Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-1138/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš, kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja M. T.1 , OIB: …, 2-tužiteljice S. T., OIB: …, 3-tužitelja G. T., OIB: …, 4- tužitelja B. T., OIB: …, 5-tužitelja A. T., OIB: … i 6-tužitelja Ž. T., OIB: …, svi iz S., koje zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & partneri u Z., protiv tuženika H.-O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., P. & partneri d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1511/19-42 od 16. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1511/19-42 od 16. veljače 2022. u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti 3-tužitelju iznos od 112.500,00 kn, 4-tužitelju iznos od 112.500,00 kn, 5- tužitelju iznos od 330.000,00 kn i 6-tužitelju iznos od 112.500,00 kn, svima sa zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev 3-tužitelja za isplatu iznosa od 112.500,00 kn, 4-tužitelja za isplatu iznosa od 112.500,00 kn, 5-tužitelja za isplatu iznosa od 330.000,00 kn i 6- tužitelja za isplatu iznosa od 112.500,00 kn, sve sa zatraženim zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1511/19-42 od 16. veljače 2022. u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti 1-tužitelju i 2-tužiteljici svakom iznos od 330.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate i u točkama II i IV izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti 1-tužitelju i 2-tužiteljici svakom iznos od 330.000,00 kn, 3-tužitelju iznos od 112.500,00 kn, 4-tužitelju iznos od 112.500,00 kn, 5-tužitelju iznos od 330.000,00 kn i 6-tužitelju iznos od 112.500,00 kn, svima sa zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate (točka I izreke), nadalje naloženo je tuženiku isplatiti 2-tužiteljici iznos od 25.219,00 kn i 5-tužitelju iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama od 16. veljače 2022. (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev 5-tužitelja odbijen za iznos od 17.000,00 kn (točka III izreke). Isto tako naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 158.687,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka IV izreke).

2. Presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u odluci o parničnom trošku pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno istu ukine u pobijanom dijelu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete iz automobilske odgovornosti, a koju štetu su tužitelji pretrpjeli smrću sina i brata.

5. U žalbenom stadiju postupka nesporan je štetni događaj u kojem je smrtno stradao sada pok. M. T.2 , pasivna legitimacija te srodstvo tužitelja i sada pok. M. T. . Nije sporno niti činjenica da prednik tužitelja prilikom predmetnog štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

6. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva u odnosu na 3 do 6-tužitelje, postojanje suodgovornosti prednika tužitelja za nastanak štete te visina dosuđene pravične novčane naknade za štetu kao i odluka o zateznim kamatama.

7. Pošavši od utvrđenja da je teretno vozilo u kojem se kao suvozač nalazio prednik tužitelja sletilo s kolnika nakon izlaska iz lijevog zavoja nakon čega je naletjelo na zemljanu površinu iznad odvodnog kanala, što je dovelo do „dizanja“ lijevog dijela vozila te prevrtanja vozila na desni bok, klizanja o kolniku i zaustavljanja na sredini kolnika, da je uslijed navedenog došlo do izlijetanja tužitelja iz kabine vozila na način da je u trenutku ozljeđivanja glava prednika tužitelja bila isturena izvan gabarita vozila dok je ostali dio tijela bio unutar gabarita vozila odnosno u kabini vozila, da, iako prednik tužitelja nije koristio zaštitni pojas, suprotni tvrdnji tuženika, isti time nije doprinio šteti, konkretno svojoj smrti, jer sigurnosni pojas, a kako to proizlazi iz provedenog sudsko medicinskog vještačenja koji je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, sprječava polijetanje tijela prema naprijed, ali ne štiti od bočnih i vertikalnih pomaka, a kako je M. T.2 preminuo uslijed zgnječenja glave da je tu ozljedu, s obzirom da mu je uslijed te nezgode izvan gabarita vozila bila isturena samo glava, mogao zadobiti, neovisno o tome je li koristio sigurnosni pojas sud prvog stupnja ocijenio je prigovor tuženika iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) neosnovanim i utvrdio da ne postoji doprinos M. T.2 nastanku štete.

8. Pošavši od daljnje nesporne činjenice da su 1. i 2-tužitelji roditelji pok. M. T.2 , primjenom odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO, sud prvog stupnja istima je dosudio pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smrti bliske osobe svakom u iznosu od 330.000,00 kn, dok je ostalim tužiteljima utvrdivši postojanje trajnije zajednice života od rođenja svakog od njih sve do smrti njihovog brata te imajući u vidu etničku pripadnost tužitelja, pozivom na odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO, dosudio pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smrti bliske osobe u iznos od 112.5000,00 kn odnosno 330.000,00 kn. Isto tako sud je 2-tužiteljici i 5-tuženiku temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO dosudio naknadu troškova pogreba, karmina i vijenaca te trošak izrade grobnice i spomenika.

9. Tuženik, jednako kao i tijekom postupka, u žalbi prigovara utvrđenju suda prvog stupanja o neosnovanosti prigovora suodgovornosti prednika tužitelja za predmetnu štetu s obzirom na nespornu činjenicu da isti u trenutku nastanka štetnog događaj nije bio vezan te o pravu braće prednika tužitelja na isplatu pravične novčane naknade zbog duševnih boli zbog njegove smrti.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju 1. i 2-tužiteljima povrijeđeno pravo na zdravlje zbog pretrpljenih bolova izazvanih smrću sina te da isti imaju pravo, temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO, na isplatu pravične novčane naknade. Isto tako pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1093. st. 1. ZOO sud prvog stupnja utvrdio je da 2-tužiteljica i 5-tužitelja imaju pravo na isplatu naknade za troškove pogreba, karmina i vijenaca odnosno izrade grobnice i spomenika.

11. Međutim osnovana je tvrdnja žalitelja da je sud odlučujući o osnovanosti prigovora o postojanju suodgovornosti prednika tužitelja za nastanak štete počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, tijekom postupka tuženik je prigovorio da je prednik tuženika zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa gornjim dijelom tijela ispao iz vozila pri čemu je došlo do ozljede glave uslijed kojih ozljeda je preminuo, te da postoji suodgovornost na njegovoj strani radi nevezivanja. Sud je takav prigovor odbio prihvativši nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, kojem je tuženik prigovarao te nakon dopunskog očitovanja vještaka predložio i provođenje novog vještačenja, koje sud nije prihvatio. Vještak je naveo da je u štetnom događaju samo glava prednika tužitelja bila isturena izvan gabarita vozila dok je ostali dio tijela ostao unutar gabarita vozila te da s obzirom da je prednik tužitelja preminuo uslijed zgnječenja glave da je tu ozljedu mogao zadobiti neovisno je li koristio pojas ili ne jer pojas sprječava polijetanje tijela prema naprijed, ali ne štiti od bočnih i vertikalnih pomaka. Međutim osnovano žalitelj u žalbi ističe da su takvi navodi vještaka u suprotnosti s drugim dokazima koji prilažu spisu jer iz foto elaborata, iz rješenja ODO-a u S., iz Zapisnika o očevidu kao i iz potvrđene optužnice proizlazi da je prednik tužitelja, kao putnik u vozilu, koji se nalazio na suvozačevom mjestu prilikom štetnog događaja gornjim dijelom tijela ispao iz vozila kroz razbijeno staklo iz čega bi moglo proizlaziti da je zbog nevezivanja ispao (gornjim dijelom tijela) iz kabine vozila te da je, a kako je uslijed prevrtanja vozila na bok došlo do prignječenja njegovog tijela uslijed čega je zadobio i povredu glave.

12. Zbog postojanja proturječnosti podataka u nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine i priložene dokumentacije o odlučnim činjenicama bili su ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 2. ZPP za obnovu vještačenja, što je sud propustio provesti, a zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno odnosno zbog čega se, za sada, ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da ne postoji doprinos prednika tužitelja za nastanak štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa odnosno da bi do smrtonosne ozljede glave došlo neovisno o korištenju pojasa. Posljedično navedenom ne može se niti ispitati pravilnost dosuđene visine naknada neimovinske štete 1 i 2-tužitelja odnosno naknade imovinske štete 2 i 5-tužitelja.

13. Nadalje, sud prvog stupnja prihvativši zahtjeve 3 do 6-tužitelja pogrešno je primijenio materijalno pravo. Naime, da bi isti ostvarili pravo na isplatu naknade štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti brata (bliske osobe) isti su, na kojima je teret dokaza, u ovoj pravnoj stvari morali dokazati da je između njih i umrlog brata postojala trajnija emotivna, ekonomska i egzistencijalna zajednica života, jer samo u tom slučaju isti imaju pravo na isplatu utužene štete što međutim isti, suprotno stavu prvostupanjskog suda, nisu dokazali.

14. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP). Pri tome su tužitelji dužni dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja, a ako u tome ne uspiju njihov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice da je uz emocionalnu povezanost između umrlog brata i 3 od 6-tužitelja postojala svakodnevna međusobna upućenost u smislu redovnog financijskog pomaganja i međusobne egzistencijalne povezanosti sada pok. brata i 3 do 6-tužitelja, je na njima.

15. Pored činjenice da tijekom postupka tužitelji uopće nisu dokazali gdje je i s kim živio sada pok. M. T.2 , da u spis 3 do 6-tužitelji nisu dostavili uvjerenja o svom prebivalištu iz kojeg bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi gdje oni žive odnosno da eventualno žive na istoj adresi, da u spis nisu dostavili dokaze o eventualnom zajedničkom kućanstvu s pok. M., da iz samih iskaza 3 do 6-tužitelja proizlazi da su svi oženjeni odnosno da su zasnovali svoje obitelji u kojim su rođena i djeca (osim 5- tužitelja koji nema djece), da 3 do 6-tužitelji isključivao svojim stranačkim iskazima dokazuju tvrdnje o postojanju trajnije zajednice života s pok. M. koji su zasigurno subjektivni s time da iz njihovih iskaza proizlazi samo paušalni navodi da im je pok. brat financijski pomagao bez navođenja određenih okolnosti iz kojih bi se mogao izvesti zaključak o postojanju ekonomske i egzistencijalne zajednice jer takvo pomaganje može biti uobičajena pomoć i uobičajena povezanost braće pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju tužitelji dokazali ispunjenje pretpostavki iz čl. 1101. st. 2. ZOO koji braći i sestrama pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe priznaje samo izuzetno odnosno jedino u slučaju postojanja trajnije zajednice života odnosno dokazane emocionalne, ekonomske i egzistencijalne povezanosti.

16. Kako 3 do 6-tužitelji nisu dokazali postojanje naprijed navedenih pretpostavki, a etnička pripadnost tužitelja i uobičajeni način života romske zajednice sama po sebi, po stavu ovog suda drugog stupnja, nije dokaz da su tužitelji doista i živjeli u zajedničkom kućanstvu s pok. M. niti da je između pok. M. i braće, u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja, postojala trajnija zajednica života, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1101. st. 2. ZOO, valjalo je njihov zahtjev, primjenom pravila o teretu dokazivanja koji je na njihovoj stani, odbiti.

17. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika prihvatiti i prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu 1 i 2-tužitelja s naslova povrede prava osobnosti i dosuđujućeg dijela zahtjeva 2 i 5-tužitelja za imovinsku štetu, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevima 3 do 6-tužitelja istu, temeljem čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP, pobijanu presudu preinačiti i njihove zahtjeve odbiti.

18. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

19. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti potrebne za ocjenjivanje osnovanosti prigovora suodgovornosti prednika tužitelja, dokaze ocijeniti na način određen čl. 8. ZPP te otklonivši i ukazane postupovne nedostatke, o predmetu spora ponovno odlučiti.

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.