Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-1348/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2966/18-72 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2966/18-72 od 8. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja tuženoj je naloženo da isplati tužiteljici iznos od 8.143,48 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci (točka I.), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 609.856,52 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci (točka II.), naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 12.500,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom II. i točkom III. izreke, žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno za preinačenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, tako i o iznosu uzdržavanja koje bi tužiteljica po zakonu ostvarivala od svoga sada pokojnog oca. Također su navedeni i razlozi o stvarnim mogućnostima oca kao obveznika uzdržavanja da doprinosi za njeno uzdržavanje, to što sud nije prihvatio kao uvjerljive tvrdnje o stvarnom iznosu koji je otac doprinosio za njeno uzdržavanje pitanje je pravilnosti utvrđenja a ne nedostatak u smislu odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud je obrazloženo ocijenio provedene dokaze, tako i iskaze svjedoka S. F. i A. F., njene majke i brata, kao i ostalih materijalnih dokaza i u tom pogledu nisu počinjeni ikakvi propusti koji bi bili od utjecaja na zakonitost presude te nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koju žaliteljica opisno ukazuje.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok žaliteljica iznosi proizvoljne tvrdnje i zaključke koji nemaju uporišta u provedenim dokazima.

7. Nije sporno da je tužiteljica kćerka pokojnog R. F. koji je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine te mu je izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o opojnim drogama sa trajanjem do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a u svakom slučaju do prestanka izdržavanja kazne zatvora. Također nije sporno da je R. F. tijekom izdržavanja kazne u Kaznionici L. dana 16. rujna 2005. preminuo od posljedica akutne intoksikacije drogama heroinske smjese i medikamenata.

8. U ovom sudskom postupku za naknadu štete sada je sporan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu materijalne štete na ime izgubljenog uzdržavanja zbog smrti oca. Nesporna je odgovornost tužene u omjeru od 50% zbog nezakonitog i nepravilnog rada djelatnika Kaznionice L., u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj: 75/93, 92/96), prema kojoj za štetu koja, uz ostalo građaninu, nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, odgovara Republike Hrvatska.

9. Prema odredbi čl. 194. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao a i ona koje je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja. Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

10. Tužiteljica je rođena … 1999. te je u vrijeme očeve smrti imala 6 godina pa je njen zahtjev za uzdržavanje osnovan, imajući u vidu zakonsku obvezu roditelja da uzdržavaju maloljetno dijete.

11. Prema odredbi čl. 209. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/03, 107/07, 61/11, dalje: OZ) roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, iz odredbe čl. 232. st. 2. toga Zakona proizlazi da se bez obzira na imovinsko stanje, zdravstveno stanje i druge okolnosti, radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja. U st. 4. istog zakonskog članka je propisano da će ministar nadležan za poslove pravosuđa objaviti jednom godišnje a najkasnije do 1. travnja tekuće godine, podatke o prosječnim potrebama djeteta s obzirom na troškove života koje će sud uzeti u obzir kod određivanja obveze uzdržavanja.

12. Na isti način obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta propisana je odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, dalje: OZ 15) dok je odredbom čl. 314. toga Zakona propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. U st. 2. istog zakonskog članka je propisano da se minimalni iznos određuje u postotku prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu te su propisani postoci od tog iznosa plaće za pojedine dobne uzraste djece i to za dijete do 6 godina 17%, za uzrast od 7 do 12 godina 20% i za uzrast od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće.

13. Budući da je ovo spor za naknadu štete a ne spor o uzdržavanju u kojem bi se primjenjivale posebne procesne odredbe Obiteljskih zakona važećih u razdoblju na koje se zahtjev odnosi, tužiteljica je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.

14. U ovom slučaju prvenstveno je utvrđivano koliko je pokojni otac tužiteljice stvarno doprinosio njenom uzdržavanju odnosno koliko bi stvarno doprinosio da je ostao u životu.

15. O tim je okolnostima iskazivala majka tužiteljice, svjedokinja S. F., koja je navela da je pokojni suprug R. F. po povratku s ratišta 1994. otvorio firmu F. g., imao je i kafić G., mjesečno je na taj način uprihodio preko 10.000,00 kn i izdvajao mjesečno 3.000,00 kn do 4.000,00 kn za uzdržavanje mlt. tužiteljice. Ona u tom razdoblju nije radila ili bi povremeno radila, imali su i maloljetnog sina A., koji je u vrijeme očevog odlaska u zatvor pohađao srednju školu.

16. Međutim, ovi navodi svjedokinje o iznosu uzdržavanja koji je pokojni otac izdvajao za tada mlt. tužiteljicu nisu prihvaćeni jer nisu potvrđeni ikakvim drugim dokazom o prihodima firme odnosno obrta, iz podataka Porezne uprave za razdoblje od 1996. do 2005. ne proizlazi da je R. F. osobno uopće bio prijavljen kao porezni obveznik, bilo temeljem samostalnog ili nesamostalnog rada.

17. Iz podataka Porezne uprave o stanju računa za F.-G. d.o.o. proizlazi da je društvo imalo negativan saldo iskazan na kraju 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., dana 27. rujna 2006. protiv društva je doneseno i rješenje o ovrsi radi i namirenja poreznog duga od 7.418,65 kn.

18. Osim što tvrdnje svjedokinje nisu potvrđene ijednim dokazom, sam njen iskaz nije uvjerljiv kao što je pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Naime i sama je izjavila da je tvrtka njenog muža nekad poslovala dobro, nekad loše, njen suprug je negdje od 2000. počeo konzumirati drogu, nije želio tražiti ikakvu pomoć, niti financijsku niti zdravstvenu, nije plaćao doprinose za sebe, ona je bila bez stalnog zaposlenja, plaćali su i zakup za poslovni prostor kafića G..

19. Tužiteljica nije uopće iskazivala o činjenicama koje se tiču iznosa uzdržavanja, iz iskaza svjedoka A. F. proizlazi da mu je otac davao džeparac, nakon što je otac bio pritvoren on je napustio srednju školu, nisu imali dovoljno novaca i smatrao je da će tako pomoći majci i na neki način i ocu.

20. Obzirom da ne postoje ikakvi pouzdani dokazi o osobnim prihodima pokojnog R. F., bilo od nesamostalnog rada ili samostalnog, da nema dokaza o prihodima trgovačkog društva niti obrta, da majka tužiteljice niti nije bila zaposlena, da je otac imao obvezu uzdržavanja drugog maloljetnog djeteta, da je, prema navodima S. F. postojala obveza plaćanja troškova zakupa poslovnog prostora, da je od 2000. pok. R. F. konzumirao drogu, odbijajući pri tome potražiti zdravstvenu i financijsku pomoć, ocjenom takvih ukupnih materijalnih prilika i obveza pokojnog oca tužiteljice ne može se zaključiti da bi on stvarno mogao doprinositi za njeno uzdržavanje po 3.000,00 kn mjesečno.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnoga prava pretpostavljeni iznos uzdržavanja koji bi tužiteljica ostvarivala utvrdio primjenom odredbi OZ i OZ 15 koje nalažu plaćanje uzdržavanja maloljetnog djeteta u iznosima koji odgovaraju minimalnom iznosu ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta, prema podacima nadležnih ministarstava za pojedina razdoblja.

22. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su, temeljem podataka koje je dostavila i sama tužiteljica a koji su i javno objavljeni i kao takvi nisu sporni, podaci o iznosima uzdržavanja koje bi tužiteljica u pojedinim razdobljima od očeve smrti do punoljetnosti, mogla ostvariti.

23. Kako nije sporno da je nakon punoljetnosti (… 2018.) tužiteljica nastavila redovno školovanje, osnovan je njen zahtjev i za naknadu daljnjih iznosa uzdržavanja jer su roditelji i nakon punoljetnosti dužni uzdržavati dijete koje se redovito školuje (čl. 210. OZ i čl. 290. st. 1. OZ 15).

24. Valja reći da tužiteljica nije, kako nalaže odredba čl. 219. st. 1. ZPP, predložila i dostavila ikakve posebne dokaze na okolnost troškova uzdržavanja nakon punoljetnosti, nije o tome sama iskazivala. Kada je u pitanju iznos uzdržavanja koji bi u tom razdoblju mogao stvarno plaćati njen otac, obzirom na prethodno izložene činjenice o njegovim prihodima i zdravstvenom stanju, nema ikakvih razloga za zaključak da bi joj on plaćao upravo utuženi iznos od 3.000,00 kn niti je pak odredbama OZ 15 propisan kao obvezan određeni minimalni iznos uzdržavanja za punoljetno dijete.

25. Stoga, obzirom na utvrđene minimalne materijalne mogućnosti oca tužiteljice da doprinosi za njeno uzdržavanje te izostanak dokaza o stvarnom iznosu njenih potreba uzdržavanja u razdoblju punoljetnosti, uvažavajući činjenicu da roditelji nisu bili razvedeni, živjeli su zajedno te obveza uzdržavanja ne bi teretila samo oca već i majku, odredbe čl. 316. st. 2. i čl. 311. OZ 15, utvrđenjem istih iznosa uzdržavanja kao za razdoblje do punoljetnosti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tužiteljice.

26. Utvrđeni iznosi doprinosa za uzdržavanje pravilnom primjenom odredbe čl. 192. ZO umanjeni su razmjerno suodgovornosti prednika tužiteljice od 50% za štetni događaj i štetu, a također su pravilnom primjenom odredbe čl. 194. ZOO u naknadu štete uračunati i nesporni iznosi obiteljske mirovine koje tužiteljica prima nakon očeve smrti.

27. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP a njenu pravilnost žaliteljica i ne osporava ikakvim konkretnim prigovorima već vezano za pravilnost odluke o glavnom zahtjevu.

28. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.