Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-755/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu pravnoj stvari I. tužiteljice malodobne S. G., OIB: …, iz Z., koju zastupa skrbnica R. K. i II. tužiteljice R. K., OIB: …, iz Z., obje zastupane po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika V. B., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z. i II. tužene J. K., OIB: …., iz Z., koju zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3407/2020-41 od 28. siječnja 2022., dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika V. B. i II. tužene J. K., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3407/2020-41 od 28. siječnja 2022., u dijelu pod toč. I., IV. V. i VII. izreke.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I. i II. tuženicima da mlt. I. tužiteljici solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, 28. svibnja 2015. pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev mlt. I. tužiteljice za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog u toč. I., odnosno za iznos od 4.655,00 kn s pripadajućim kamatama. (toč. II. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev II. tužiteljice, kojim se nalaze I. i II. tuženicima da joj solidarno isplate novčanu naknadu za imovinsku štetu u iznosu od 300,00 kn sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate (toč. III. izreke). Naloženo je I. i II. tuženicima da mlt. I. tužiteljici solidarno isplate novčanu naknadu za imovinsku štetu u iznosu od 400,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. IV. izreke). Naloženo je I. i II. tuženicima da II. tužiteljici solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. V. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev II. tužiteljice za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog u toč V., odnosno za iznos od 4.850,00 kn s pripadajućim kamatama (toč. VI. izreke), Konačno, odlučeno je da svaka parnična strana snosi svoje parnične troškove (toč. VII. izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod toč. I., IV., V. i VII. izreke žale se I. i II. tuženici zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, parničnom postupku

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), predlažući u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja zaključuje:

-da je u štetnom događaju 14. srpnja 2013. došlo do kontakta mlt. I. tužiteljice i psa u vlasništvu II. tuženika na način da pas II. tuženika šapom, a ne ugrizom zahvatio I. tužiteljicu i tako joj poderao haljinicu i nanio ogrebotinu opisanu u medicinskoj dokumentaciji

-da iako je II. tužiteljica vikala i okretala se s djetetom čime je bez sumnje mogla izazvati psa ili na igru ili ga potaknuti na potrebu da se brani u takvom postupanjem nema doprinosa mlt. I. i II. tužiteljica samom štetnom događaju u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer do takvog ponašanje II. tužiteljice ne bi ni došlo da su I. i II. tuženici spriječili psa da se otrgne s povodca

-da je mlt. I. tužiteljica u štetnom događaju zadobila ogrebotine s manjim krvnim podljevom u području trbušne stjenke i natkoljenice, da je trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanje, bol srednjeg intenziteta 1 dana, a slabijeg intenziteta 4 dana, da je primarni strah jakog intenziteta trpjela tijekom štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta dva dana i slabijeg intenziteta jedan tjedan (strah u sklopu anksiozne reakcije na strah)

-da je II. tužiteljica strah jakog intenziteta trpjela tijekom štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta dva dana i slabijeg jedan tjedan (strah u sklopu anksiozne reakcije na strah)

- da su I. tuženik, koji je vlasnik psa i II. tužena, koja je psa obučavala svakako bili dužni psa držati na povodcu te pobrinuti se da se isti ne istrgne s povodca čime bi bio spriječen ikakav kontakt s mlt. I i II. tužiteljicama čime su postupili protivno čl. 48. st. 4. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine", broj: 135/06 i 37/13) kao i odredbi čl. 14. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službeni glasnik grada Zagreba broj 21/08, 6/12 i 4/13)

-da se u konkretnoj situaciji radi se o psu pasmine belgijski ovčar, koji je pas srednje veličine, da je za navedenu pasminu općepoznato da manifestira teritorijalnu i zaštitničku nastrojenost i u tom smislu je ta pasmina po svojim svojstvima (predanost čuvanju) opasna te je stoga za zaključiti da se radi o opasnom psu, koji za okolinu po svojim osobinama predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO

-da su I. tuženik, kao vlasnik psa, ali i II. tužena, koja je psa trenirala tom prilikom, solidarno odgovorni za to da se otrgnuo s povodca i ostvario kontakt s mlt. I i II. tužiteljicama.

5. Slijedom tih i takovih utvrđenja, a pozivom na odredbe 1100. st. 1. i 2. ZOO u svezi čl. 19. i čl. 1103. ZOO sud prvog stupnja djelomično prihvaća zahtjev mlt. I. i II. tužiteljica i odlučuje kao u izreci presude.

6. I. i II. tuženici osporavaju pravilnost navedenih utvrđenja, navodeći u bitnom da u postupku nije utvrđeno da bi kod mlt I. tužiteljice manja ogrebotina nastala od šape psa već je mogla nastati i ranije ili u samom štetnom događaju ili od vrtnje i ostalog komešanja kojem je II. tužiteljica nepotrebno izložila mlt I. tužiteljicu, da II. tužiteljica nije neposredni i izvorni nego posredni oštećenik, pa joj ne pripada pravo na naknadu zatražene štete, da sve i kada bio postojala odgovornost I. i II. tuženika, da nije pravilno ocjenjeno nepostojanje doprinosa mlt. I. i II. tužiteljica nastanku štetnog događaja, ukazujući pritom i da bi se u konkretnom slučaju radilo o neznatnoj povredi prava osobnosti, pa nije bilo mjesta dosuđivanju zatražene naknade kako neimovinske tako i imovinske štete. K tome I. i II tuženici navode da je dosuđeni iznos štete trebalo umanjiti za iznose od 800,00 kn, kao i odlazak u nabavku namirnica za mlt I. tužiteljicu, a koji trošak su snosili roditelji I. tuženika.

7. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju I. i II. tuženici u svojoj žalbi.

10. Nisu počinjene ni bitne povrede odredba postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. i čl. 219. ZPP jer je suda analizirajući sve izveden dokaze pravilno zaključio o odgovornosti I. i II. tuženika za nastanak štete mlt. I i II. tužiteljici, a za što je dao jasne i obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, i na koje je, djelomičnih prihvaćanjem zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Polazeći od iznesenog činjeničnog stanja, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja pravilno je sud prvog stupnja obvezao I. i II. tuženike na naknadu štete. Naime, pas pasmine belgijski ovčar je pasmina koja po svojim svojstvima (predanosti čuvanju) opasna i predstavlja povećanu opasnost za okolinu i zato je sud prvog odgovornost I. i II. tuženika s osnovom utemeljio na odredbi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO, dakle na kriteriju objektivne odgovornosti.

12. Međutim, sve da je riječ o odgovornosti po kriteriju krivnje I. i II. tuženikova odgovornost postoji jer nisu poduzeli mjere kako bi osigurao da kretanje psa po javnoj površini bude takovo da ne ugrožava sigurnost ljudi pa i drugih životinja poduzimanjem mjera sukladno čl. 48. st. 4. Zakona o zaštiti životinja, te čl. 14. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (dužnost kretanje opasnog psa na javnoj površini te prostoru i prostorijama javne namjene na povodcu i s brnjicom).

13. Neosnovani su žalbeni navodi da je postojao doprinos mlt. I. i II. tužiteljica štetnom događaju u smislu čl. 1067. st. 3. ZOO, koju temelje na tvrdnji da je II. tužiteljica reagirala potpuno neprimjereno vikanjem, dizanjem mlt I. tužiteljice u zrak i njezinim okretanjem po zraku, što je pas shvatio kao poziv na igru. Prema ocjeni ovog suda navedeno ponašanje nikako se ne može smatrati doprinosom štetnom događaju jer do takvog ponašanja (reakcije) II. tužiteljice zasigurno ne bi došlo da su I. i II tuženici spriječili psa da se otrgne s povodca i dotrči do mlt. I i II. tužiteljica. Da je do ozljeđivanje mlt. I. tužiteljice došlo na drugačiji način nego kako je to utvrđeno iskazom II. tužiteljice, medicinskom dokumentacijom, te utvrđenima iz nalaza i mišljenja vještaka, I. i II. tuženici nisu dokazali.

14. U konkretnom slučaju, jačina i trajanje povredama izazvanih fizičkih boli i straha opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade štete i cilj kojemu služi ta naknada, pri čemu se vodilo računa o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, a pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, ovaj sud je utvrdio da mlt. I. i II. tužiteljicama pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.

15. Odluka suda prvog stupnja o visini pravične novčane naknade pravilno je utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka, koji je sud prvog stupnja ocijenio stručnim i objektivnim. Sud prvog stupnja utvrdio je i to da je vještak sve prigovore I. i II. tuženika s uspjehom otklonio.

16. Uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, da je prema mlt. I. i II. tužiteljici dotrčao pas pasmine belgijski ovčar, koji je pas srednje veličine, bez povodca i brnjice, s time da II. tužiteljica zasigurno nije mogla znati hoće li pas napasti nju i mlt. I. tužiteljicu o kojoj se brinula i koju je čuvala, odnosno nije znala kako će pas reagirati, je li pas agresivan i u kojoj mjeri je sposoban za napade, unatoč tome što bilo kakve teže posljedice (mlt. I. tužiteljica je mlt. I. i II. tužiteljice nisu pretrpjela

zadobila ogrebotinu s manjim krvnim podljevom, a II. tužiteljica nije doživjela izravan kontakt s psom), taj napad psa nesumnjivo je kod mlt. I. tužiteljice izazvalo strah i boli određene jačine i trajanja, a kod II. tužiteljice opravdan strah (stres) u oblicima i jačini kako je detaljno opisano nalazu i mišljenju i vještaka, koji opravdavaju dosudu neimovinske štete.

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je mlt. I. tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti u iznosu od 3.000,00 kn, a II. tužiteljici u iznosu od 1.500,00 kn, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO i čl. 1100. st. 2. ZOO. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade sud prvog stupnja vodio je računa o cilju kojem ta naknada služi, kao i da se istom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Glede dosude naknade za imovinsku štetu-tuđu pomoć i njegu, pravilno je sud prvog stupnja mlt. I. tužiteljici dosudio iznos od 400,00 kn, budući da je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je zbog okolnosti konkretne situaciji mlt. I. tužiteljici (u to vrijeme u dobi 3 godine) bila potrebna pojačana prisutnost skrbnika veća od uobičajene za dob mlt. I. tužiteljice, a koja tuđa pomoć i njega je bila potrebna u trajanju od 20 sati (čl. 1089. st. 2. ZOO).

19. Slijedom iznesenog, suprotni žalbeni navodi I i II. tuženika da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti nisu osnovani. Neodlučno je pozivanje I. i II. tuženika na sudsku prasku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, budući se ne radi o identičnoj pravnoj stvari (u navedenim postupcima odlučivalo se o pravu posrednih oštećenika na naknadu materijalne – imovinske štete). K tome neosnovan je i žalbi navod I. i II tuženika da je dosuđeni iznos štete trebalo umanjiti za iznose od 800,00 kn, kao i odlazak u nabavku namirnica za mlt I. tužiteljicu, pored činjenice da navedene troškove (sve i da su dokazani) nisu snosili I. i II. tuženici nego roditelji I. tuženika.

20. Kako su stranke uspjele u postupku u jednakim kvantitativnim i kvalitativnim dijelovima pravilno je sud prvog stupnja odlučio o naknadi parničnog troška na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (čl. 154. st. 4. ZPP).

21. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove odluke.

22. I. i II. tuženici nisu uspjeli sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njihov teret (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.