Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-93/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-912/2021-12 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) opt. N. Š. oslobodio je optužbe zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Optuženik je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Žalba je osnovana.
6. Prvostupanjski sud u presudi zaključuje da, iako je bilo nesporno u vrijeme kada se optuženik upisivao kao otac djece u evidencije MUP-a, gdje je bio zaposlen, radi ostvarivanja naknade s osnove dara za djecu povodom Svetog Nikole, znajući da nije bilo dokazano očinstvo optuženika, već se presumiralo da je otac djece rođene u braku suprug majke, optuženik bio u stvarnoj zabludi nalazeći da je otac djece i stoga nije bio svjestan neistinitosti ove izjave koja se upisivala u evidenciju, a na temelju koje su mu u spornom razdoblju isplaćivane naknade s tog osnova, slijedom čega nisu ostvarena subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare kako ga se tereti optužbom. Isto obrazlaže prihvaćanjem iskaza svjedokinje M. P. koja potvrđuje obranu optuženika da mu je rekla da je on otac djece koja su rođena tijekom njihove ljubavne veze.
7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi protivan zaključak od onog prvostupanjskog suda i da su postupanjem optuženika ostvareni svi elementi kaznenog djela prijevare, pa tako i postojanje svijesti o tome da u „pravnom i društvenom smislu nije otac troje djece“ slijedom čega nije imao pravo na isplatu novčane naknade s naslova dara za djecu, već mu je namjera bila da se takvom isplatom protupravno okoristi.
8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u presudi bile ostvarene bitne povrede odredbi kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Analizirajući žalbene navode državnog odvjetnika s osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja da bi optuženik bio u stvarnoj zabludi o svojem očinstvu nad troje maloljetne djece M. P., kao osnovom za ostvarivanje naknade za dar za djecu, jer optuženik, posebno uzevši u obzir da je bio policijski službenik, a to je poznato i svakoj drugoj prosječno razumnoj osobi, nije u formalno pravnom smislu bio otac djece, već se kao otac djece vodio suprug majke s kojim je bila u braku. Pravilno državni odvjetnik ističe da optuženik u tom razdoblju ni na koji način nije tražio da se utvrdi njegovo očinstvo nad djecom, a što bi u slučaju da se to utvrdilo imalo određene posljedice, znači i prava i obveze optuženika s osnova očinstva, dok je neprihvatljivo da se ovako koriste neka prava bez da ima bilo kakve obveze s osnova činjenice roditeljstva. Stoga postoji sumnja da je optuženik iskoristio određene propuste u vođenju evidencija kako bi mu se isplatila ova naknada, jer se nije tražila nikakva dokumentacija kojom bi se utvrđivao njegov status roditelja, već se ista temeljila na izjavi zaposlenika pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, a čime je doveo u zabludu oštećenika koji je na temelju takve izjave izvršio isplatu naknade.
10. S obzirom na izloženo, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu. Stoga je prvostupanjsku presudu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.
11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, imajući u vidu nedostatke na koje je mu je ukazano ovim rješenjem, nakon što ponovno izvede provedene dokaze, po potrebi izvede i nove za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, sve izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.
12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.
Bjelovar, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar v. r.
