REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3003/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković&partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice EF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2577/17-3 od 17. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-276/2015-27 od 4. travnja 2017., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2577/17-3 od 17. travnja 2018. u dijelu toč. I. izreke, kojom je odbijena žalba tuženice EF, kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I izreke, kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-366/14 od 25. svibnja 2014. za iznos glavnice i kamata, se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice protiv drugostupanjske presude u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke, a kojom je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka za iznos od 69.543,85 kn s pripadajućim kamatama, te kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II izreke kojim je naloženoj tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka za iznos od 207.181,45 kn, se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku presudom poslovni broj Povrv-276/2015-27 od 4. travnja 2017. sudio je:

„I/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić- Sinčić iz Zagreba, posl.broj: Ovrv-3667/14 od 26. svibnja 2014. godine, održava se na snazi, i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Erste & Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB 23057039320, isplati:

- iznos od EUR 3.216.864,46 na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. 03. 2014. do isplate, po stopi koja se do 31. 07. 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, iznos od EUR 653.818,26 na ime dospjelih zakonskih kamata kao i iznos od EUR 126.904,84 na ime redovnih kamata sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja;

- iznos od EUR 1.042.388,26 na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. 03. 2014. do isplate, po stopi koja se do 31. 07. 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, iznos od EUR 255.161,00 na ime dospjelih zakonskih kamata kao i iznos od EUR 94.279,13 na ime redovnih kamata sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja;

kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od kn 131.263,88 zajedno a zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2014. godine do isplate, po stopi koja se do 31. 07. 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

1.1. Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 392.300,00 kn.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-2577/17-3 od 17. travnja 2018. odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu osim u odnosu na odluku o troškovima postupka te je sudio:

„I. Odbija se žalba tužene EF, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-276/15-27 od 4. travnja 2017. u dijelu pod toč. I izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-366/14 od 25. svibnja 2014. za iznos glavnice i kamata, te u dijelu kojim je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka za iznos od 69.543,85 kn s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženoj tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka za iznos od 207.181,45 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-276/15- 27 od 4. travnja 2017. u dijelu pod toč. I izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 366/14 od 25. svibnja 2014. održan na snazi za trošak ovršnog postupka za iznos od 61.720,03 kn s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženoj tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka za iznos od 185.118,45 kn i sudi:

1) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-366/14 od 25. svibnja 2014. u dijelu kojim je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka za iznos od 61.720,03 kn s pripadajućim kamatama.

2) Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 185.181,45 kn.“

3. Tako je suđeno u sporu iz više ugovora o kreditu sklopljenih između tužitelja (dalje u tekstu: Banka) i društava PRO NETWORK d.o.o. od 24. studenog 2009. te između Banke i društva SAXUM SESVETE d.o.o. od 7. srpnja 2011. Korisnici kredita nisu podmirili dugovanja prema Banci, pa Banka potražuje isplatu dugovanih iznosa od tuženice koja je solidarni jamac za obveze iz ugovora na temelju posebnog ugovora kojeg je ona sklopila s Bankom.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev ili podredno da ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Revizijski navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nije ispitan jer to nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- Banka i PRO-NETWORK d.o.o. za trgovinu i usluge su dana 24. studenog 2009. sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007- 5104594265, na iznos kredita od 3.950.000,00 EUR s investicijskom namjenom, gdje je čl. 11. ugovora kao instrument osiguranja vraćanja naveden (uz ostale instrumente osiguranja) Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5104594265 sklopljen između Banke i solidarnog jamca EF;

- ugovorom o solidarnom jamstvu broj 5104594265 sklopljenim između Banke i solidarnog jamca EF dana **.**.2009. ugovoreno (čl. 1. Ugovora) da jamac platac EF potpisom ugovora potvrđuje da je u cijelosti upoznata sa sadržajem ugovora o dugoročnom kreditu broj 5104594265 sklopljenim 24. studenog 2009. između Banke i tvrtke PRO-NETWORK d.o.o., te se neopozivo obvezuje da će na prvi poziv Banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora;

- Banka i SAXUM SESVETE d.o.o. za poslovanje nekretninama su dana 7. srpnja 2011. su sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34012003-5001685825, sa iznosom kredita 1.060.000,00 EUR i namjenom obrtnih sredstava interno zatvaranje kredita broj 5001590359 i dijela kredita 5104594265, gdje je u čl. 11. ugovora kao instrument osiguranja vraćanja naveden Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5001685825 sklopljen između Banke i solidarnog jamca EF;

- ugovorom o solidarnom jamstvu broj 5001685825 sklopljenim između Banke i solidarnog jamca EF dana **.**.2011. je ugovoreno (čl. 1. Ugovora) da jamac platac EF potpisom ugovora potvrđuje da je u cijelosti upoznata sa sadržajem ugovora o kreditu broj 5001685825 sklopljenim 07.07.2011. godine između Banke i tvrtke SAXUM-SESEVETE d.o.o., te se neopozivo obvezuje da će na prvi poziv Banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora;

- obveze po navedenom kratkoročnom i dugoročnom kreditu nisu podmirene, te ukupna visina dugovanja tuženice prema Banci s osnova ugovora o dugoročnom kreditu broj 5104594265 na dan 31. kolovoza 2015. iznosi EUR 4.676.140,93 i HRK 48.364,14, dok s osnova ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001685825 na dan 30.11.2015. godine iznosi EUR 1.649.411,45;

- da je Banka glede svojega potraživanja podnijela prijedlog za ovrhu na temelju kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3667/14 od 26. svibnja 2014., a protiv kojega rješenja je tuženica uložila prigovor;

- Banka na ime dugoročnog kredita potražuje iznos od EUR 3.216.864,46 na ime glavnice, zajedno s zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2014. do isplate, iznos od EUR 653.818,26 na ime dospjelih zakonskih kamata kao i iznos od EUR 126.904,84 na ime redovnih kamata, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, te na ime kratkoročnog kredita potražuje iznos od EUR 1.042.388,26 na ime glavnice, zajedno s zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2014. do isplate, iznos od EUR 255.161,00 na ime dospjelih zakonskih kamata kao i iznos od EUR 94.279,13 na ime redovnih kamata sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, a vještačenjem je utvrđena ukupna visinu dugovanja tuženice prema tužitelju s osnova ugovora o dugoročnom na dan 31. kolovoz 2015. u iznosu od EUR 4.676.140,93 i HRK 48.364,14, odnosno s osnove ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001685825 na dan 30. studenog 2015. iznos od EUR 1.649.411,45, koji iznosi, utvrđeni od strane vještaka, ne premašuju novčane iznose koje tužitelj potražuje u postupku, i kojem vještačenju stranke nisu prigovarale.

8.1. Imajući na umu utvrđenje da je Banka u ugovornom odnosu sa korisnicima kredita na temelju ugovora o kreditu, s obvezama koje iz tog ugovora proizlaze u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005 i i 41/08, dalje: ZOO), kao i da se tuženica obvezala kao jamac platac pa odgovara u cijelosti za obveze iz preuzetih ugovora, te utvrđenje da korisnici kredita nisu platili dospjele obveze iz ugovora, tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti pozivom na odredbu čl. 111. st. 3. ZOO prema kojoj odredbi jamac koji se obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

9. Tuženica je osporila zakonitost pobijane presude revizijom zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom na koje je ukazao žalbom, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom koji nije odgovorio na žalbene navode, te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

10. U odnosu na revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka:

11. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred prvostupanjskim sudom, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne žalbene razloge.

12. Tuženica je u žalbi navela da je tužitelj podneskom od 8. ožujka 2017. predložio održati u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić broj Ovrv-366/14 od 25. svibnja 2014., a da je u izreci presude navedeno da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održava na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju ukupno utuženi iznos, što po shvaćanju tuženice presudu čini proturječnom.

12.1. Na ovaj navod je drugostupanjski sud odgovorio da je riječ o pogrešci u pisanju koju sud može ispraviti u svako doba primjenom odredbe čl. 342. ZPP, a da ta pogreška ne čini presudu nejasnom i proturječnom, pa da se presuda može ispitati. I prema shvaćanju ovoga suda. Suprotno revizijskim navodima time u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a drugostupanjski sud je odgovorio na žalbeni navod u skladu s odredbom čl. čl. 375. st. 1. ZPP, što prihvaća i ovaj sud.

13. Nadalje, time što je prvostupanjskom presudom platni nalog održan na snazi za iznose od 3.216.864,46 EUR-a i 1.042.388,26 EUR-a i zatezne kamate izražene u EUR-ima plativih „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja“ presuda nije nejasna. Naime, jasno je da je ovrhovoditelj u ovoj parnici tužitelj, i to Banka koja redovito utvrđuje i objavljuje dnevni tečaj valuta, pa tako i EUR-a. Upravo na taj način je u rješenju o ovrsi određeno po kojem tečaju se ima ispuniti obveza u EUR-ima, (vezivanjem uz dnevnu tečajnu listu Banke na dan plaćanja), što je u skladu sa sadržajem ugovora o kreditu. Ni sama tuženica nije u prigovoru protiv rješenja o ovrsi isticala tvrdnju o nejasnoj ili nezakonitoj odredbi o tečaju po kojemu će se kod ispunjenja obveze računati kunska protuvrijednost obveze izražene u EUR-ima.

14. Što se pak tiče navoda o tome da je prema nalazu i mišljenju vještaka tuženice dug veći od iznosa za koji je održan na snazi platni nalog, a tužitelj nije prigovorio nalazu vještaka, za odgovoriti je da vjerovnik može tražiti i manje od onoga što bi mogao tražiti prema sadržaju i obimu obveze iz ugovornog odnosa. Stoga, ako je presudom tužitelju dosuđen manji iznos od onoga na što bi imao pravo, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti je presuda zbog toga nejasna.

14.1. Nadalje, tvrdnje tuženice da je prigovorila visini potraživanja jer se tražbina sukcesivno naplaćuje iz ubrane zakupnine , kao i da se već vodi ovršni postupak protiv dužnika, su neosnovane, jer prema stanju spisa slijedi da je tuženica navedeni prigovor iznijela u podnesku predanom preporučenom poštom dana 21. ožujka 2017. Rasprava pred prvostupanjskim sudom na kojoj je donesena prvostupanjska presuda, a na koju tuženica nije pristupila, zaključena je dana 8. ožujka 2017. Sve da je podnesak i dostavljen sudu najkasnije do zaključenja glavne rasprave, riječ je o takvom podnesku u kojemu su iznesene općenite tvrdnje bez određenog navoda o iznosu za koji je tražbina namirena. Stoga okolnost što obrazloženje presude ne sadrži razloge o (navodnom) djelomičnom prestanku tražbine ne čine presudu nezakonitom.

15. Zbog iznijetih razloga u postupku pred prvostupanjski sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode, pa ni taj sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

17. Sporna je i u revizijskom postupku obveza tuženice ispuniti tužitelju obvezu iz više ugovora o kreditu sklopljenih s korisnicima PRO-NETWORK d.o.o. i SAXUM- SESEVETE d.o.o. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 111. st. 3. i 4. ZOO.

17.1. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude prihvaća i ovaj sud.

18. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

19. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

20. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

21. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

22. Revizija protiv odluke o parničnim troškovima nije dopuštena.

22.1. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

22.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, dok parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP). Stoga odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015. i nizu odluka revizijskog suda, te je uspostavljena ujednačena sudska praksa.

22.3. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija protiv odluke o parničnim troškovima odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil