Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 6 Gž-333/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. A., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćnicima T. B. i dr., odvjetnicima u P., protiv tuženika M. S., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj: Pn-80/2020-97 od 11. ožujka 2022., 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I, II a i b i točka III izreke) presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj: Pn-80/2020-97 od 11. ožujka 2022.: a) preinačuje

- u dijelu pod toč I izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 na način da se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan,

- u dijelu pod toč II a) izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.000,00 kn, na način da se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan,

- u dijelu pod toč II b) izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 281,60 kn na način da se zahtjev u tom dijelu odbije kao neosnovan,

b) potvrđuje u preostalom dijelu toč. I izreke, toč. II a) i b) izreke, te u toč. III izreke

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj: Pn-80/2020-97 od 11. ožujka 2022. suđeno je:

„ I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos 20.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15, dalje ZOO) od 10. listopada 2012. do isplate, u roku 15 dana. II a) Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos 30.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a od 25. rujna 2013. do isplate, u roku 15 dana.

b) Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos 1.408,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a od 19. siječnja 2011. godine do isplate, u roku 15 dana. c) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu imovinske štete iznad iznosa 1.408,00 kn do 2.688,00 kn, odnosno za iznos 1.280,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a od 11. prosinca 2010. do isplate u roku 15 dana.

III Dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 17.651,70 kn, u roku 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je u dijelu pod toč. I, II a) i II b) izreke, te u toč. III izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. toč. 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i zahtjev odbije.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje i naknadu imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, a koje štete su nastale u događaju od 11. prosinca 2010. kada su se tužitelj i tuženik verbalno i fizički sukobili.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je u fizičkom sukobu između stranaka 11. prosinca 2010. tuženik željeznom šipkom ozlijedio tužitelja, te mu nakon toga uputio riječi prijetnje, zbog čega je za kazneno djelo prijetnje pravomoćnom presudom pod posl.br. K.124/2011 proglašen krivim, a pravomoćnom presudom K.388/2012 tuženik je također proglašen krivim jer je na štetu tužitelja počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 1. Kaznenog zakona,

- da je povodom istog štetnog događaja od 11. prosinca 2010. tužitelj protiv tuženika podnio dvije tužbe za naknadu neimovinske i imovinske štete i to najprije tužbu pod brojem P-453/2012 kojim potražuje naknadu štete na ime pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti te tužbu pod brojem P- 367/2013 na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda a koje tužbe su spojene rješenjem pod brojem Pn- 218/2015 u jedan postupak,

- da je zbog kaznenog djela prijetnje samo iz događaja od 18. svibnja 2010. zbog prijetnji koje je uputio tuženiku, tužitelj kaznenom presudom K-148/2010 proglašen krivim, dok je odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete,

- da su u predmetu provedena najprije dva medicinska vještačenja i to po vještaku kirurgu i vještaku psihijatru koju je sačinio dopunu nalaza i mišljenja, te vještačenje po vještaku dr. K. R., vještaku psihijatru, koji vještaci su nakon naknadne pribavljene dokumentacije i usaglašavanja uzeli u obzir trajne posljedice tjelesnog oštećenja i posljedice s duševne strane, te utvrdili postotak smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja na ukupno 30%,

- da je nakon drugostupanjske odluke ovog suda posl. br. Gž-853/2018 od 22. srpnja 2020. u predmetu provedeno novo medicinsko vještačenje po vještacima Medicinskog fakulteta u R. i to dr. G. R., vještak psihijatar, koja je u nalazu i mišljenju te u dopuni nalaza i mišljenja navela da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, umjerenog u trajanju od 3 mjeseca, a blagi strah da trpi danas, te da je isti uključen u psihički poremećaj koji se procjenjuje kroz smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja budući da je tužitelj kao posljedicu predmetnih štetnih događaja razvio kronični posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti, a simptomi istih da umanjuju opću životnu aktivnost tužitelja za 25%.,

- da je vještak dr. R. M., sudski vještak s područja interne medicine, kardiologije naveo da srčana bolest u vidu paroksizmalne fibrilacije atrija i arterijska hipertenzija su bile prisutne i prije štetnog događaja i nisu u uzročno posljedičnog vezi s štetnim događajem od 11. prosinca 2021.,

- da je provedeno i vještačenje po specijalistu kirurgije prof dr. sc. N. B. koji je naveo da je zbog štetnih događaja koji su kao kaznena djela tuženika u presudama K-124/11 i K-388/12 tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju 4 do 5 sati, za vrijeme samog incidenta i neposredno nakon traume, te za vrijeme nastajanja lokalnog hematoma i njegovog pritiska na okolne strukture. Bolove srednjeg intenziteta da je trpio tijekom 7 dana u periodu dok nije došlo do splašnjavanja otoka i resorpcije hematoma, a nakon toga da je trpio bolove slabijeg intenziteta tijekom 15 dana. Primarni strah tužitelja istovjetan je kao i što je utvrdio prof. dr. sc. G. R., te navodi da je kod tužitelja nastupio sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenjem i to jakog intenziteta 5 dana, srednjeg 7 dana i slabijeg 15 dana, dok vezano za smanjenje životne aktivnosti navodi kako vezivno prožiljavanje mišića gastroknemiusa desne potkoljenice oslabljuje snagu iste za 3% i za toliko da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu, a ukupno smanjenje te životne aktivnosti iznosi 3%.,

- da je u predmetu bilo određeno kombinirano medicinsko vještačenje, te su vještaci na ročištu naveli da je postotak smanjenja opće životne aktivnosti kod tužitelja vezan za smanjenje životne aktivnosti zbog duševne boli i zbog tjelesnih ozljeda u visini 26%.,

- da je dopisa Doma za starije i nemoćne osobe P. od 19. listopada 2015. utvrđeno da cijena neto sata njegovateljice koja je zaposlena u toj ustanovi i pruža usluge pomoći i njege stalno smještenim korisnicima iznosi 32,00 kn,

- da je presuda Pn-208/2015 od 27. travnja 2018., drugostupanjskom odlukom Gž-853/2018 od 23. siječnja 2020 ukinuta u pobijanom dijelu (toč. I, II a i b, toč. III izreke prvostupanjske presude, osim u neožalbenom dijelu toč. II c kojim je odbijen zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu imovinske štete iznad iznosa 2.688,00 kn do 10.000,00 kn (odnosno za iznos od 7.312,00 kn s zakonskim zateznim kamatama.

7. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu, te da ne postoji doprinos tužitelja nastanku iste, a s obzirom na utvrđenja iz kaznenih presuda prema kojima je tuženik najprije udarao željeznom šipkom tužitelja, a zatim uputio i riječi prijetnje kako se to opisuje u presudi K-124/2011, pa ne stoji tvrdnja tuženika da ga je tužitelj "isprovocirao" svojim ponašanjem. Činjenica da je tužitelj u predmetu K.148/2010 od 25. ožujka 2011. oglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela prijetnje na štetu tuženika ne utječe na drugačiji zaključak prvostupanjskog suda jer je u parnici za naknadu štete tuženik odbijen sa zahtjevom jer je utvrđeno da s obzirom na sve okolnosti predmetno djelo nije kod tuženika bilo takvog značaja da bi zahtijevalo dosudu pravične novčane naknade.

8. Obzirom na nalaz i mišljenje vještaka dr. G. R. i dr. N. B. prvostupanjski je sud tužitelju utvrdio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i to za zahtjev po tužbi P-453/2012 u iznosu od 20.000,00 kn, a za zahtjev po tužbi P-367/2013 u iznosu od 30.000,00 kn, a temeljem članka 19. stavak 1. u svezi sa člankom 1045,1046 i 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO).Tužitelju je također dosuđena i naknada za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 1.408,00 kn za pružena 44 sata primjenom članka 223. ZPP, dok je u preostalom dijelu zahtjev iznad iznosa 1.408,00 do 2.688,00 kn, dakle 1.280,00 kn zahtjev odbijen.

9. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na nepravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem tužitelj nije doprinio nastanku štete. Naime, kraj činjenice da su tužitelj i tuženik u dugogodišnjem sukobu zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa zbog čega se vodi i parnični postupak po tužbi tužitelja, da stanuju u neposrednoj blizini, da je zbog kaznenog djela prijetnje u svibnju iste godine tužitelj oglašen krivim, da je fizičkom sukobu i nasrtaju tuženika na tužitelja prethodila i činjenica da je navedenog dana (11. prosinca 2010) tužitelj pokušao isključiti tuženiku u kući u kojoj stanuje električnu energiju, a zbog neplaćanja duga oko kupnje nekretnine kojeg se po njegovim navodima i vodi parnični postupak, prilikom koje radnje ga je tuženik i zatekao, pa je ocjeni ovog suda doprinos tužitelja nastanku štete 20 %, a tuženika 80%, te se u navedenom omjeru tuženik oslobađa odgovornosti (članak 1092 i 1106 ZOO).

10. Parnični sud je vezan za kaznenu presudu samo u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, te kaznenopravna odgovornost utvrđena u tim postupcima nije identična građanskopravnoj odgovornosti, pa sud u parničnom postupku može utvrđivati činjenice koje ne ulaze u obzir za kaznena djela niti su bitne za pitanje odgovornosti okrivljenika, ovdje tuženika.

11. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i nove orijentacijske kriterije, a temeljem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.ožujka i 15. lipnja 2020. tužitelju bi naknadu za neimovinsku štetu zatraženu tužbom P-453/2012, iznosila 20.000,00 kn a umanjena za tužiteljev doprinos nastanku štete (20%) 16.000,00 kn, a za neimovinsku štetu zatraženu tužbom P-367/2013 bi iznosila 30.000,00 kn umanjena za tužiteljev doprinos nastanku štete iznosi 24.000,00 kn. Jednako tako i visinu naknade za tuđu njegu i pomoć (1.408,00 kn) valjalo je umanjiti za tužiteljev doprinos (281,60 kn), pa ista iznosi 1.126,40 kn (ukupno 41.126,40 kn) zbog čega je u ovom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i zahtjev u tom dijelu za navedene iznose odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao pod a) izreke ove drugostupanjske odluke.

12. Materijalno pravo u odluci o parničnim troškovima, u odnosu na žalitelja nije pogrešno primijenjeno.

13. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka, pa ti troškovi u visini s kojom je tuženik uspio u sporu (10.281,60 kn) iznose 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), uvećani za 25% (Tbr. 10. točka 1. Tarife) iznose 125 bodova pomnoženi s vrijednosti boda od 10,00 kn iznose 1.250,00 kn, a uvećano za PDV (312,50 kn) iznose 1.562,50 kn.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak. 1. i 373. točke 3. ZPP-a.

Dubrovnik 01. lipnja 2022.

Sutkinja

Verica Perić Aračić