Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1608/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. K.-K. iz Š., OIB…, koju zastupaju punomoćnici Z. Š. i T. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. & Š. iz Z., protiv tuženika 1/HŽ P. p. d.o.o. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. i p. iz Z. i 2/HŽ C. d.o.o., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2806/19-84 od 27. studenoga 2020., dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika 1/HŽ P. p. d.o.o. i 2/HŽ C. d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2806/19-84 od 27. studenoga 2020. u dijelu kojim se nalaže I. tuženiku HŽ P. P. d.o.o., Z. i II. tuženiku HŽ C. d.o.o., Z., da solidarno isplate tužiteljici E. K.- K. iz Š. iznos od 12.950,00 kn (dvanaesttisućadevetstopedesetkuna) sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka te trošak parničnog postupka u iznosu od 24.575,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. studenog 2020. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ Nalaže se I. tuženiku HŽ P. P. d.o.o., Z., i II. tuženiku HŽ C. d.o.o., Z., da solidarno isplate tužiteljici E. K. - K. iz Š., iznos od 12.950,00 kuna (dvanaesttisućadevetstopedesetkuna) sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka te trošak parničnog postupka u iznosu od 24.575,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. studenog 2020. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 750,00 kuna sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2011. te zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 10.625,00 kuna, odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv dijela navedene presude, kojim je obvezan na isplatu i odluke o parničnim troškovima 1/tuženik HŽ P. p. d.o.o. (dalje: 1/tuženik) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tom tuženiku dosude parnični troškovi, podredno ukine u pobijanom dijelu a 1/tuženiku dosude i troškovi žalbe.

3. 2/tuženik HŽ C. d.o.o. (dalje: 2/tuženik) je podnio žalbu protiv dijela presude, kojim je obvezan na isplatu, zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a 2/tuženiku dosude troškovi postupka i trošak žalbe, podredno da se presuda ukine.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbe tuženika predlaže žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbe.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene. Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju tuženici ukazuju u svojim žalbama, jer presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, koji su jasni, logični i u skladu s procesnom građom.

7. U predmetnom postupku tužiteljica traži naknadu štete koja joj je nastala kao posljedica ozljeđivanja kada je 27. lipnja 2008., na željezničkoj postaji S. u mjestu K. B. oko 21,15 sati prilikom izlaska iz vlaka HŽ br. 8… prikliještena vratima kompozicije koja je strojovođa zatvorio prije nego je izašla iz vlaka, nakon čega je vlak krenuo. Strojovođa je zaustavio vlak i otvorio vrata nakon višestrukog upozorenja od strane građana, pa tužiteljica potražuje naknadu štete na temelju čl. 1100. u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje. ZOO).

8. U provedenom postupku sud je utvrdio, da je do štetnog događaja došlo na opisani način, a isto proizlazi kako iz iskaza svjedoka i tužiteljice, tako i iz izviješća Ministarstva unutarnjih poslova, PU Z., PP Z.¹ od 10. siječnja 2011. prema kojem je utvrđeno, da je 27. lipnja 2008. tužiteljica putovala lokalnim vlakom HŽ-a br. 8080 koji prometuje na relaciji D. S.-H. gdje su je oko 21,15 sati prilikom izlaska iz vlaka na željezničkoj postaji S. u mjestu K. B., prikliještila vrata kompozicije koja su se u tom trenutku zatvarala, na što je od strane građana bio upozoren strojovođa koji je ponovno otvorio vrata kompozicije, te je tužiteljici pružena liječnička pomoć od strane dežurnog liječnika Hitne službe Z.¹.

9. Sudski vještak je, temeljeći svoj nalaz i mišljenje na pretpostavci da se radilo o vlaku 6111-005 jer su se u gradsko-prigradskom prometu G. Z. na relaciji D. S.-H. u vrijeme nastanka štetnog događaja koristili isključivo elektromotorni vlakovi serije 6111, koji imaju mogućnost središnjeg upravljanja svim vratima za ulaz odnosno izlaz putnika koji obavlja strojovođa iz upravljačnice vlaka koji retrovizorima promatra jesu li svi putnici napustili prostor vrata i uključivanjem zujalice u upravljačkom pultu ispred sebe upozorava putnike da će se uskoro zatvoriti vrata. Uređaji za zatvaranja vrata izvedeni su na način da se vrata mogu zatvoriti sa ili bez uključivanja zujalice, pa ako je bila uključena do njenog isključivanja doći će potpunim zatvaranjem vrata. Nije moguće utvrditi je li strojovođa prije zatvaranja vrata vlaka uključio zujalicu ili ne a na vratima tih vlakova nisu ugrađeni uređaji koji reagiraju nailaskom na prepreku prilikom zatvaranja na način da se vrata automatski otvore niti postoje senzori koji bi signalizirali strojovođi na potencijalnu opasnost i automatski otvarala vrata. Pokretanje vlaka moguće je nakon zatvaranja svih vrata odnosno nakon što svi kontakti smješteni iznad vrata dođu u radni status zatvorenosti vlaka, a s obzirom na to, da su uređaji smješteni iznad vrata, u stvarnosti je moguće da se između rubnih guma donjih dijelova pojedinih vrata nađe dio ruke ili noge odnosno torbica, aktovka ili neki drugi predmet a da se vrata zatvore, uspostavi se kontrola zatvorenosti vrata i strojovođi je omogućeno pokrenuti vlak. To znači da kontrola zatvorenosti pojedinih vrata nije pouzdana, a konkretni vlak je preuzet sa središnjeg popravka 2. lipnja 2008. pa je bio u vrlo dobrom tehničkom stanju.

10. Vještak je otklonio prigovore u vezi vrste vlaka navodom da u vrijeme štetnog događaja HŽ V. v. nije imala drugih elektromotornih vlakova koji su mogli prometovati na navedenoj relaciji, dok se dizel motorni vlakovi ne koriste na elektrificiranim prugama, a za korištenja klasičnog sustava vlakova nema tehničkih niti tehnoloških uvjeta u obrtnim kolodvorima, te da svi vlakovi serije 6111 imaju istovrsne izvedbe ulazno-izlaznih vrata i otvaranje i zatvaranje obavlja se na isti način. Strojovođa uključuje zujalicu prije zatvaranja vrata, ali tehnički može zatvoriti vrata i bez da uključi zujalicu.

11. Sud je zaključio da su tuženici pasivno legitimirani u ovoj parnici jer su stupili u parnicu po samom zakonu nakon prestanka postojanja HŽ V. v. d.o.o. njegovim brisanjem iz sudskog registra, te kao takvi odgovaraju za obveze prednika, ali ne i za vlastite obveze, ako tužba nije bila upravljena neposredno protiv njih.

12. Odredbom čl. 5. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (NN br. 87/1996, dalje: ZUPŽP) o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti do određenoga kolodvora, a putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću naknadu za prijevoz.

Člankom 16. ZUPŽP propisano je, da prijevoznik ili osoba koja po njegovu nalogu radi na prijevozu odgovaraju za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika prouzrokovane nezgodom od početka do završetka putovanja željeznicom te za štetu nastalu zbog kašnjenja vlaka ili prekida prometa.

13. Odredbom čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje. ZOO) regulirana je solidarna odgovornost, te prema istoj za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, dok prema čl. 19. ZUPŽP, za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljeda putnika, prijevoznik odgovara po općim propisima o odgovornosti za štetu, odnosno po načelu uzročnosti iz čl. 1063. ZOO, te odredbama čl. 1064. i 1066. ZOO koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari, za koju odgovara vlasnik ili osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar, te čl. 1061. ZOO, o odgovornosti poslodavca strojovođe, HŽ V. v. d.o.o., za njegov rad.

14. S obzirom na to, da je upravo HŽ V. V. vršila uslugu vuče kompozicije elektromotornog vlaka u kojem je nastala šteta te je strojovođa J. K. bio zaposlenik tog društva, čiju su tuženici pravni slijednici, isti su pasivno legitimirani u ovom postupku.

15. Navedeno se u žalbama ne osporava, ali tuženici i dalje osporavaju svoju odgovornost za štetni događaj, smatrajući da je za isti odgovorna sama tužiteljica, te pozivajući se na iskaz strojovođe da je pokrenuo vlak tek nakon što su svi putnici izašli, da ne bi mogao niti pokrenuti vlak ukoliko sva vrata nisu zatvorena, kao i na činjenicu, da protiv strojovođe nije vođen nikakav postupak, ističu da je strojovođa postupao s dužnom pažnjom te da nema osnove za odgovornost tuženika za štetu.

16. Sud je u postupku saslušao svjedoke – očevidce štetnog događaja, te je tako svjedok S. K. iskazao je da poznaje tužiteljicu od ranije samo iz viđenja, da je prilikom štetnog događaja silazio s vlaka na željezničkoj postaji S. sa još nekolicinom putnika.

Sišli su sa vlaka i vrata vlaka su se relativno brzo zatvorila, a među vratnicama je ostala zaglavljena tužiteljica. Primijetio je da je ista zaglavljena tek nakon što je čuo da je povikala i okrenuo se tako da ne može svjedočiti o dinamici izlaska tužiteljice iz vlaka. Ostali putnici tada su počeli vikati strojovođi koji je već pokrenuo vlak da stane. Strojovođa je tada stao i otvorio vrata vlaka. Tužiteljica se prije nego što je strojovođa ponovno otvorio vrata nije mogla sama izvući iz položaja u kojem se nalazila. Točno je da se trenutak zatvaranja vrata označava zvučnim signalom što mu je poznato jer često putuje vlakom, međutim ne može se sjetiti je li u konkretnom slučaju taj zvučni signal bio oglašen. Nakon ovog događaja vidio je da tužiteljica teško hoda. Na lice mjesta izašla je policija, ali nakon što je vlak već otišao i sačinjen je zapisnik u svezi ozljeđivanja tužiteljice kao i u svezi incidenta koji je uslijedio, a dogodio se između njega i strojovođe. U svezi oba događaja vođen je prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Zaprešiću. Ispred vrata vlaka na peronu na udaljenosti od 2 do 3 m osim njega stajala su još 2 putnika koja su vidjeli štetni događaj.

17. Iz iskaza svjedoka J. F. proizlazi, da je bila prisutna prilikom štetnoga događaja budući da je putovala istim vlakom i izašla je iz vlaka na željezničkoj postaji S. u mjestu K. B., a neposredno iza nje iz vlaka je izlazila i tužiteljica. U trenutku kada je stupila na nogostup strojovođa je zatvorio vrata vlaka prije nego što je iz vlaka izašla tužiteljica tako da su je vrata prikliještila. Skupa s ostalim putnicima otrčala je do strojovođe i upozorili su ga da je jedna putnica ostala priklještena među vratima. Tužiteljica je tom prilikom bila ozlijeđena jer su je vrata prikliještila u području ramena. Nije čula nikakav zvučni signal prije niti nakon zatvaranja vrata vlaka. Na izlazu na kojem su se nalazili nije bilo puno putnika, ali je ispred izlaza iz kompozicije koja se nalazila ispred njihovog vagona izašlo više putnika, odnosno tamo se nalazilo dosta ljudi. U trenutku kada su se vrata vagona zatvorila i prikliještila tužiteljicu ona se nisu sama ponovno otvorila sve dok nije reagirao strojovođa na njihovu intervenciju. Koliko je tužiteljica vremenski ostala tako prikliještena ne može točno odrediti. Nakon što su vrata vagona prikliještila tužiteljicu, vlak je započeo sa kretanjem. Vlakom se vozi svaki dan i u predmetnom vlaku koji je starije izvedbe se nikada ne oglašava zvučni signal prilikom otvaranja i zatvaranja vrata. Taj signal postoji u vlakovima novije izvedbe.

18. Iz iskaza svjedoka V. R. proizlazi, da je izašla iz vlaka na stanici S. u K. B. kroz vrata predzadnjeg vagona koja se nalaze ispred vrata kroz koja je izlazila tužiteljica. Na stanici se nalazila jedna grupa Roma koji su prvi uočili da tužiteljici kroz vrata vlaka viri ruka koja je bila prikliještena negdje u predjelu podlaktice i kada su oni počeli vikati i ona se okrenula te uočila da zaista, kroz vrata vlaka viri ženska ruka. Svi su počeli vikati i signalizirati strojovođi da zaustavi vlak koji je počeo kretati. Tužiteljica je bila priklještena sigurno dvije do tri minute dok strojovođa nije reagirao i otvorio vrata. Nije čula nikakav zvučni signal koji bi signalizirao da se vrata otvaraju ili zatvaraju, jer takav signal imaju samo novi vlakovi, odnosno nije sigurna je li taj vlak imao zvučni signal. Vlak nije kasnio, ali vrata su se vrlo brzo otvorila i zatvorila. Na peronu u tom trenutku nije bilo puno putnika jer se radi o maloj željezničkoj postaji. Sveukupno ih je izišlo možda oko 10-ak iz vlaka na toj stanici.

19. Tužiteljica je iskazala da je prije nje iz vlaka izašao gospodin K. i još jedna osoba, dakle ona je bila treća po redu koja je izlazila iz vlaka. Nije čula nikakav zvučni signal koji bi nagoviještao da će se vrata zatvoriti, a osim toga je napomenula da je kondukter u vlaku trebao provjeriti ulaz i izlaz putnika iz vlaka prema Pravilniku o sigurnosti željezničkog prometa što kondukterka koja je svjedočila nije učinila. Ona sigurno nije pregledavala karte jer se radilo o posljednjoj stanici. Neposredno prije nego su se vrata zatvorila zakoračila je jednom nogom i to desnom nogom i stala na stepenicu, a lijevom rukom u kojoj je držala torbu zamahnula je tako da se ista nalazila izvan vlaka. U trenutku kada su se vrata zatvorila jedna ruka i jedna noga ostale su iza nje, odnosno iza zatvorenih vrata, tako da se sva iskrenula. Vrata su ju stisnula tom silinom da su se gotovo u potpunosti zatvorila. Od pritiska zadobila je hematom u predjelu grudi te nagnječenje podlaktice, noge i svih zglobova, odnosno cijelog tijela. Vlak je krenuo i bila je pod strašnim šokom jer se sjetila da vlak mora proći pored jednog rukohvata koji je udaljen svega 15-ak cm od vlaka, pa ako ju isti zahvati, vjerovala je da će zasigurno poginuti. Vikala je "pomozite, poginut ću". Zamijetila je grupu Roma na stanici koji su vikali i signalizirali strojovođi, ali ih on nije čuo i vidjela je gospodina K. koji je trčao i vikao strojovođi da stane. Vlak je stao nakon što je prešao put od nekih 10-ak metara i tada su se otvorila vrata.

20. Na temelju navedenih iskaza, kao i nalaza i mišljenja vještaka prema kojem se vrata mogu zatvoriti s uključivanjem zujalice ili bez uključivanja zujalice, da nije moguće utvrditi je li strojovođa prije zatvaranja vrata vlaka uključio zujalicu ili ne, da na vratima EMV serije 6111 nisu ugrađeni uređaji koji reagiraju, nailaskom na prepreku prilikom zatvaranja na način da se vrata automatski otvore, da u rubnoj gumi vrata ne postoje osjetila (senzori) odnosno indikacija "putnik ili prepreka u vratima" koji bi signalizirali strojovođi na potencijalnu opasnost i automatski otvarala vrata, te iako je na elektromotornom vlaku serije 6111 pokretanje vlaka moguće nakon zatvaranja svih vrata, odnosno nakon što svi kontakti smješteni iznad vrata dođu u radni status zatvorenosti vrata, ali s obzirom na to, da su svi uređaji za upravljanje vratima provjeru njihove zatvorenosti smješteni iznad vrata u stvarnosti su moguće situacije da se između rubnih guma donjih dijelova pojedinih vrata nađe dio ruke ili noge odnosno torbica, aktovka ili neki drugi predmet a da se vrata zatvore, uspostavi se kontrola zatvorenosti vrata i strojovođi je omogućeno pokrenuti vlak. To znači da kontrola zatvorenosti pojedinih vrata nije pouzdana.

21. Neosnovano se zato tuženici pozivaju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ocjenjujući provedene dokaze onako kako njima odgovara, jer iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da kontrola zatvorenosti pojedinih vrata na vlaku kao što je bio predmetni u vrijeme štetnog događaja nije pouzdana, da je moguće da se između rubnih guma pojedinih vrata nađe dio ruke ili noge odnosno torbica ili drugi predmet a da se vrata zatvore, kao i da se vrata mogu zatvoriti s uključivanjem zujalice ili bez.

22. Radi toga je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a isto je i valjano obrazloženo, suprotno žalbenim navodima tuženika ad. 1. i 2.

23. Iz provedenih dokaza ne proizlazi, da bi do štetnog događaja došlo krivnjom same tužiteljice, odnosno da bi ona pokušala ući u vlak dok su se vrata zatvarala, kako navodi 1/tuženik, jer iz svih dokaza proizlazi da je tužiteljica izlazila iz vlaka, a okolnosti tog izlaska opisane su u iskazima svjedoka i same tužiteljice. Iz iskaza samog strojovođe vlaka J. K. proizlazi da se radilo o situaciji prilikom izlaska putnika, te da je nakon što je zaustavio vlak, a budući da je jedan putnik na željezničkoj postaji mahao rukama dajući znak da stane, putnica, a radilo se o starijoj gospođi, rekla da je nije htio pustiti iz vlaka i moguće je da se žalila da su je prikliještila vrata.

24. Činjenica, da protiv strojovođe nije vođen nikakav postupak, te da isti iskazuje na način kako je po pravilima trebao postupiti, ne znači da se štetni događaj nije odigrao na način kako je sud utvrdio, niti da je strojovođa doista kritične zgode postupao s dužnom pažnjom. O dinamici štetnog događaja sud je donio zaključak na temelju svih provedenih dokaza, ocijenjenih u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te nisu osnovani suprotni žalbeni navodi 1/tuženika i 2/tuženika.

25. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke prim. dr. sc. J. F. od 27. ožujka 2018. utvrđeno je da je tužiteljica prilikom štetnog događaja od 27. lipnja 2008. zadobila tjelesne ozljede u vidu natučenja lijeve potkoljenice, obje nadlaktice, desnog gležnja i lijevog kuka. Po ozljeđivanju tužiteljica je pregledana u domu zdravlja Z. gdje su verificirane navedene ozljede. Ne opisuje se prijelom, a opisuje se mehanizam ozljeđivanja s vratima vlaka. Preporučeni su joj hladni oblozi i analgetici. Dana 7. srpnja 2008. pregledana je od strane kirurga radi natučenja lijeve dojke pod sumnjom na krvni podljev od 3 cm. Također, provedene su dijagnostičke pretrage u vidu RTG-a zdjelice, EMNG-a nogu, MR-a LS kralježnice, pregledana je od strane neurokirurga te je provodila fizikalnu terapiju uz hospitalizaciju u V. T. od 4. lipnja do 18. lipnja 2009.

Prema mišljenju vještaka ozljede koje je tužiteljica zadobila mogle su se dogoditi u opisanoj dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja od prije postojećih degenerativnih promjena u području LS kralježnice, što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 3%. Prema nalazu sudskoga vještaka uz obrazloženje koje je vještak dao prilikom usmenog izlaganja na ročištu 17. rujna 2017. proizlazi da na temelju medicinske dokumentacije nije moguće precizno iskazati kada je liječenje tužiteljice okončano, ali vještak navodi da je neposredno liječenje po štetnom događaju trajalo oko mjesec dana, mada medicinska dokumentacija ide i dalje, ali smatra da ta daljnja dokumentacija obuhvaća i prijašnje stanje i ovo pogoršanje te ga je praktično nemoguće razdvojiti i pripisati ili prijašnjim promjenama ili predmetnom štetnom događaju.

Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. J. F. tužiteljica je kao posljedicu predmetnog ozljeđivanja trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta dana i manjeg intenziteta 20 dana. Tužiteljica je trpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojazni i zabrinutosti od 25 dana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna dva sata dnevno kroz 15 dana.

Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u smislu dijagnostičkih pretraga, uzimanja analgetika te provođenja fizikalne terapije, sud drži da bi tužiteljici po tom kriteriju pripala pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi tužiteljici po tom kriteriju pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.500,00 kuna. Imajući u vidu utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužiteljice od 3% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu i radu kao i dob tužiteljice u trenutku ozljeđivanja od 65 godina, sud je utvrdio da tužiteljici po tom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 kuna.

26. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO) osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 12.500,00 kuna.

Primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužiteljice u trenutku štetnog događaja u visini od 15 kuna, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljice (30 sati), sud je tužiteljici dosudio za ovaj oblik štete iznos od 450,00 kuna, čime je materijalno pravo čl. 1095. st. 1. ZOO pravilno primijenjeno.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO na temelju kojeg tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je sudski vještak medicinske struke dr. J. F. utvrdio da je liječenje tužiteljice okončano oko mjesec dana nakon predmetnog ozljeđivanja, dakle krajem srpnja 2008., a tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela 31. svibnja 2011. i kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

28. Radi toga je odluka o zateznim kamatama pravilno donesena, neovisno o tome što u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

29. Na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.