Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 16 Gž R-1608/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužitelja N. M., OIB:…, T., kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., protiv tuženika L.-m. d.o.o. S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. F., dipl. pravnik, radnica kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1414/2020-7 od 9. ožujka 2022., dana 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1414/2020-7 od 9. ožujka 2022. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje za 2017. , 2018. i 2019. u ukupnom iznosu od 5.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena na iznose kako slijedi:

- za 2017. na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2017. do isplate

- za 2018. na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2018. do isplate

- za 2019. na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2019. do isplate.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1414/2020-7 od 9. ožujka 2022. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 kn sa zateznom kamatom od 9.ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“1. “Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to za 2017.g., 2018.g., i 2019.g. godinu, ukupan iznos od 5.400,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku, kako slijedi:

- za 2017.g.na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2017.g.do isplate

- za 2018.g.na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2018.g.do isplate

- za 2019.g.na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2019.g.do isplate, dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate, odnosno duži tijek kamata, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2.Dužan je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. ožujka 2022.god. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, preko 3 % do 5 % poena, tužitelj odbija.“

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2017., 2018. i 2019. u iznosu od po 1.800,00 kn temeljem čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine, broj: 11/08., 20/08., 96/13., 142/13., 115/15.; dalje: KU/08) odnosno čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 97/13 i 142/13, dalje KU/13) te važećeg čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 115/15, u daljnjem tekstu KU/15), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama radi kašnjenja u isplati.

5. Pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žalitelj. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Nesporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj radnik tuženika;

- da je člankom 49. KU/08, odnosno člankom 47. KU/15 određeno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak u iznosu od 1.800,00 kn godišnje te da se isto isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu;

- da je Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 6. veljače 2008. proširena primjena KU/08, a Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. proširena je primjena KU/15;

- da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2017., 2018. i 2019. godinu.

7. Sporno je između stranaka pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u iznosu od po 1.800,00 kn za 2017., 2018. i 2019., a sporan je i tijek zakonskih zateznih kamata.

8. Prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim iz sljedećih razloga.

8.1. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 12/08), odnosno čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 115/15) propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

8.2. Imajući u vidu odredbe gore navedenog Kolektivnog ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2017., 2018. i 2019., a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama neprijeporno.

8.3. Neosnovanim smatra sud prvog stupnja navode tuženika kako tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u utuženom iznosu jer Pravilnikom o radu iz 2015. i to odredbom čl. 51. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću.

8.4. Naime, sud prvog stupnja smatra da za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od po 1.800,00 kn godišnje nije odlučno što tuženik u svom KU ili svojim Pravilnicima o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Odredbom čl. 51. Pravilnika o radu navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl. 49. KU/08, KU/13 i čl. 47. KU/15) koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 6. veljače 2008. (Narodne novine br. 20/08), Odluke od 20. svibnja 2015. (Narodne novine br. 55/15) i Odluke od 11. prosinca 2015. (Narodne novine br. 134/15), koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava, dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje. Osim toga, u Pravilniku o radu tuženika u čl. 125. Propisana je primjena povoljnijeg prava pa sud prvog stupnja smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti visinu jednokratnog dodatka kako je to uređeno KU i KU/15.

8.5. Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08, odnosno čl. 47 KU/15 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to sud prvog stupnja zaključuje da iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina, već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

8.6. Budući da se prema odredbama KU jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, a tužitelj je za 2017. koristio godišnji odmor od 13. ožujka do 31. ožujka 2017., od 8. lipnja do 30. lipnja 2017., od 27. prosinca do 10. siječnja 2018., od 5. ožujka do 30. ožujka 2018.; za 2018. od 3. prosinca 2018. do 14. prosinca 2018. i 1. veljače do 28. veljače 2019.; za 2019. od 16. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019., to sud prvog stupnja zaključuje da potraživanje jednokratnog dodatka za svaku godinu dospjelo krajem tekuće godine.

8.7. Tekuća godina traje sve od 31. prosinca pa sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja svake godine u kojoj je ostvario pravo na isplatu te naknade.

8.8. Slijedom prednjeg, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2017., 2018. i 2019., sud prvog stupnja tužitelju je na pojedinačne iznose priznao zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od 31. prosinca tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za više zatražene zakonske zatezne kamate za vremenski period od 30. lipnja 2017. do 30. prosinca 2017., od 30.lipnja 2018. do 30. prosinca 2018. i od 30. lipnja 2019. do 30. prosinca 2019. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. 9. Utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

10. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. KU/08 i čl. 47. st. 1. KU/15 propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da poslodavac nije dužan taj dodatak isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

11. Iz citirane odredbe KU-a proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor (čl. 49. st. 2. KU-15), a što je i sukladno mišljenju Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca 2013.

12. Dakle, poslodavac je bio u obvezi predmetni dodatak isplatiti do 31. prosinca tekuće godine. Također treba reći da je odredbom čl. 96. st. 1. KU/08 ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s time da je odredbom čl. 92. istog predviđena mogućnost otkaza tog ugovora u slučaju kršenja obveza koje su stranke preuzele njegovim potpisom. Predmetni ugovor nije otkazan te je bio na snazi sve do sklapanja KU/15 kojim je na jednak način regulirano pravo na isplatu utuženog dodatka i koji je također sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 94. st. 1. KU/15).

13. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo u vezi početka tijeka zakonskih zateznih kamata odredivši dospijeće predmetnog potraživanja sukladno odredbama čl. 173. i čl. 183. u vezi članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) te članka 49. KU/13 i članka 47. KU/15.

14. Žalbeni navodi vezani uz točne datume korištenja godišnjeg odmora pravno nisu odlučni. Naime, ti datumi ne utječu na odluku suda jer tužitelju pripada pravo na jednokratni dodatak za svaku od utuženih godina, a istekom godine to pravo je dospjelo pa od tada teku zatezne kamate.

15. Nadalje, to što sud prvog stupnja pogrešno u uputi o pravnom lijeku nije naznačio da je riječ o presudi u sporu male vrijednosti i iz kojih razloga se presuda može pobijati, nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Slijedom navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, u pobijanom dijelu potvrđena.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tužitelju.

18. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Sutkinja:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.