodnju na prijavljenim katastarskim česticama i upisanim u upisnik poljoprivrednih gospodarstava u ukupnoj površini od 183,4792 hektara, ali i da je ekološka proizvodnja u toj površini obavljana na drugim državnim česticama, kao i na dijelu upisane i prijavljene površine od 76,1994 hektara, prvostupanjski sud zaključuje da je ekološka proizvodnja izvršena upravo u površni od 260 do 270 hektara koja je i ugovorena zakupom.Stoga prvostupanjski sud smatra da je zbog zabrane ostvarivanja prava na poticaje do koje je došlo uslijed propusta Općine U. kod uvođenja tužitelja u posjed, tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi zbog nerealiziranih novčanih poticaja za ekološku proizvodnju u 2009., 2010. i 2011. godini.

11. U smislu odredbe 1089. Zakona o obveznim odnosima ( NN broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje : ZOO/05 ), oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, kao i na naknadu izmakle koristi.Prema odredbi članka 1089. stavak 3. ZOO/05, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.Za naknadu izgubljene koristi zbog nemogućnosti realizacije poticaja nije dovoljno samo subjektivno predviđanje i očekivanje koristi od strane tužitelja, već i objektivna vjerojatnost da bi tužitelj poticaje doista i ostvario.Izmakla korist predstavlja budući dio imovine, prihod koji bi oštećenik nekom dozvoljenom djelatnošću bio postigao da u tome nije onemogućen upravo štetnom radnjom štetnika.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj je pravo na poticaje mogao ostvariti samo pod uvjetima Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu ( NN broj 87/02, 117/03, 82/04, 12/05, 85/06, 141/06, 85/08, 4/09, 83/09 i 60/10 – dalje : Zakon o državnoj potpori ) i Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje ( NN broj 17/07, 133/07. i 90/08 – dalje : Pravilnik ), koji su bili u primjeni u spornom razdoblju 2009. do 2011. godine.Prema članku 3. stavak 1. Zakona o državnoj potpori, korisnici državne potpore jesu poljoprivredna gospodarstva određena Zakonom o poljoprivredi, te druge fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, a prema stavku 3. tog članka korisnik državne potpore dužan je vratiti novčana sredstva dobivena na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju njega, time da prema stavku 4. tog članka, korisnik državne potpore može podnijeti novi zahtjev za stjecanje prava na državnu potporu po proteku jedne godine računajući od dana konačnosti rješenja kojim poljoprivredni inspektor naređuje korisniku povrat sredstava.Prema članku 4. stavak 2. Pravilnika katastarska čestica iz katastra zemljišta osnovna je jedinica za ostvarenje poticaja po proizvodnoj površini, prema stavku proizvodna površina je površina katastarske čestice ili njezin dio izražen u hektarima na točno četiri decimale, a čini je površina zasijana ili posađena kulturom za koju korisnik podnosi zahtjev za poticaj.Prema članku 48. Pravilnika, poticaj u biljnoj proizvodnji se odobrava za stvarno korištene površine koje korisnik prijavljuje u zahtjevu za poticaj i ne prelaze površine iz radnih evidencija (katastar, registri trajnih nasada) te ispunjavaju sve uvjete za pojedinu vrstu poticaja.Prema odredbama članka 43. i 49. Pravilnika, u inspekcijskom nadzoru provjerava se broj katastarskih čestica i površine za koje je podnesen zahtjev za poticaj, pa ako se ustanovi da je veličina površine pojedine kulture za koju je podnijet zahtjev manja za više od 5 % od veličine navedene u zahtjevu, nema poticaja.

13. U smislu navedenih odredbi Zakona o poticajima i Pravilnika temeljem kojih je doneseno konačno rješenje Ministarstva od 16. travnja 2009., u spornom razdoblju ( 2009. do 2011. godina ), tužitelj je objektivno mogao ostvariti pravo na poticaje samo na onim katastarskim česticama koje su predmet zakupa i upisanim u upisnik poljoprivrednih gospodarstava, i to po proteku jedne godine od dana konačnosti rješenja Ministarstva od 16. travnja 2009., koje je postalo konačno 15.srpnja 2009. ( dan donošenja drugostupanjskog rješenja ).

14. Nije sporno da je tužitelj faktično obavljao ekološku proizvodnju na dijelu nekretnina koje su bile predmet zakupa i kao takve prijavljene u upisnik.U odnosu na dio zakupljenih i prijavljenih proizvodnih površina na kojima je vršena ekološka proizvodnja, tužitelj ima pravo na iznos poticaja u postotku usklađenog stanja faktičnog posjeda i nekretnina koje su bile predmet zakupa.

15. Što se tiče ostale površine, dakle proizvodne površine koja nije bila predmet zakupa, a odnosila se na realiziranu ekološku proizvodnu površinu zasađenu pšenicom od 45,8187 ha ( ili 70,27 % ) i proizvodnu površinu od 137,6605 ha ( ili 70,7 % ), na kojoj je izvršena sjetva raži, tužitelj koji je u posjed zakupljenih nekretnina uveden po načelniku općine, do inspekcijskog nadzora nije znao, niti je mogao znati da nije zakoniti posjednik ovih proizvodnih površina.U spisu se nalazi očitovanje Općine U. od 5. listopada 2016., iz kojeg proizlazi da je na području te općine zbog nesređenog posjedovnog i zemljišnoknjižnog stanja, te nemogućnosti identifikacije predmeta zakupa, bilo uobičajeno da zakupce uvode u posjed ugovorenim površinama pri čemu nije bilo bitno jesu li zakupci uvedeni u posjed onih katastarskih čestica koje su predmet zakupa ( listovi 277 do 278 ).

16. Nakon što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da tužitelj nije posjednik prijavljenih katastarskih čestica koje su predmet zakupa, tužitelj je imao pravo tražiti od tužene kao zakupodavca ispunjenje ugovorne obveze uvođenjem u posjed onih nekretnina koje su predmet ugovora o zakupu ili izmjenu postojećeg ugovora o zakupu u odnosu na predmet zakupa, no tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženoj kao zakupodavcu postavljao takve zahtjeve.Naime, prema shvaćanju ovog suda, poduzimanjem radnji radi usklađivanja faktičnog stanja posjeda državnog zemljišta i katastarskih čestica koje su predmet zakupa, tužitelj je mogao osnovano, prema redovnom tijeku stvari, dakle, s izvjesnošću, očekivati da bi ostvario poticaje o u spornom razdoblju.Kao što je prethodno navedeno, pravo na poticaje ostvaruje se samo pod uvjetima Zakona o poticajima i Pravilnika, a prema ovim propisima korisnik ostvaruje pravo na poticaje na onim katastarskim česticama koje su upisane u upisnik poljoprivrednog gospodarstva i na kojima korisnik faktično obavlja ekološku proizvodnju.

17. Činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno u odnosu na površinu zemljišta u državnom vlasništvu na kojoj je tužitelj faktično obavljao ekološku proizvodnju do inspekcijskog nadzora, te u odnosu na visinu potpora u spornom razdoblju.

18. Iz rješenja o inspekcijskom nadzoru od 16. travnja 2009. proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za poticaje za prijavljenu površinu od 259,6786 hektara, a da je obradu i sjetvu izvršio na ukupnoj površini državnog zemljišta od 245,94 hektara, dok je prvostupanjski sud visinu štete po osnovi izmakle koristi utvrđivao na bazi obrađene površine državnog zemljišta od 270,60 hektara, dakle na bazi veće površine od prijavljene i faktično izvršene proizvodnje.

19. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u spornom razdoblju ( 2009. do 2011. godina ) visina poticaja iznosila 5.000,00 kuna po hektaru.Međutim, prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi od 9. travnja 2014., proizlazi da je cijena poticaja za 2011. godinu iznosila 2.055,00 kn po hektaru za osnovno plaćanje po površini – ostale vrste korištenja i 2.394 kuna po hektaru za ekološku proizvodnju ( list 141 spisa ).U dopisu Agencije nema podataka o visini poticaja za 2009. i 2010. godinu, ali je tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2016. dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka sačinjenog izvan ovog spora, iz kojeg proizlazi da su poticaju za ekološku proizvodnju u 2009. i 2010. godini iznosili 5.000,00 kuna po hektaru, a u 2011. 4.449,00 kuna ( listovi 279 do 282 spisa ).Ostalo je nejasno na koji način je sud za cijelo sporno razdoblje utvrdio visinu poticaja od 5.000,00 kuna po hektaru, kada je visina poticaja za 2011. godinu iznosila 4.449,00 kuna.

20. Iz ovih razloga je prihvaćenjem žalbe, temeljem članka 370. ZPP, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave.U ponovnom raspravljanju prvostupanjski sud će raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice na koje je ukazano u ovoj odluci.U tom smislu prvostupanjski sud će od Agencije za plaćanja u poljoprivredi zatražiti podatke o iznosima poticaja za ekološku proizvodnju u 2009. i 2010. godinu, temeljem nalaza i zapisnika inspekcije precizno utvrditi ukupnu površinu državnog zemljišta na kojoj je tužitelj faktično obavljao ekološku proizvodnju, te u odnosu na dio nekretnina koje su predmet ugovora o zakupu utvrditi iznos poticaja u postotku usklađenog stanja faktičnog posjeda i nekretnina koje su predmet zakupa.Ujedno će prvostupanjski sud utvrditi je li tužitelj pravomoćno oglašen krivim zbog prekršaja iz članka 4. Zakona o državnoj potpori rješenjem Prekršajnog suda u Korenici broj Pp-576/09 od 11. studenog 2009., koje se nalazi na listu 131 spisa.

21. Budući je prvostupanjska odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP, ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Karlovcu 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp, v.r.