REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 79/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, drugotužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 80572192786, i trećetužitelja HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 11/I, OIB: 08720210702, drugo i trećetužitelji zastupani po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Zagrebu, Jurišićeva 23, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 13, OIB:26187994862, radi isplate, odlučujući o reviziji drugotužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5403/2018-2 od 15. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1811/16-67 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je tužbeni zahtjev na nalaganje tuženiku naknaditi tužiteljima štetu u iznosu od 711.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te na nalaganje isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 121.915,20 kuna koja teče od 25. prosinca 2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te na nalaganje naknade troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama (stavak I izreke). U stavku II izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda, dok su u stavku II izreke odbijeni kao neosnovani zahtjevi tužitelja za naknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana sudska odluka.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno navodima revizije, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama na postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika kao iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelji ukazuju.
6.2. Navodi kojima se prigovara o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka tužitelji u suštini prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati.
6.3. Stoga je neosnovan revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka.
6.4. Tužbenim zahtjevom tužitelji traže da im tuženici solidarno isplate iznos od 711.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, na ime izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja lokomotive oštećene u štetnom događaju u kojem je došlo do sudara lokomotive i motornog vozila osiguranika tuženika.
6.5. Postojanje i visinu te štete tužitelji temelje isključivo na činjenici da je zbog oštećenja nastalih u štetnom događaju lokomotiva bila izvan prometa 30 dana i obračun štete izvršenom u skladu s odredbom Pravilnika o štetama HŽ-a.
7. Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP smatrajući da tužitelj nije dokazao opseg i visinu štete.
8. Prema odredbi čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a prema odredbi st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
9. Pravilno je zaključivanje sudova o pitanju nastanka i visine štete zbog nemogućnosti korištenja lokomotive od trenutka oštećenja do konačnog popravka jer se navedeni elementi ne mogu ocijeniti na temelju tužiteljevog Pravilnika o štetama, jer je riječ o internom aktu kojim se ne može jednostrano obvezati štetnika kao treću osobu.
10. Stoga obračun štete izvršen u skladu s tim Pravilnikom ne predstavlja valjan dokaz o postojanju i visini predmetne štete. U tom smislu prema pravnom shvaćanju ovog suda iznesenom u više odluka (Rev 1220/08-2 od 18. ožujka 2009., Rev 1222/08 od 10. travnja 2009., Rev-x 747/15-2 od 21. ožujka 2017., Rev-x 666/16-2 od 13. srpnja 2016.), nastanak i visina štete ne može se ocijeniti na temelju tužiteljevom Pravilnika o štetama jer je riječ o internom aktu kojim se ne može jednostrano obvezati štetnika kao treću osobu.
11. Budući da radi utvrđenja te odlučne činjenice tužitelji nisu predlagali izvođenje drugih dokaza, te s obzirom na odredbu čl. 7. st. 2. ZPP, sud nije ovlašten izvesti one dokaze koje stranke nisu predložile, sudovi su osnovano zaključili da tužitelj nije dokazao nastanak štete i slijedom toga pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
12. Stoga se u reviziji neosnovano ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Slijedom navedenog, valjalo je reviziju drugotužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 31. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
