Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-128/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. z. o. Z., OIB…, protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB…, koje zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 502/2021. od 29. studenoga 2021., dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-502/2021. od 29. studenoga 2021. u pobijanoj točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 502/2021. od 29. studenoga 2021., odlučeno je:

„ I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 16.393,85 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 67,63 kn od 01.06.2009.

-na iznos od 92,71 kn od 01.06.2009.

-na iznos od 591,62 kn od 01.06.2009.

-na iznos od 183,21 kn od 01.06.2009.

-na iznos od 733,39 kn od 28.08.2009.

-na iznos od 592,35 kn od 27.05.2010.

-na iznos od 733,39 kn od 29.06.2010.

-na iznos od 7.033,66 kn od 10.06.2009.

-na iznos od 3.264,56 kn od 13.08.2009.

-na iznos od 3.101,34 kn od 08.04.2010, pa sve do isplate

prema stopi koje se do 31.srpnja 2015.g. obračunavaju po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana prethodnog polugodišta, uvećano za 5%-ih poena, a od 01. kolovoza 2015.g do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena.

II. Odbija se zahtjev u dijelu kojim se traži isplata 371,34 kn s zateznim kamatama, kao neosnovan.“

2. Protiv točke I. navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupa tuženiku.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365.st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio, da ista nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.,

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje se tuženik poziva u žalbi, a kako će naknadno biti obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu troškova liječenja koje je platio za svog osiguranika J. T., koji je zadobio teške tjelesne povrede u štetnom događaju od 13. travnja 2009., a za koji je odgovoran osiguranik tuženika B. P. koji je u nezgodi sudjelovao kao vozač osobnog automobila reg. oznake DU … osiguranog kod tuženika.

Za liječenje osiguranika tužitelj je platio ukupno 16.399,56 kn koje potražuje u postupku, sa zakonskim zateznim kamatama od nastanka pojedinog troška do isplate.

7. U postupku nije sporan štetni događaj, niti pasivna legitimacija, ali je sporna osnova odgovornosti tuženika i visina štete.

8. Tuženik se, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, poziva na članak 53. st. 1. t. 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br.: 150/2008 i 94/2009, dalje: ZOZO) kojim je određeno da je prihod obveznog zdravstvenog osiguranja i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini od 10 % odnosno 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 113. toga Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.

Člankom 134. st. 2. ZOZO određeno je da prihode iz članka 53. stavka 2. toga Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu toga Zakona, odnosno od 1. siječnja 2009.

9. Prema uputi ovog suda izraženoj u ukidnom rješenju Gž-3056/2019 od 12.svibnja 2021.g. (donesenom u ovom konkretnom postupku) za ocjenu osnovanosti regresnog zahtjeva tužitelja i primjenu odredbe čl. 53. ZOZO odlučno je vrijeme kada je ugovor o osiguranju sklopljen, a ne vrijeme kada je nastala šteta tužitelju, odnosno kada je tužitelj isplatio trošak svom osiguraniku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom posl. br. Revt 95/18-2 od 23. lipnja 2020.).

10. Uvidom u zapisnik o očevidu utvrđeno je da reg. vozila kojim je upravljao B. P. DU … posjeduje u trenutku nezgode prometnu dozvolu izdanu dana 15.12.2008.g. sa rokom valjanosti do 15.12.2009.g., te je osiguran kod tuženika broj police 0822243460, koja je valjana do 15.12.2009.g. Stoga je ocjena ovog suda da se na konkretni slučaj ne može primijeniti citirana odredba čl. 53. st. 2. ZOZO-a obzirom da je predmetna polica sklopljena prije 01. siječnja 2009.g. odnosno 15. prosinca 2008.g. Pored toga valja navesti da nikakvu činjenicu uplate funkcionalne premije tuženik tijekom postupka nije dokazao.

11. Kada je dakle ugovor o osiguranju, na kojem se temelji odgovornost tuženika, sklopljen prije stupanja na snagu zakona koji obvezuje tuženika na isplatu funkcionalne premije, potraživanja koja nastanu u vezi odgovornosti po tom ugovoru, nisu pokrivena funkcionalnom premijom. Radi toga navodi žalbe o tome koja je svrha funkcionalne premije, te da se izdaci obveznog zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju prihodima u istoj kalendarskoj godini, nisu odlučni. Isto se može odnositi na izdatke koji su, u bilo kojem razdoblju, pokriveni tom funkcionalnom premijom; za konkretnu tražbinu, koja se temelji na ugovoru iz 2008. godine za koju se takva premija nije plaćala, jer još nije bio na snazi zakon koji bi tuženika na to obvezivao, isto nije odlučno.

12. Naime, kako tuženik i sam citira, člankom 134. st. 2. ZOZO propisano je da prihode iz članka 53. st. 2. toga Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu toga Zakona, dakle od 1.1.2009.

Na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene do dana stupanja na snagu toga Zakona, kao što je konkretni, tuženik dakle nije obračunao i izdvojio prihode iz čl. 53. st. 2. ZOZO, pa isti nisu pokriveni funkcionalnom premijom.

13. Troškovi na ime liječenja osiguranika tužitelja nastali su u razdoblju tijekom 2009.g., i to u periodu od svibnja 2009.g. pa sve do listopada 2010.g. kako tvrdi tužitelj i prilaže kompjuterski izlist od strane tužitelja obilježenih troškova na ime predmetne nezgode, a što je potvrdio svjedok u svome iskazu, isto kao i izlist Opće bolnice o plaćenim im troškovima liječenja M. M.. Prema navedenom izlistu OB D. HZZO je isplatio slijedeće iznose 67,63 kn dana 01.06.2009, 92,71 dana 01.06.2009, 591,62 kn dana 01.06.2009, 183,21 dana 01.06. 2009, 733,39 kn dana 28.08.2009, 592,35 kn dana 27.05.2010, 733,39 dana 29.06.2010., 7.033,66 dana 10.06.2009, 3.264,56 kn dana 13.07.2009 i 3.101,33 kn dana 08.04.2010.

Na ovaj način je tuženik dokazao plaćanje računa u ukupnom iznosu od 16.393,85 kn.

14. Time je činjenično stanje u odnosu na visinu štete pravilno utvrđeno, neovisno o tome što dokumentacija o plaćanjima koju izdaje tužitelj ne predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1 ZPP.

15. Sud je tužitelju priznao samo one troškove, koji proizlaze i iz dokumentacije Opće bolnice D., kao ustanove koja je izvršila uslugu liječenja, te preostale medicinske dokumentacije, a što je u skladu i s iskazom oštećenika o ozljedama i načinu njihovog liječenja, pa je time činjenično stanje u odnosu na osnovanost i visinu tražbine, valjano utvrđeno. Tuženik je pri tom navedenom u postupku samo paušalno prigovorio, ne ističući određene prigovore u vezi pojedinih troškova i njihovog plaćanja.

16. Račune na temelju kojih je utvrđena visina potraživanja izdale su zdravstvene ustanove kod kojih su dijagnostika i liječenje provedeni, a ne tužitelj, koji je te račune samo podmirio, te mu od dana kad je izvršio obvezu plaćanja liječenja pripadaju i zatezne kamate, budući da je za njega šteta tada nastala, na temelju čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).

17. Prema odredbi čl. 124. st. 1. i 2. ZOZO/08 kada se utvrdi da je nastala šteta Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu, a ako šteta ne bude naknađena u određenom roku Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda.

18. Prema odredbi čl. 124. st. 3. ZOZO/08 Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete. Vrhovni sud Republike Hrvatske je o pravu Zavoda na kamate prije nego što je dužnik pozvan na ispunjenje obveze zauzeo pravno shvaćanje u primjeni odredbe čl. 122. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04 i 50/05), a koja je odredba istovjetna odredbi čl. 124. ZOZO/08. Prema tom shvaćanju Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj zakonom i to od dana nastale štete pa i bez obzira da li je Zavod pozvao pravnu osobu za osiguranje imovine (u ovom slučaju tuženika) na isplatu naknade štete prije podnošenja tužbe, a postupanje ili nepostupanje Zavoda prema zakonskoj odredbi koja određuje da će Zavod uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu, nije od utjecaja na početak tijeka zateznih kamata na potraživanje naknade štete temeljeno na navedenim zakonskim odredbama (tako i Vrhovni sud u odlukama broj Rev-1585/11 od 9. lipnja 2015. i Rev-873/07 od 11. rujna 2007.)

19. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.