Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž R-1489/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika I.-I. n. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3012/2019-27 od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3012/2019-27 od 11. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.590,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj … od 23. rujna 2019. godine (točka I./1. izreke), kao i tužbeni zahtjev tužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu broj …koji je stupio na snagu dana 1. veljače 2019. s danom 10. prosincem 2021. (točka I./2. izreke). Također, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 137.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2021. do isplate (točka I./3. izreke), te tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine u iznosu od 33.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2021. do isplate (točka I./4. izreke). Na kraju, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I./5. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (točka II. izreke).
2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužitelj.
6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj Modernizacije maloprodajne mreže temeljem Ugovora o radu koji je stupio na snagu 1. veljače 2019.,
- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2019. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu iz razloga je zbog organizacijskih promjena prestalo postojati radno mjesto tužitelja čime je prestala i potreba za radom tužitelja na navedenom radnom mjestu,
- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio,
- da se tuženik savjetovao sa radničkim vijećem prije otkazivanja tužitelju, te da se radničko vijeće protivilo otkazu,
- da je tužba tužitelja pravodobno podnesena.
8. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Naime, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je tuženik zbog organizacijskih razloga ukinuo organizacijsku jedinicu Modernizacija maloprodajne mreže, te da je ukinuto radno mjesto Rukovoditelj Modernizacije maloprodajne mreže na kojem je bio zaposlen tužitelj uslijed čega je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj. Obzirom na utvrđeno, sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, te je primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) tužbeni zahtjev tužitelja odbio.
9. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenje suda prvog stupnja o postojanju opravdanog razloga za otkaz, iznoseći vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
10. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
11. U postupku nije sporno da je tuženik Odlukom o organizacijskim promjenama od 24. srpnja 2019. ukinuo organizacijsku jedinicu Modernizacija maloprodajne mreže, te da je ukinuto radno mjesto Rukovoditelja Modernizacije maloprodajne mreže na kojem je radnom mjestu bio zaposlen tužitelj. Ukidanjem organizacijske jedinice prestala je i potreba da tužitelj obavlja poslove rukovoditelja organizacijske jedinice, tako da je i prema ocjeni ovog suda postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
12. Autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da samostalno odluči o organizaciji, ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pritom i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano. Tužitelj u žalbi ističe da se poslovi koje je obavljao tužitelj nisu prestali obavljati, već da poslove tužitelja umjesto jedne sada obavljaju dvije osobe tako da, prema stavu tužitelja, nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj. Međutim, takvo stajalište je neosnovano jer poslodavac ima autonomno ovlaštenje da odredi da će se poslovi koje je obavljao tužitelj obavljati na drugačiji način, te u tu svrhu može reorganizirati svoje poslovanje. U ovom konkretnom slučaju, tuženik je učinio upravo to. Tuženik je ocijenio da mu je ekonomski opravdanije da obavljanje poslova koje je obavljao tužitelji organizira drugačiji, prema tuženiku efikasniji način, u koju svrhu je proveo drugačiju organizaciju rada u sklopu koje je ukinuo organizacijsku jedinicu u kojoj je bio raspoređen tužitelj kao i radno mjesto rukovoditelja te organizacijske jedinice na kojem radnom mjestu je tužitelj bio zaposlen. Ukidanjem radnog mjesta tužitelja prestala je potreba za obavljanjem posla tužitelja i to u ovom konkretnom slučaju zbog organizacijskih razloga. Okolnost što se poslovi koje je tužitelj obavljao i dalje obavljaju kod poslodavca jer su isti raspoređeni na druge radnike, odnosno druge organizacijske jedinice, ne znači da uslijed ukidanja tužiteljevog radnog mjesta zbog organizacijskih razloga nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj u okviru svojeg radnog mjesta.
13. Tužitelj u žalbi ističe i da je predmetna reorganizacija provedena bez ikakvog tehničkog, organizacijskog i poslovno opravdanog razloga, te da je organizacijskim promjenama došlo do povećanja posla i premještanja obima posla koje je do tada samostalno obavljao tužitelj na dvije organizacijske jedinice, čime, prema stavu tužitelja, nije došlo do efikasnijeg rada, već samo do povećanja troškova. Međutim, sud nema ovlaštenja miješati se u poslodavčevu poslovnu politiku, niti radnik ima ovlast odlučivati o poslovnom ustrojstvu poslodavca jer je to u nadležnosti odgovarajućih poslodavčevih tijela (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-829/07 od 14. svibnja 2008.). Stoga čak i kada bi se prihvatila tvrdnja tužitelja da rezultat predmetne reorganizacije tuženikova poslovanja nije efikasnije i ekonomičnije obavljanje poslova koje je prije otkaz obavljao tužitelj, to ne znači da je otkaz koji je tuženik dao tužitelju nedopušten.
14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je sporna reorganizacija bila provedena isključivo sa svrhom da se ukine radno mjesto tužitelja. Naime, takvo što u postupku nije utvrđeno, niti dokazano, tako da predmetni žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Tužitelj u žalbi ističe i da je tužitelju otkaza ugovor o radu za radno mjesto koje ne postoji i na kojem tužitelj u trenutku otkazivanja nije bio zaposlen. Međutim, u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da okolnost što je u odluci o otkazu kao radno mjesto tužitelja navedeno direktor Maloprodajne mreže, umjesto pravilno, Rukovoditelj Modernizacije maloprodajne mreže. ne čini odluku o otkazu nezakonitom. To iz razloga što je u odluci o otkazu jasno po broju i datumu navedeno koji se ugovor o radu otkazuje, pa stoga okolnost što je u obrazloženju odluke o otkazu pogrešno naveden naziv radnog mjesta tužitelja ne može imati utjecaja na pravilnost predmetne odluke o otkazu.
15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije dakle, ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje žalbene razloge također u žalbi ističe tužitelj.
16. Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.
17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
18. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i troškovi sudske pristojbe na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj, v.r.
