Posl. br. 107 P-688/2020-21-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Nadi Olić, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz D., S. R. …, OIB …, zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u B. n. M., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 27. svibnja 2022. godine, u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, po objavi 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da je tužitelj M. V. iz D., S. R. …, …. P., OIB …, stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine katastarske oznake kat. čest. 4073, k.o. P. nova izmjera (na Skici lica mjesta, travanj 2022. godine koju je izradio stalni sudski vještak geodetske struke B. R., dipl. inž. geog. označeno slovima A-B-C-D-A) koji dio se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. 2314/86 k.o. P., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude, izvrši parcelaciju predmetne nekretnine na način da svoj realni dio odvoji i formira jednu zasebnu parcelu sa posebnim brojem i površinom od 575 m2 i upiše se kao vlasnik te zasebne parcele, sve u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.500,00 kn, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik dijela nekretnine označene kao kat. čest. 4073 (nova izmjera), koji dio se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. 2314/86 sve k.o. P.. Tužitelj na predjelu Ž. ima vlasništvo u površini od 2000 m2 a koji dio se odnosi na kat. čest. 4073 (površina od 1149 m2), a tužitelj je zajedno sa svojim bratom E. V. vlasnik navedene površine, s tim što tužitelj želi riješiti vlasništvo svog realnog dijela u površini od 575 m2, te nepredmetne nekretnine kat. čest. 4072/2 u površini od 638 m2 i kat. čest. 4072/1 u površini od 139 m2 (u pogledu navedenih nekretnina i površina tužitelj je ishodovao vlasništvo po pravomoćnoj presudi suda). Ističe da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao od svojega pok. oca A. V. pok. J., a ovaj od svojega pok. oca J. V., odnosno navodi da je predmetne nekretnine stekao unutar svoje obitelji odnosno nekretnina je prelazila u vlasništvo njegovih prednika sa koljena na koljeno. Navodi da se predmetna nekretnina nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja, te njegovih prednika dugi niz godina,

Posl. br. 107 P-688/2020-21-25 odnosno tužitelj je i sam putem svojih prednika u posjedu svojeg realnog dijela. Dakle, tužitelj se osobno i putem svojih pravnih prednika nalazi u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu.

Slijedom navedenoga, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 03. lipnja 2020. (l.s. 33-38) tužena Republika Hrvatska po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu tužitelja, te osporava navode tužitelja. Navodi da je kat. čest. 4073 k.o. P., nove izmjere, odnosno dio kat. čest. 2314/86n k.o. P., stare izmjere, šumsko zemljište što proizlazi iz Potvrde Hrvatskih šuma, ST/20-01/933, urborj: 15-00-05/02-20-02 od 16. ožujka 2020. godine, budući je predmetna nekretnina bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991. godine odnosno na dan 16. listopada 1990. godine kada je stupio na takvoj nekretnini. Ističe da rok za stjecanje prava dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu je počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I- 374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, dakle, da je jasno da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 06. travnja 1941. godine do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu da je bio zastoj zasjedanja. Iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu da proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva i da tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini koja je predmet postupka. Nadalje da iz priložene presude tužitelja pod posl. br. P-1575/12 od 11. travnja 2019. godine proizlazi da je neke terene Šumarija pošumila i to one do mora. Iz izvoda iz katastarskog plana također da proizlazi da je predmetna nekretnina u cijelosti pod šumom, te da na istoj nisu vidljivi suhozidi, niti masline, a niti pašnjaci. Navodi da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva niti prema pravilima OGZ-a i da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju nekretnine kroz dugi niz godina.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: skica lica mjesta izrađena od strane dipl. ing. geod. L. B. od 02. ožujka 2020. godine (l.s.4); pravomoćna Presuda ovoga suda, Stalne službe u Biogradu na moru posl. br. 43 P-1577/12 (l.s. 6-8); pravomoćna Presuda ovog suda posl. br. 16 P-1575/12 (l. s. 9-15); Presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-518/19 (l.s. 16-20); Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 21-24); Preslik katastarskog plana (l.s. 25); Uvjerenje o identifikaciji katastarskih čestica (l.s. 26); Potvrda Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru (l.s. 27); Potvrda Hrvatskih šuma d.o.o. o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan od 16. ožujka 2020. godine uz program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. -1991. godine (l.s. 34-38); granica pomorskog dobra za kat. čest. zem. 4073 k.o. P., Općina Pakoštane, Upravnog odjela za pomorsko dobro, more i promet od 05. travnja 2022. godine (l.s.64-65); Prijedlog granice pomorskog dobra za k.o. P. O. P., Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Zadarske Županije (l.s.66-69); izvršen je očevid na licu mjesta u D. 11. travnja 2022. godine (l.s. 59-63) te je izvršen uvid u Nalaz i mišljenje vještaka mjernika B. R., dipl. ing. geod. – od 10. travnja 2022. godine (l.s. 74-77), saslušao svjedoke na licu mjesta P. V., I. V. i M. R. (l.s. 60-62), te saslušao tužitelja kao stranku u postupku (l.s.61-62).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Posl. br. 107 P-688/2020-21-25

5. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnine oznake kat. čest. 4073, nova (na Skici lica mjesta, travanj 2022. godine koju je izradio stalni sudski vještak geodetske struke B. R., dipl. inž. geog. označeno slovima A-B-C-D-A) koji dio se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. 2314/86 k.o. P. (l.s. 74-77).

6. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem unutar svoje obitelji, odnosno nekretnina da je prelazila u vlasništvo njegovih prednika s koljena na koljeno, predmetna nekretnina da se inače nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja, te njegovih prednika već dugi niz godina, odnosno da je razvidno da je tužitelj sam i putem svojih prednika u posjedu sporne nekretnine te da je jasno kako je stekao pravo vlasništva dosjelošću, a uz tužbu je priložio pravomoćne presude ovog suda, Stalne službe u Biogradu na Moru i to: pravomoćnu Presudu ovoga suda, Stalne službe u Biogradu na moru posl. br. 43 P-1577/12 (l.s. 6-8); pravomoćnu Presudu ovog suda posl. br. 16 P-1575/12 (l. s. 9-15); te Presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-518/19 (l.s. 16-20); kojima je tužitelj M. V. u odnosu na nekretnine koje su susjedne predmetnoj utvrđen vlasnikom, konkretno stekao je vlasništvo za cijelo parcele nove izmjere 4049 površine 1085 m2, koja odgovara čest. zem. 2314/788, površine 1085 m2, parcele nove izmjere 4050 površine 554 m2, koja odgovara čest. zem. 2763/2 površine 304 m2 i čest. zem. 2314/789 površine 250 m2, sve k.o. P. i vlasništvo parcele oznake kat. čest. 4072/1, nove izmjere (na skici postojećeg stanja od 05. srpnja 2012. godine koju je izradila G. d.o.o. za geodeziju označenu slovima A-B-C-D-E-F-G) koji dio se u staroj izmjeri odnosi na čest. zem. 2314/683 k.o. P..

7. Iz zk. izvatka (l.s. 21-24) proizlazi da je predmetna nekretnine upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, a kako se radi o zemljištu koje se prema Prostornom planu (bivše) Općine Biograd na Moru, koji je bio na snazi do 24. srpnja 1991. godine, nalazilo dijelom unutar a dijelom van granica građevinskog područja, što je utvrđeno uvidom u Potvrdu Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostave Biograd na Moru od 12. travnja 2012. (l.s. 27), pa iz naprijed citiranog slijedi pasivna legitimacija Republike Hrvatske.

8. Iz Uvjerenja o identifikaciji katastarskih čestica Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava Biograd na Moru (l.s. 26), slijedi da je nama predmetna kat. čest. 4073 nove izmjere k.o. P. nastala od kat. čest. 2314/86 stare izmjere za k.o. P..

9. Sporna činjenica je da li predmetna nekretnina spada u šumsko zemljište i da li spada u pomorsko dobro.

10. U svojem iskazu svjedok P. V. u bitnome iznosi kako mu je poznata predmetna parcela. Tužitelj M. V. da je tu posadio masline, odnosno tužiteljev otac pok. A. V. i to prije 45 – 50 godina. Njegova parcela da je susjedna parcela i to da mu je poznato jer da je i on tu čuvao svoje ovce i tovare i napasao ih. Nadalje iskazuje kako je suhozid koji se vidi na parceli gradio tužiteljev djed J.. Koliko mu je poznato da nikada nije bilo ni sporova ni problema oko korištenja parcele i da nikada nitko nije ometao tužitelja ni njegove prednike u posjedu iste. Iskazuje da je poznavao tužiteljevog oca i djeda i njegove dvije tete. Ovaj svjedok također iskazuje kako mu nije ništa poznato da bi na toj parceli šumarija pošumljavala, a da je to vidljivo ovdje na licu mjesta.

11. Svjedok I. V. u svojem iskazu u bitnome navodi da koliko je njemu poznato, još od kada je bio dijete, na predmetnu zemlju koju je pokazao, da je dolazio tužiteljev otac A. i djed J.. Tu da su napasali ovce, upravo na ovom zemljištu. On da ima zemljište odmah do tužiteljevog. Iskazuje kako nikada nitko ih nije smetao, niti je bilo problema. Ovaj svjedok također iskazuje kako nitko nije smio ovce

Posl. br. 107 P-688/2020-21-25 pasti na njihovom, kao ni oni na njegovom ili bilo čijem tuđem. To da je tako bilo. Svjedok iskazuje kako ovaj predio na kojem se nalazi nekretnina ima svoje posebno ime Ž. G.. Nadalje, iskazuje kako je čuo od svoje pokojne babe da su V. taj dio 1918.

– 1920. godine poslije I. Svjetskog rata podijelili tako da je svako sebi ograđivao parcele suhozida u produžecima nekretnina koje su imali i koje su bile obradive, pa da su u nastavku toga ove parcele služile za ispašu. U vezi pošumljavanja tih terena njegova pok. baba je rekla da ne da se pošumljava, a tako da je bilo i na predmetnoj parceli, a što da se vidi jer na istoj nema borova. Borovi koji se na nekretnini vide da su samonikli.

12. Svjedok M. R. u svojem svjedočkom iskazu navodi kako mu je poznat tužitelj, kao i njegov otac A. i njegov djed J., s tim da je tužitelj M. A. sin. Navodi da kada je bio dijete u dobi od sedam, osam godina u blizini predmetne parcele od V. da se išao kupati, jer da mu je tu u Ž. bilo najdraže. Koliko zna da tu nije bilo nikakve šume. On da ne zna kad su se V. podijelili, može biti 60-tih godina, a da tu nije bilo nikakvih sporova, niti sukoba niti od strane M. djeda, niti oca. Tu da su se čuvale njihove ovce radi ispaše, a i svi da su imali ovce i pasli, ali da znalo se čiji je koji posjed i to da se poštivalo. Ovaj dio da se zove Ž. G.. Iskazuje kako se vidi po suhozidima koji da su sigurno stariji od 100 godina, kada su se omeđivale te parcele. To da je radio M. djed J., a tu da su bila velika kamenja, pa da su oni krčili kamen i stavljali ploče i sadili su masline. Svjedok ponovno iskazuje kako na predmetnoj nekretnini nikada nije bilo spora.

13. U svojem stranačkom iskazu tužitelj M. V. iskazuje kako predmetnu nekretninu posjeduje od svojega rođenja, a njegov otac A. V. da je ovu nekretninu ostavio njemu u nasljedstvo. On da je istu naslijedio od svojega oca pok. J. V.. Tu da nikad nije bilo spora, sa susjedima međašima. Nekretnina da je služila za ispašu budući se radi o kamenitom terenu. Njegov otac A. da je bio rođen 1931. godine i sa nikim da nije bio u sporu, nego da je svoj posjed čuvao i nikome nije dozvoljavao da ga koristi. Njegov otac da je nekretninu koristio za ispašu ovaca i koza. Ovaj predio da se zove Ž. G.. Masline koje se vide na terenu da imaju preko 50 godina. Na ovome području njegov otac da je imao priko 2000 m2. Cijeli kompleks da se proteže od stijene prema moru. A nekretnina ispod predmetne do mora da je vlasništvo njegovoga brata E.. Naposljetku iskazuje kako je njegov otac teren ravnao, krčio, jer da je bilo puno kamena, a što da je vidljivo na terenu.

14. Sud je održao očevid na licu mjesta u D., predio Ž., 11. travnja 2022. (l.s. 59-63), uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke B. R., dipl. ing. grad., a koji vještak je po prijedlogu tužitelja imao zadatak utvrditi realni dio nekretnine 2314/86 stare izmjere a koja odgovara kat čest. 4073 nove izmjere i na skici lica mjesta označiti predmet ovog postupka slovima A-B-C-D-A. Na licu mjesta utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi izvan naseljenog dijela mjesta D., a u naravi predstavlja pašnjak. Utvrđeno je da se na nekretnini nalazi više stabala maslina neutvrđene starosti i više borova, a isto tako da je sa zapadne strane ograđena mocirom, a dok druge strane nekretnina nije ograđena fizički vidljivim međama.

15. Punomoćnica tužene je podneskom od 14. travnja 2022. godine, nakon zaprimanja zapisnika sa očevida od 11. travnja 2022. godine zajedno sa dokumentacijom priloženom na istom navodi da se istom dokazuje da se predmetna nekretnina nalazi na pomorskom dobru. Naime, da iz dopisa Zadarske županije, Upravnog odjela za pomorskog dobro more i promet klasa:342-12/22-03/19 od 05. travnja 2022. godine da proizlazi da sukladno prijedlogu granice pomorskog dobra za k.o. P. kat. čest. 4073 k.o. P. dijelom ulazi u sastav pomorskog dobra. Isto tako da je predmetna nekretnina navedena i u prijedlogu granice pomorskog dobra za k.o. P. –

Posl. br. 107 P-688/2020-21-25 Općina Pakoštane Zadarske županije, klasa:342-01/08-03/12 od 08. travnja 2009. godine koju je također dostavio tužitelj u spis. Isto tako s obzirom na postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra na ovom području nije dovršen predlaže prekid postupka do okončanja postupka granice pomorskog dobra.

16. Iskazu saslušanih svjedoka sud poklanja vjeru, jer ih drži istinitim, logičnim i životnim, ovi svjedoci imaju neposrednih saznanja i dobro su orijentirani u prostoru, što je sud utvrdio na očevidu održanom 11. travnja 2022. godine.

Iskazu tužitelja sud poklanja vjeru, jer ga drži istinitim, životnim i logičnim, a s obzirom da je tužitelj, već u postupcima ovoga suda vođenih pod posl. br. 43 P- 1577/12 i 16 P-1575/12 kojima je tužitelj M. V. u odnosu na nekretnine koje su susjedne predmetnoj utvrđen vlasnikom, ovaj sud nema razloga ne povjerovati iskazu tužitelja.

17. Vještak mjernik, dipl. ing. geod. B. R. je dao svoj nalaz i mišljenje uz Skicu lica mjesta (l.s. 74-77) u kojemu je iskazao kako je na licu mjesta utvrdio da predmet spora predstavlja nekretnina koja se nalazi izvan naseljenog mjesta D., na predjelu zv. Ž. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja pašnjak. Na nekretnini da se nalazi suhozid i nekoliko maslina, a sve kako je to prikazano na priloženoj Skici lica mjesta. Isto tako da se na nekretnini nalazi i nekoliko borova. Predmet spora da je sa zapadne strane ograđen mocirom, dok sa druge strane nije ograđen fizičkim međama. Utvrdio je da je predmet spora točno prikazan na Skici lica mjesta urađenoj od strane L. B., dipl. ing. geod. od 02. ožujka 2020. godine. Na priloženoj Skici lica mjesta ovog nalaza i mišljenja predmet spora označio je slovima A-B-C-D-A u površini od 575 m2 i to kao dio čest. zem. 4073 k.o. P., nova izmjera, što odgovara dijelu čest. zem. 2314/86, k.o. P., stara izmjera. Na istoj Skici lica mjesta označio i prijedlog granice pomorskog dobra od 08. rujna 2009. godine prema kojemu predmet spora ne zalazi ni u jednom dijelu u pomorsko dobro.

18. Ovaj sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke kao stručan i zasnovan na analizi priložene dokumentacije, te očevidom na licu mjesta, te potkrijepljen Skicom i snimkom lica mjesta.

19. Članak 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 I 143/12; dalje: ZV) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a stavkom 2. istog članka određeno je da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

20. Čl. 159. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st. 2. istog čl. određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, st. 3. istog čl. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek

Posl. br. 107 P-688/2020-21-25 pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. tog članka.

21. Općepoznato je da se na području Dalmacije stvarna prava na nekretninama nisu uknjižavala u zemljišne knjige, što je dovelo do zanemarivanja uloge zemljišnoknjižnog prava te do nesklada u postojećim zemljišnim i katastarskim upisima sa stvarnim stanjem, ali i nesklada stanja u zemljišnim knjigama i katastra međusobno, baš kao što je i u ovom konkretnom slučaju.

22. U pogledu efektivnog čina posjeda i kvalitete posjeda, jasno su i vjerno iskazivali saslušani svjedoci, a njihovim iskazima ovaj sud poklanja vjeru te na temelju njihovih iskaza ovaj sud zaključuje da je još otac tužitelja, A. V., rođen 1931. godine, posjedovao predmetnu nekretninu, na istoj je zasadio masline prije 45 - 50 i više godina, a djed tužitelja, odnosno otac A. V. – J. V. da je gradio suhozid, koji se vidi na predmetnoj parceli, jer su se, cit: "stari V. između sebe podijelili na Ž. G.. Ovaj sud je neposrednim opažanjem na licu mjesta utvrdio, a što je vidljivo i na fotografiji lica mjesta (l.s. 77) da predmetna nekretnina ima nekoliko zasađenih maslina i dva do tri stabla bora, a ostalo je pašnjak tj. nekretnina je obrasla travom i makijom, pa obzirom na iskaze svjedoka P. V., I. V. i M. R. da na toj parceli Š. nikada nije pošumljavala teren, a što im je poznato i od prijašnjih iskaza njihovih prednika, a da su navedeni borovi koji su prikazani na fotografiji, kao što se i vidi samonikli, jer da su se tu čuvale ovce radi ispaše, pa su se tu sadile i masline. Iz toga nedvojbeno proizlazi da predmetna nekretnina nikako ne spada u šumsko zemljište niti spada u program gospodarenja hrvatskih šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu RH prema priloženoj Potvrdi Hrvatskih šuma sa programom gospodarenja iz razloga što je očito da se navedeni program gospodarenja odnosi na cijelu matičnu čest. zem. 4073 k.o. P., nove izmjere s površinom od 5327 m2, a predmetna nekretnina, koja je predmet spora u površini 575 m2 je realni dio te nekretnine na kojemu se ne nalaze stabla šume, niti je ta parcela slijedom prethodno navedenog pošumljavana zbog čega ja neosnovan navod tužene da je u vremenu od 06. travnja 1941. godine do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu RH predmetne nekretnine bio zastoj dosjedanja. Isto tako nedvojbeno proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka mjernika da realni dio matične parcele 4073 nikako ne zalazi niti jednim dijelom u pomorsko dobro zbog čega je prijedlog tužene za prekid ovog postupka do utvrđivanja granica pomorskog dobra za k.o. P. sud cijenio neosnovanim. Ovo tim više što je očevidom na licu mjesta nedvojbeno utvrđeno da se predmetna nekretnina ne proteže do mora čime ničim nije bio povrijeđen Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04 i 141/06).

23. Na temelju provedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu dugi niz godina, te da su već 1995. godine, istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZOV-a, ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se, po ocjeni ovoga suda zaključuje da je tužitelj na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postao vlasnikom predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer je u tom trenutku bio u neprekidnom poštenom posjedu više 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine.

24. S obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud je zaključio da je tužitelj, temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZOV-a, ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine, te kako na toj nekretnini nitko

Posl. br. 107 P-688/2020-21-25 drugi nije stavljao zahtjeve za vlasništvom ili kojim drugim stvarnim pravom, činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZOV-a, po kojoj je tužitelj stekao vlasništvo te nekretnine, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je temeljem tada važećeg zakona stekao, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Trošak tužitelja temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje istoga po punomoćniku iz reda odvjetnika, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 148/09 i NN br.142/12) za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 28. 03. 2022. godine – 100 bodova, ročište 31. ožujka 2022. godine – 100 bodova, očevid na licu mjesta 11. travnja 2022. godine – 100 bodova, predujam za očevid 3.500,00 kn, za sastav podneska od 03. svibnja 2022. godine – 100 bodova, pristup na ročište od 27. svibnja 2022. godine - 100 bodova, bez PDV-a, što ukupno iznosi 9.500,00 kn.

U Zadru, 31. svibnja 2022.

Sutkinja:

Nada Olić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku A. B., odvjetniku u B. n. M. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 400,00 kn

2. Tuženoj po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru – Građansko upravni

odjel, na posl. br. P-DO-83/2020

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zadar.