Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-495/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog M. L. i 2. okrivljenog P. L., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja P. K., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-586/2019 od 25. studenog 2021., a objavljene 29. studenog 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2022., u nazočnosti punomoćnika oštećenog kao tužitelja P. K., I. V., odvjetnika iz Z. i braniteljice 2. okrivljenog P. L., R. P., odvjetnice iz Z.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja P. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-586/2019 od 25. studenog 2021., a objavljene 29. studenog 2021., 1. okrivljeni M. L. i 2. okrivljeni P. L., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), oslobađaju se optužbe da bi počinili kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

2. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 7. ZKP/08, obvezuje se naknaditi oštećeni kao tužitelj P. K. te se istom nalaže platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1.500,00 kuna u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, te nužne izdatke 1. i 2. okrivljenika i nužne izdatke i nagradu branitelja 1. i 2. okrivljenika o kojima će sud donijeti posebno rješenje na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio oštećeni kao tužitelj P. K. po punomoćniku I. V., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog povrede zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te ujedno zatražio da se punomoćnika oštećenika obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je ovo vijeće u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 i udovoljilo.

4. Odgovor na žalbu oštećenog kao tužitelja podnio je 1. okrivljeni M. L. po braniteljici I. M., odvjetnici iz Z., nalazeći da su navodi žalbe oštećenika kao tužitelja neosnovani, te je predložio da se ista kao takva odbije, te ujedno traži da ju se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je ovaj sud i udovoljio.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Sukladno čl. 475. st. 2. ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti punomoćnika oštećenika kao tužitelja I. V., odvjetnika iz Z. i braniteljice 2. okrivljenog P. L., R. P., odvjetnice iz Z., dok uredno pozvani 1. i 2. okrivljenici i braniteljica I. M. nisu pristupili, a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti. Prisutni punomoćnik oštećenika kao tužitelj u cijelosti je ostao kod navoda žalbe, dok braniteljica 2. okrivljenog P. L. u cijelosti ostaje kod odgovora na žalbu.

7. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

8. Nije u pravu žalitelj, tj. oštećeni kao tužitelj P. K. kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koju povredu žalitelj konkretno ne precizira već navodi u bitnome svoj subjektivan stav u pogledu vođenja postupka. Tako primjerice ističe da je u obrazloženju pobijane presude navedeno cit: "oštećeni kao tužitelj, P. K. je kod ovog suda podigao optužnicu….", a što uočava kao grešku prvostupanjskog suda jer, kako tvrdi prvostupanjski sud je "zaboravio" da se u predmetu radi o supsidijarnom progonu i da je te radnje nužno potrebno navesti u ovakvoj vrsti postupka.

8.1. Navedena tvrdnja žalitelja je, ponavljamo, subjektivan stav i ne predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je činjenica, a to se iz spisa jasno vidi, da je oštećenik kao tužitelj preuzeo progon i nastavio s postupkom nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu 26. veljače 2016. donijelo rješenje broj K-DO-187/16 kojim je odbacilo kaznenu prijavu protiv 1. okrivljenog M. L. i 2. okrivljenog P. L. Prema tome, ne radi se o povredi koja je imala utjecaja na presudu, a što je bitan uvjet za postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.

8.2. Isto tako, žalitelj pogrešno tvrdi da se radi o bitnim povredama kada pojašnjava intervenciju suda na okolnost da je punomoćnik oštećenika nastojao u završnom govoru nabrojiti i objasniti bitne dijelove obrazloženja odluke koje prethode prvom ročištu za glavnu raspravu, da je sud intervenirao na način da je rekao "da ne treba to objašnjavati jer sud zna što se sve nalazi u spisu", valja reći da i navedeni prigovor ne predstavlja bitnu povredu već se radi o subjektivnom stavu žalitelja vezano za postupanje prvostupanjskog suda.

8.3. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi, a također navodeći da se radi o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka, da prvostupanjski sud svjesno propušta obrazložiti "sve ono prije" jer mu "kvari koncepciju", jer je ovaj drugostupanjski sud izvršio uvid u kompletan spis i utvrdio da je prvostupanjski sud odluku u vezi odgovornosti ovdje obojice okrivljenika donio na temelju raspoloživih dokaza koji su bitni za odlučivanje o odgovornosti okrivljenika, te je o istima, a time mislimo na bitne okolnosti koje su bitne za utvrđenje odgovornosti, dao valjano i argumentirano obrazloženje.

8.4. Što se tiče povrede kaznenog zakona, iako žalitelj u uvodu navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, odnosno iz obrazloženja žalbe se ne vidi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje to nije povrijeđen ni kazneni zakon.

9. Nadalje, protivno stavu oštećenika kao tužitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da su obojica okrivljenika počinili inkriminirano im kazneno djelo. 9.1. Tako prvostupanjski sud detaljno obrazlaže svoj stav u pogledu odgovornosti okrivljenika, te posebno u toč. 6.6. obrazloženja pobijane odluke navodi da analizirajući iskaz oštećenog kao tužitelja P. K., da je isti suprotan iskazu svjedoka T. K., a kojeg sam oštećenik kao tužitelj smatra prijateljem i S. V. – šefice oštećenika kao tužitelja te materijalnoj dokumentaciji i da je stoga njegov iskaz neuvjerljiv. Prema tome, pravilno nakon toga u nastavku prvostupanjski sud obrazlaže zašto zauzima takav stav vezano za vjerodostojnost, odnosno ovdje konkretno nevjerodostojnost iskaza oštećenika kao tužitelja, a koje zaključke ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.

9.2. Navodi žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno procijenio i ocijenio iskaz oštećenika kao i uopće analizu provedenih dokaza, a što žalitelj detaljno obrazlaže u vrlo opširnoj žalbi, valja reći da su neosnovani i neutemeljeni jer svojim tvrdnjama u žalbi samo se izražava subjektivan stav u pogledu zaključaka prvostupanjskog suda. Tako za žalitelja nije prihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda kada kaže da sudu nije životno logično da se svjedok K. ne želi miješati, iako svjedok T. K. sam to na glavnoj raspravi 27. rujna 2021. (strana 4 raspravnog zapisnika) tvrdi. Isto tako žalitelj navodi da je neživotno za sud da ostali gosti u lokalu ne bi reagirali na inkriminirane prijetnje kao da se netko mora derati kad prijeti, odnosno kao da tiho izrečena prijetnja smrću nije prijetnja. Po žalitelju tiho i podmuklo iznesena prijetnja je opasnija i prije se ozbiljno akceptira od strane primatelja prijetnje nego vikanje ubit ću, zaklat ću. Sve to kao i ostali dijelovi žalbe su usmjereni na osporavanje zaključaka prvostupanjskog suda, a što ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud jer se radi o, ponavljamo, subjektivnom stavu žalitelja koji ničim nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

9.3. To što žalitelj ne prihvaća navedene tvrdnje je njegov osobni i subjektivni stav, ali po stavu ovog drugostupanjskog suda je nesporno utvrđeno upravo ono što je zaključio prvostupanjski sud, a to je da nakon analize kompletnog dokaznog postupka, ocjene iskaza svih sudionika ovog postupka, kako oštećenika kao tužitelja, tako i obrana 1. i 2. okrivljenika, te analize iskaza svih saslušanih svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da bi okrivljenici počinili djelo za koje se terete upravo na način kako ih se tereti. Pri tome je, ponavljamo, prvostupanjski sud detaljno obrazložio svoj stav u pogledu iskaza oštećenika kao tužitelja i koje zaključke također prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Posebno na to ukazuje i okolnost u odnosu na dio inkriminacije iz činjeničnog opisa optužnice i to u dijelu da su mu okrivljenici rekli da je prevarant, da ima putra na glavi, da će mu se srušiti kuća, da mu je po izlasku iz lokala 1. okrivljeni M. L. u više navrata ponovio da će mu djeca biti siročad, pa pravilno prvostupanjski sud navodi da to ne proizlazi niti iz iskaza samog oštećenika kao tužitelja jer je isti u dva navrata ispitan i navedeno niti jednom nije izjavio.

9.4. Kraj takvog stanja stvari nužno je naglasiti da prvostupanjski sud nije imao drugu mogućnost već donijeti odluku kakvu je donio, tj. zaključiti da tijekom postupka nije dokazano da bi 1. okrivljeni M. L. i 2. okrivljeni P. L. počinili kazneno djelo prijetnje kako im se to optužnicom stavlja na teret, pa ih je valjalo osloboditi od optužbe.

9.5. Prema tome, imajući na umu stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao prvostupanjski sud, nakon iscrpno provedenog postupka, a posebno vrlo detaljne i argumentirane analize iskaza saslušanih svjedoka, opravdana je i razumna odluka prvostupanjskog suda da nije moguće sa potpunom izvijesnošću utvrditi da je dokazano da su okrivljenici počinili djelo za koje se terete.

10. Stoga je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i neosnovani su prigovori u pogledu tih okolnosti.

11. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih oštećenik kao tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.