Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-274/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-668/2020-23 od 15. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,
p r e s u d i o je
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog M. V., preinačuje se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11. iz toč. 2. izreke presude te se izriče:
Na temelju čl. 452. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) protiv optuženog M. V. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
o d b i j a s e o p t u ž b a
2. da bi u vremenskom razdoblju od 2013. godine do 14. kolovoza 2020., u G. V., unutar obiteljske kuće u kojoj stanuje sa suprugom V. V., protivno odredbi članka 10. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako svjestan da ju time omalovažava, pod utjecajem alkohola učestalo joj govorio da je kurvetina, psovao joj "pičku materinu, da ju jebe otac", čime je kod oštećene V. V. izazvao osjećaj poniženja i uznemirenosti,
dakle, da bi teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj,
pa da bi time djelom pod točkom 2. počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.
II. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog M. V., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom M.
V. za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke) i to počinjeno na štetu V. V. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo počinjeno na štetu T. V. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa se optuženik uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te mu se temeljem čl. 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni određene mu posebne obveze liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11.
III. U slučaju opoziva uvjetne osude na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvoru optuženom M. V. uračunava se vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2020. do 15. siječnja 2021.
IV. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i optuženika odbijaju se kao neosnovane te se, u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog M. V. zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11., pa mu je za svako kazneno djelo prijetnje utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo nasilja u obitelji kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i na temelju čl. 51. KZ/11. osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2020. do 15. siječnja 2021.
1.1. Na temelju čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11. optuženiku je naložena posebna obveza liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici koja obveza može trajati najduže tri godine od pravomoćnosti presude.
1.2. Ako optuženik ne bude izvršavao ovu posebnu obvezu u potpunosti, sud mu temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11. može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
2.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju A. R., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i suđenje.
3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a kako se to tvrdi u žalbenim navodima jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna razlozima presude i navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni i nerazumljivi, tako da se presuda može ispitati, s čijim se utvrđenjima i ocjenom dokaza, u stvari, žalitelj ne slaže, pogrešno podvodeći ove razloge pobijanja pod navedenu žalbenu osnovu.
7. Žalbom se pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u kontekstu ocjene dokaza i pravilne primjene kaznenog zakona. Protivno žalbenim navodima, da se ne vidi iz kojih je činjenica prvostupanjski sud izveo zaključak da su izrečene prijetnje oštećenicima konkretizirane i da bi kod oštećenika izazvale stanje ugroženosti, prvostupanjski je sud pravilno analizirao i prihvatio iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika V. V. i T. V. koji dosljedno opisuju postupanje optuženika koji je u alkoholiziranom stanju, prvo oštećenoj, svojoj supruzi V. V., držeći nož u ruci rekao da će je zaklati i tjerao van iz kuće, a zatim i svom sinu T. V., kada je na poziv majke došao u kuću, rekao da će i njega zaklati ukoliko ne izađe iz kuće, pa kako je od optuženika i oduzet nož po policiji, pravilan je zaključak suda da je optuženik ovakvim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. jer je prijetio smrću bliskim osobama. Oštećenici su potvrdili da su ove prijetnje kod njih izazvale osjećaj straha i osobne ugroženosti zbog čega su zatražili zaštitu od policije, ali takvo postupanje optuženika je i objektivno podobno da kod svake prosječne osobe izazove strah i uznemirenost što je bila i namjera optuženika.
8. Što se tiče kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. prihvaćena je žalba optuženika u odnosu na odluku o kazni, pa je za svako od ovih kaznenih djela optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i primjenom čl. 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, te mu je temeljem čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni određene mu posebne obveze liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11.
8.1. Prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni i odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, ovaj drugostupanjski sud vodio je računa o težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika, ali i odredbi čl. 51. st. 2. KZ/11. koja propisuje da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne koja ne smije doseći njihov zbir. Ovo drugostupanjsko vijeće drži da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci i izrečenom uvjetnom osudom, na način da se ista kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo i podvrgne se liječenju od ovisnosti o alkoholu, ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na optuženika da ne ponovi kazneno djelo, ali da će utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Optuženik je izrazio spremnost da ne konzumira alkohol, dok je supruga optuženika, oštećenica u ovom kaznenom postupku izjavila da ne želi da njen suprug bude u zatvoru već da prestane konzumirati alkohol, budući se neprimjereno ponaša samo pod utjecajem alkohola, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka koji je vještačio optuženika, te utvrdio da kod optuženika postoji ovisnost o alkoholu psihološke razine ovisnosti, a opisi pijenja kod optuženika imaju obilježja tzv. dipsomanskog alkoholizma (dani pijenja izmijenjuju se s danima apstinencije), tako da bi izrečena posebna obveza iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11. trebala pozitivno djelovati da optuženika kako ne bi više dolazio u situacije u kojima bi kršio propise, a time i na cjelokupnu njegovu obiteljsku situaciju.
8.2. Iz naprijed navedenih razloga, neosnovana je žalba državnog odvjetnika da bi optuženiku trebalo izreći strožu kaznu, bezuvjetnu kaznu zatvora, a ukoliko će optuženik na bilo koji način prekršiti uvjetnu osudu koja mu je izrečena, ista će se opozvati, te će se u izrečenu kaznu optuženiku u tom slučaju uračunati vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2020. do 15. siječnja 2021.
9. Međutim, osnovana je žalba optuženika zbog pogrešne primjene kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11. za koje je pod toč. 2. izreke presude proglašen krivim.
9.1. Prije svega, kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. propisano je kao kazneno djelo nakon stupanja na snagu novog KZ/11. tek u Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama 56/15., tako da se optuženika ne može inkriminirati za takvo kazneno djelo u razdoblju kada to nije bilo propisano kao kazneno djelo, već eventualno samo za prekršaj, zbog čega je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, jer je proglašen krivim da je to djelo počinio u razdoblju od 2013. pa do 14. kolovoza 2020.
10. Osim toga, opravdana je žalba optuženika da iz provedenih dokaza, iskaza oštećenice V. V., koja je opisala da ju je optuženik tek od rujna 2019. vrijeđao govoreći joj da je kurva i psovao joj oca, dok u spisu prileže dvije pravomoćne prekršajne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pp J-1104/2019 od 10. rujna 2019. i Pp J-391/2020 od 12. svibnja 2020. kojima je optuženik prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (djela od 9. rujna 2019. i 11. svibnja 2020.) jer je oštećenici uputio iste takve uvredljive riječi i na taj način počinio prekršajno djelo psihičkog nasilja u obitelji prema supruzi, iz čega se može zaključiti da je optuženik za isti činjenični događaj već pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku, pa bi ponovnom osudom bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem propisano u čl. 12. ZKP-a.
10.1. Stoga je u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11., sud prihvatio žalbu optuženika i preinačio pobijanu presudu tako da je na temelju čl. 452. toč. 5. ZKP-a protiv optuženika odbio optužbu, jer je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen.
11. Iz navedenih razloga na temelju čl. 486. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.
Bjelovar, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar v. r.
