Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: I Kž-55/2022-4

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (''Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. B., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-9/2021-25 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi V. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom V. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2021. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom V. B. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.3. Na temelju članka 79. KZ/11. optuženom V. B. izrečena je mjera oduzimanja predmeta kuhinjskog noža, ukupne dužine 21 cm s crnom drškom, dužine 10 cm i oštrice dužine 11 cm, širine oštrice u najširem dijelu 9 mm i u najužem gornjem dijelu 3 mm, sa zaobljenim vrhom oštrice, koji će biti uništen nakon pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – nastavno ZKP/08.), oštećeni Milorad Nikolić, s imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete, upućen je u građansku parnicu.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženi V. B. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi V. B. po braniteljici D. B., odvjetnici u B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, te predlaže "da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu optuženika i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje".

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Prije osvrta na žalbene navode optuženika, uočeno je da se istaknuti postupovni prigovori većim dijelom izjednačavaju, ali i isprepliću sa činjeničnim prigovorima, odnosno, ponavljaju se kroz sve žalbene osnove, iako je riječ o različitim zakonskim osnovama pobijanja presude, pa će se u ovoj drugostupanjskoj odluci o istaknutim prigovorima i pojedinačnim zakonskim osnovama dati zasebno obrazloženje.

7. Iako optuženik u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu pravno ne označava, a niti pobliže sadržajno ne obrazlaže, nego samo parcijalno parafrazira dio teksta zakonske odredbe iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., uz uopćenu i paušalnu tvrdnju da je "izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi …da postoji proturječje izreke i dokaza… ne može se iz izreke presude nedvojbeno i sa sigurnošću razaznati da li je."

8. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da pobijana presuda nije razumljiva i da navode iz obrazloženja iste nije moguće valjano ispitati čime da je sud učinio povredu odredaba kaznenog postupka, očito upirući da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, kada obrazlaže tu povredu žalitelj zapravo osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, pa se radi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Druga je stvar što žalitelj subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni te ih ne prihvaća, a o čemu će više riječi biti u nastavku ove odluke.

8.1. Pobijana je presuda u tom dijelu ispitana i u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da na opisani način nije počinio, niti je mogao počiniti kazneno djelo pokušaja ubojstva, jer da kritične zgode nije bio u zavadi sa oštećenim M. N., niti je unaprijed imao stvorenu namjeru da ga liši života, te da je u pogledu krivnje optuženika, trebalo dovesti u vezu sve izvedene dokaze, a u odnosu na obranu optuženika, pogotovo što vještačenjem nisu jasno i nedvosmisleno utvrđeni i razjašnjeni tragovi na oštrici noža, dršci noža, tenisicama i odjeći optuženika, koji bi na nedvojben način bili povezani sa napadom optuženika, sugerirajući pri tome da je činjenično stanje ostalo i nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Smatra, da čak i kada bi se hipotetski prihvatilo da je optuženik povezan sa svim tragovima utvrđenim očevidom i vještačenjem, da kod optuženika nije postojala namjera da ga ubije, već da se optuženik branio od nasrtaja oštećenog, da se to potvrđuje upravo iz medicinskog vještačenja "da je moguće kako je rezna rana na dlanenoj strani prstiju optuženika mogla nastati kad je on, boreći se za svoj život, slučajno ozlijedio N.….a možda su ozljede kod N. nastale i razbijanjem stakla koje je bilo u velikom dijelu rasuto po dvorištu…", te da je na te okolnosti i o tome čiji je nož, trebalo posebno ispitati S. G. Stoga žalitelj smatra da se prvostupanjski sud opredijelio za utvrđenje tijeka događaja kombinacijom iskaza oštećenog N. i svjedoka P., bez materijalnih dokaza, pri čemu nije uzeta u obzir obrana optuženika koja je u skladu sa materijalnim dokazima.

10. Razmotrivši prethodno navedene žalbene navode optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud temeljito i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao iskaze oštećenog M. N. i svjedoka I. P., kao i svjedoka S. G., pri čemu ih je dovoljno analizirao, kako same za sebe, tako i u međusobnom odnosu s drugim iskazima svjedoka i obranom optuženika, te osnovano zaključio da su ti iskazi vjerodostojni, te sukladni ostalim provedenim dokazima.

10.1. Nadalje, sud prvog stupnja u razlozima presude prenosi nalaz i mišljene sudsko-medicinskog vještaka dr. B. D., iz kojeg nedvosmisleno proizlazi utvrđenim da je glede utvrđenih ozljeda kod optuženika, u vidu rezne rane na dlanenoj strani drugog prsta, desne šake, koju je vještak okvalificirao kao laku tjelesnu ozljedu, ista mogla nastati u pokušaju obrane oštećenika, koji je hvatao desnu ruku i šaku optuženika, u cilju obrane od noža, a koja dinamika je potvrđena i ostalim izvedenim dokazima, posebice iskazom svjedoka i oštećenog M. N.

10.2. Stoga je prvostupanjski sud s pravom utvrdio da je iskaz oštećenog u bitnim okolnostima vjerodostojan u pogledu dinamike inkriminiranog događaja i načina na koji je N. zadobio ozljedu nožem duljine oštrice 11 cm, da je ozljeda nanesena u području brade i desne strana vrata gdje se nalazi vitalni dio ljudskog tijela, što neprijeporno ukazuje na nakanu optuženika da usmrti oštećenika, u čemu nije uspio zbog brze reakcije oštećenika, koji je izmicao svoje tijelo, te držao za ruku optuženika u kojoj je ovaj držao nož, a kada se u jednom momentu odvojio, oštećenik je uspio pobjeći i obraniti se od daljnjeg napada, te je upravo traženjem pomoći od djelatnika policije I. P., kojeg je zatekao na parkiralištu trgovačkog centra u B. M. i koji ga je uputio na traženje pomoći kod policije radi pružanja hitne pomoći, što je i dovelo do toga da je smrtna posljedica izostala.

10.3. S obzirom da je iskaz oštećenika o mjestu i načinu njegovog ozljeđivanja u skladu s ostalim provedenim dokazima, nisu osnovani navodi žalbe optuženika kojim se osporava njegova vjerodostojnost u tom dijelu, bez obzira što iz obrane optuženika proizlazi suprotan stav, a čime on pokušava minorizirati svoju ulogu u napadu na oštećenika, a što prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio.

10.4. Nadalje, neosnovano optuženik u žalbi problematizira miješane tragove krvi optuženika i oštećenog na nožu, tenisicama i odjeći, budući je prvostupanjski sud s potpunom izvjesnošću o dinamici događaja, u potpunosti razjasnio postojanje takvih miješanih tragova. Tako je molekularnom genetskom analizom tragova krvi utvrđeno da doista postoje miješani DNA profili, u kojima se dio alela podudara sa alelima

DNA profila oštećenog M. N. i sa alelima DNA profila optuženog V. B., što se podudara sa dinamikom odvijanja napada od strane optuženika te hvatanja optuženika za ruku od strane oštećenika, kao i za ozlijeđeni vrat, a nakon zadobivene rezne rane po vratu, dok je iz molekularno genetske analize uzoraka tragova krvi s drške noža utvrđeno da se isti DNA profil muške osobe podudara s

DNA profilom optuženog V. B., pa je posve jasno, kako iz iskaza oštećenog M. N., koji je prethodno opisao slijed napada, a potom i trčanje optuženika za njim, kada je optuženik, držeći nož u desnoj ruci ponavljao da će ga ubiti, što potvrđuje i svjedok I. P., kojem se obratio oštećenik, rekavši "da ga optuženik ganja s nožem", isti svjedok potom doista uočio nailazak optuženika, koji je u ruci imao nož i koji je tek na njegove višekratne zapovijedi da ga baci, to na kraju i učinio, pa se ukazuje bez ikakve dvojbe, da je sredstvo izvršenja djela, upravo nož koji je optuženi odbacio, a na čijoj dršci je pronađen njegov DNA profil.

11. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je oštećeni M. N. vjerodostojno iskazivao o svim okolnostima događaja, pa i o tome da je fizičkom napadu prethodio verbalni sukob između njega i optuženika, a optuženik je nakon tog verbalnog sukoba otišao u kuću i uzeo nož, izašao na dvorište i krenuo za oštećenikom koji je krenuo prema kapiji, te ga sustigao i iza leđa, nožem ga porezao po bradi i vratu, nanijevši mu rezne rane brade i desne strane vrata, zbog čega se oštećeni i uhvatio za vrat jer je osjetio da mu curi krv, neosnovani su žalbeni navodi optuženika kojima se ponavlja njegova obrana i ustraje u tezi da je optuženik postupao u nužnoj obrani, budući da je takva dinamika događanja, a naročito napad s leđa, u suprotnosti sa institutom nužne obrane.

11.1. Isto tako, iako žalitelj tvrdi da nije mogao biti svjestan posljedica i da nije postojala njegova namjera da ubije oštećenog, jer je bio u alkoholiziranom stanju i postupao u afektu bijesa, iz vještačkog nalaza i mišljenja psihijatra dr. I. P. proizlazi, da iako se optuženik, kritične zgode nalazio u bitno smanjenom stanju i sposobnostima da shvati i upravlja svojim postupcima, ipak to ne isključuje njegovu svijest o protupravnosti, odnosno, da je optuženik bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da je bio svjestan posljedica svojih postupaka. Iz njegovih radnji i upravljanja njima proizlazi kako optuženik nije bio izvan realiteta jer su te radnje, sa aspekta osobe koja napada, bile logične i životne, a na što upućuje i iskaz oštećenog M. N. koji je naveo, da kada je optuženi prestao da se s njim verbalno prepire, otišao u kuću, a on mislio da je otišao spavati, da bi potom oštećeni zaključio da je optuženi otišao po nož (koji je i koristio inkriminirane zgode), s očitim ciljem da ga liši života, na način da ga je optuženi V. B., koji mu je bio iza leđa, porezao po bradi i vratu, te je osjetio s desne strane vrata da mu je toplo, a zatim i da mu teče krv, a radi se o dijelu tijela gdje se nalaze vitalni dijelovi (krvne žile), a sredstvo koje je uporabio (nož oštrice 11 cm), svakako je takvo da se njime mogu nanijeti po život opasne ozljede ili ubiti osobu.

11.2. Dakle, optuženik je, in tempore criminis, bez obzira na vještačenjem utvrđenu njegovu poremećenu strukturu ličnosti, te srednje teško do teže pijano stanje u kojem se nalazio, kao i afekt srdžbe i bijesa, mogao shvatiti značenje svog djelovanja i upravljati svojim postupcima, te iako su te sposobnosti bile bitno smanjene, optuženik je bio svjestan kada je ciljao mjesto gdje će oštećeniku zadati ozljede i na taj način manifestirao volju i htijenje da ovoga liši života. Dakle, optuženik je postupao s izravnom namjerom, te bez obzira na objektivno nastupjelu posljedicu (tjelesne ozljede kod oštećenika), radnje koje je poduzeo optuženi, neprijeporno, prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, koje je ostalo u pokušaju, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik ostvario sve objektivne i subjektivne elemente bića kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., za koje je proglašen krivim.

12. Stoga, nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno, utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano, zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a zbog čega žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja nije osnovana.

13. Iako optuženi V. B. u uvodu žalbe ne navodi kao žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, u sadržaju žalbe u tom pravcu iznosi razloge, koji se ponovno preklapaju sa žalbenom osnovom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je pobijana presuda u dijelu zbog povrede kaznenog zakona ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 2. ZKP/08.

13.1. Ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, pa niti po pitanju "da li se radi o kaznenom djelu za koje je optuženik osuđen jer da niti jedan izravan dokaz na to ne upućuje", budući da je o takvim prigovorima već odlučeno u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žalba u tom dijelu nije osnovana.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da "pod rezervom svega naprijed iznesenog, odluku o kazni drži pogrešnom… te upozorava na gore navedene okolnosti koje sud nije ocijenio i koje bi mogle utjecati na konačnu kaznu". U razlozima žalbe potom ističe kako je prvostupanjski sud "trebao imati u vidu i uzeti u razmatranje nesvjesnost, afekt i impulzivnost optuženika, te ponašanje oštećenika koji je zapravo svojim ponašanjem izazvao spornu situaciju, za koju optuženik ne može, niti smije snositi odgovornost", pri čemu još ističe da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio olakotne okolnosti, dosadašnju neosuđivanost za kaznena djela sa elementima nasilja, relativnu mladost, teško djetinjstvo i da je otac jednog djeteta.

15. Razmatrajući osnovanost odluke o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje su, sukladno članku 47. stavku 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, pa je tako kao olakotne okolnosti s pravom cijenio da je isti otac mlt. djeteta, da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv te da je izrazio žaljenje, dok je od otegotnih okolnosti na strani optuženika, pravilno ocijenjena višestruka kaznena i prekršajna osuđivanost.

15.1. Kada se prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti dovedu u vezu s ličnosti optuženika, težinom počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, a uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, pravilno je sud prvog stupnja optuženog osudio kaznu zatvora u trajanju od 4 godine.

15.2. Stoga, blaža kazna za koju se u žalbi zalaže optuženik, u konkretnoj situaciji ne bi bila primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima. Upravo izrečena kazna i po ocjeni suda drugog stupnja, može ostvariti svrhu kažnjavanja te u dovoljnoj mjeri utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, njome će se utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, čime će se pojačati povjerenje građana u pravni poredak, koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Ova kazna istovremeno sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik, kao počinitelj ovog kaznenog djela, prouzrokovao oštećeniku, ali i društvu u cjelini i njome će se u potpunosti ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, pa se i po ocjeni ovog suda, doista radi o kazni koja je primjerena svim naprijed navedenim i od strane suda prvog stupnja utvrđenim okolnostima, te će ista u cijelosti ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.

16. Slijedom svega navedenog žalba optuženog zbog odluke o kazni nije osnovana.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.