Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž R-1783/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, mr. sc. Iris Gović Penić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ines Kovačević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz Z., OIB:…, zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M. u R. i Z., protiv tuženika N. z. G. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku u Ž. & P. odvjetničko društvo iz Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 822/2019-66 od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-822/2019-66 od 10. ožujka 2022. u točkama I-IV i VII izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka ispravljene presude suda prvog stupnja glasi:

“I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. siječnja 2019. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu na određeno vrijeme od 07. rujna 2018. godine.

II Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice A. Š.,

…, Z., OIB:… kod tuženika N.

z. G. d.o.o., Z., …, OIB:… prestao dana 07. ožujka 2019. godine.

III Nalaže se tuženiku N. z. G. d.o.o., Z., …, OIB:… da tužiteljici A. Š.,

…, Z.,

OIB:… isplati na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 01. veljače 2019. godine do 28. veljače 2019. godine bruto iznos od 15.561,94 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2019. godine, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku N. z. G. d.o.o., Z., …, OIB:… da tužiteljici A. Š.,

…, Z.,

OIB:… isplati na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 01. ožujka 2019. godine do i uključujući 06. ožujka 2019. godine bruto iznos od 2.964,18 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 2019. godine pa do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku N. z. G. d.o.o., Z., …, OIB:… da pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Regionalni ured Z., Ispostava Z.¹ (M.) izvrši prijavu izmjene podataka o zadnjem zaposlenju tužiteljice A. Š.,

…, Z., OIB:… na način da u rubrici Razlog prestanka zaposlenja ima stajati prestanak radnog odnosa istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, sve u roku od 8 dana.".

VI Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

VII Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I-IV i VII izreke žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, utvrđenje da je radni odnos prestao i zahtjev za isplatu naknade plaće do prestanka ugovora o radu.

8. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka proizlazi da je između istih nesporno da je tužiteljica radila na radnom mjestu direktora-član uprave društva, da je tuženik dana 31. siječnja 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljičinog Ugovora o radu. Nije sporno niti to da je tužiteljica pravovremeno izjavila Zahtjev za zaštitu prava te da istom tuženik nije udovoljio sukladno navodima iz dopisa od 19. veljače 2019.

Sporno je između stranaka je li tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, odnosno je li tužiteljica neopravdano izostala sa posla uzastopce 5 dana.

9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. siječnja 2019. proizlazi da je tužiteljici izvanredno otkazan Ugovor o radu zbog toga što je počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju Odluke o otkazu je navedeno da je temeljem evidencije radnog vremena utvrđeno da tužiteljica od 7. siječnja 2019. do donošenje odluke o otkazu ne dolazi na posao, te da je izostala s posla ukupno više od 5 radnih dana, te nije donijela potvrdu o početku bolovanja, a na poziv poslodavaca da dođe na posao i iznese svoju obranu nije se odazvala.

10. No, tuženik u podnesku od 21. ožujka 2019. ističe da je predmet otkaza tužiteljici izostanak sa posla 8 uzastopnih dana 15. siječnja 2019. nadalje, pa je sud prvog stupnja provodio dokaze u pogledu utvrđivanja relevantnih činjenica isključivo u odnosu na izostanak tužiteljice s radnog mjesta u tom razdoblju.

11. Iz iskaza svjedoka T. P. proizlazi da mu se tužiteljica javila telefonski 21. ili 22. siječnja 2019. jer da ne može doći na posao obzirom da je povrijedila prst, a da osim te informacije nije dostavila nikakvu dokumentaciju vezano uz bolovanje, zbog čega su imenovali D. Š. direktorom, a tužiteljici otkazali Ugovor o radu. Navodi da više nije kontaktirao sa tužiteljicom, a Š. je kontaktirao s njom samo u vezi poslovne dokumentacije. Također navodi da nije niti prije toga kontaktirao sa tužiteljicom jer je bio u bolnici.

U svom iskazu tužiteljica navodi da je koristila slobodne dane u dogovoru sa kolegom P. od 7. -14. siječnja 2019., zatim došla na posao 15. siječnja 2019. i radila do 21. siječnja 2019. kada je imala nezgodu u kojoj je ozlijedila nogu, a potvrdu o nesposobnosti je ostavila na poslu 28. siječnja 2019. kad je sa longetom na nozi došla na radno mjesto isplatiti plaće, te je daljnju potvrdu dostavila po izdavanju doznake od doktorice opće prakse.

Iskaz tužiteljice potvrđuje i potvrda o nesposobnosti za rad, ispis SMS poruka sa telefona tužiteljice upućenih na tuženika.

12. Imajući u vidu navedeno, odnosno da je tužiteljica po ozljeđivanju dana 21. siječnja 2019. SMS porukom obavijestila svjedoka P. da je ozlijeđena te da ide na hitnu, a također je poslala poruke da joj je određeno mirovanje i potreba liječenja, da je 31. siječnja 2019. poslala mail da je do daljnjeg na bolovanju, što je tuženik učinio nespornim na ročištu od 14. svibnja 2019., kao i da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je bolovanje tužiteljici određeno od 22. siječnja - 31. siječnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužiteljica nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje bi bilo dopušteno izvanredno otkazati ugovor o radu.

13. Nadalje, tuženik nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane sukladno čl. 119. ZR-a, a nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano da to učini, pa je odluka o otkazu nedopuštena i zbog ovog razloga.

14. U odnosu na žalbene navode posebno treba naglasiti da činjenica da tužiteljica nije u roku tri dana od početka privremene nesposobnosti za rad dostavila potvrdu o tome nije od utjecaja na ishod ovog postupka.

Kako to navodi i sud prvog stupnja, kad je tužiteljica i naknadno dostavila doznake za bolovanje, poslodavac je svoju odluku o izvanrednom otkazu zbog neopravdanog odsustva sa posla trebao staviti van snage, jer je tužiteljica dokazala da nije neopravdano izostala.

14.1. U odnosu na žalbene navode tuženika dalje treba istaknuti da je tuženik, ako je tužiteljica i ranije neopravdano izostajala s posla, trebao donijeti odgovarajuću odluku, ali nakon što se tužiteljica vratila na rad, a što iz provedenog postupka proizlazi da je učinila 14. siječnja 2019., razdoblje ranijeg izostanka s rada ne može se koristiti kao osnova za izvanredni otkaz ugovora o radu. Prije svega jer je odluka o otkazu donesena dana 31. siječnja 2019., dakle izvan zakonskog roka od petnaest dana od saznanja za povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, tužiteljica nije izostala u kontinuitetu već se 14. siječnja 2019. vratila na posao pa je od dana povratka na posao tuženiku počeo teći rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu u odnosu na izostanak s posla do 14. siječnja 2019., pod pretpostavkom da je taj izostanak bio nezakonit, a što tuženik zapravo nije dokazao. S druge strane, u odnosu na izostanak s posla od 21. siječnja 2019. pa nadalje tuženik je odluku o otkazu donio pravovremeno, no postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz vezan uz taj izostanak tuženik nije dokazao, a kako je to ranije već izloženo.

14.2. Pogrešno je i pravno shvaćanje tuženika da, s obzirom da je naknadno dostavljena obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad, a da istu tuženik nije imao u vrijeme donošenja odluke o otkazu, je njegova odluka o otkazu dopuštena. Naime, pored toga što je tuženik bio dužan pozvati tužiteljicu na iznošenje obrane kako bi utvrdio sve pravno relevantne činjenice, nedostavljanje potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, a pored činjenice da je o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljica tuženika obavijestila i naknadno isto opravdala liječničkom potvrdom, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu te je pogrešno pravno shvaćanje tuženika da je opravdano smatrajući da je izostanak tužiteljice s posla nezakonit imao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

14.3. Tvrdnja da u odnosu na SMS poruke od osobe koja je u mobitelu tužiteljice upisana kao “P.” nije dokazano da je zaista riječ o prokuristi tuženika, nije pravno relevantna jer je sud temeljem iskaza tužiteljice i samog svjedoka P. te uvida u ispis SMS poruka, utvrdio da je tužiteljica sa prokuristom komunicirala vezano uz izostanak s posla od 21. siječnja 2019., a tuženik s druge strane nije s uspjehom osporio ovo utvrđenje suda. Niti okolnost iznajmljivanja osobnog vozila na ime tužiteljice dana 21. siječnja 2019. nije ni u kakvoj vezi s ocjenom dopuštenosti otkaza ugovora o radu. Naime, zbog toga tužiteljici ugovor o radu nije otkazan niti ta okolnost ukazuje na nešto zbog čega bi otkaz ugovora o radu bio dopušten.

15. S obzirom da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme do 6. ožujka 2019. pravilno je sud prvog stupnja prihvatio i zahtjev za utvrđenjem prestanka radnog odnosa sa 7. ožujka 2019. kao danom isteka ugovora o radu.

16. Nakon što je utvrdio visinu plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da nije donesena odluka o otkazu ugovora o radu za koju je utvrđeno da je nedopuštena, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 95. ZR-a tužiteljici dosudio naknadu plaće za razdoblje od 1. veljače 2019. do prestanka radnog odnosa.

17. I odluka o kamatama pravilno je utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08), kao i odluka o troškovima na čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i 93/14).

18. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, nije prihvaćen primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.