REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1947/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Z. M., OIB: ... iz P., koju zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica u P., protiv tuženice S. R., OIB: ... iz P., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-846/2016-5 od 9. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 808/12-48 od 24. prosinca 2015., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 13. prosinca 2007. između tužiteljice i tuženice, ovjerenog kod javnog bilježnika D. K. pod brojem OV-23104/07 kao i zahtjev za brisanje zabilježbe postojanja toga ugovora u zemljišnim knjigama te je odbijen i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, za poništenje, odnosno utvrđenje pravne nevaljanosti istog ugovora i kao i zahtjev za brisanje zabilježbe postojanja toga Ugovora u zemljišnim knjigama (točka I.). Tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 27.787,50 kn (točka II.) te je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 62.050,00 kn odbijen kao neosnovan (točka III.).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu točke I. izreke te je suđeno: "Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 13. prosinca 2007. između tužiteljice Z. M. iz P., i tuženice S. R. iz P., koji Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku D. K. pod brojem OV-23104/07.

Briše se zabilježba postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zk. ul. 1291 i zk. ul. 1292 k.o. R. te u podulošku br. 2369 k.o. P. upisane pod poslovnim brojem: Z- 20898/07 i Z-20899/07 17. prosinca 2007.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. U preostalom se dijelu žalba tužiteljice odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-808/12-48 od 24. prosinca 2015.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a podredno i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ovog Zakona (točka 3.).

7. U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373. b ZPP-a pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

8. Tužiteljica je u tužbi istakla zahtjev da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 13. prosinca 2007. između nje i tuženice ovjeren kod javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem OV-23104/07 kao i da se briše zabilježba postojanja toga ugovora u zemljišnim knjigama te eventualni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi ništetnim, da se poništi, da se utvrdi pravno nevaljanim isti ugovor o doživotnom uzdržavanju i da se briše zabilježba postojanja toga Ugovora u zemljišnim knjigama.

9. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

10. Vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačena u iznosu od 220.000,00 kn, a tužiteljica nije odredila u kojem omjeru se utvrđeni iznos odnosi na pojedini zahtjev. Stoga se utvrđena vrijednost predmeta spora dijeli na dva pa za zahtjev kojim je odlučeno pobijanom presudom ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije.

11. Stoga revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena.

12. U slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi 382. st. 1. ZPP- a stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP-a).

13. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

14. Tuženica u reviziji naznačuje pitanje:

„Ima li stranka koja je kriva za neizvršenje ugovorom preuzetih obveza pravo na raskid ugovora?“:

15. Obrazlažući razlog važnosti naznačenog pitanja tuženica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-926/2015 od 13. siječnja 2016., Rev- 3373/1995 od 19. lipnja 1996., Rev-426/2005 od 20. srpnja 2005., Rev-825/2013 od 19. studenog 2013., Rev-65/1991 od 16. travnja 1991., Rev-677/12 od 15. svibnja 2012., Rev-507/11 od 28. kolovoza 2003., Rev-961/01 od 12. lipnja 2002. u kojima da je o tom pitanju izraženo pravno shvaćanje da stranka koja je kriva za neizvršavanje ugovornih obveza ne može zahtijevati raskid ugovora po toj osnovi.

16. Predmet spora je zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključen između stranaka 13. prosinca 2007. i brisanje zabilježbe tog ugovora u zemljišnoj knjizi, i u ovom revizijskom stupnju postupka sporno je jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO).

17. U ovom postupku nije sporno:

- da je 13. studenog 2007. između stranaka zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju;

- da se tuženica ugovorom obvezala "o svemu skrbiti o primateljici uzdržavanja do kraja njezinog života" te sve ono što je sadržajno navedeno u čl. 3. toga ugovora dok se tužiteljica obvezala na tuženicu prenijeti vlasništvo nekretnina i to stana u P. na adresi ..., garaže pored stana te 1/2 dijela nekretnina kč. br. 1946/1 i kč. br. 2267/73 obje k.o. R. kao i vlasništvo pokretnina i to novčanih sredstava na tekućem računu otvorenom kod O. B. H. d.d., na štednom računu s osnova deviznog depozita otvorenog kod V. d.d. B. V. i na deviznoj štednoj knjižici otvorenoj kod V. d.d. B. V. i prijenos prava korištenja telefonskog priključka;

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen nakon što je tužiteljici preminula kći ...;

- da se tužiteljica nalazi u Domu za starije i nemoćne osobe u P. i to od 6. veljače 2013. te da se između stranaka ne ostvaruje kontakt od ožujka 2012.

18. Polazeći od nespornih činjenica sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 369. ZOO-a zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti da bi se ugovor raskinuo te je odbio tužbeni zahtjev, u bitnomu s obrazloženjem:

- da ono na čemu tužiteljica temelji svoj zahtjev za raskidom ugovora -nekvalitetno izvedeni radovi sa PVC stolarijom- ne predstavlja razlog za raskid ugovora;

- da ni navodi tužiteljice koje je ona detaljno opisivala u svojim podnescima (koji se nalaze u spisu), a kada je s obzirom da je u stanu bilo hladno nazvala tuženicu da joj donese kruh i mlijeko što da je ova učinila, ali da joj je održala lekciju na način da joj je navela "vi morate hodati, vi morate hodati, hodati" na što da je ona odgovorila da ne može hodati jer je hladno, ne mogu biti razlogom za prihvaćanje zahtjeva tužiteljice za raskidom ugovora;

- da je prije problema sa PVC stolarijom ugovor o doživotnom uzdržavanju izvršavan od strane tuženice na način kako je to tužiteljica htjela s obzirom da je tužiteljica ugovor i zaključila za situaciju kada bi bila "bolesna i nemoćna", odnosno da je ista inzistirala na vlastitoj samostalnosti što da je potvrdila u svojem iskazu da tuženici nije govorila da joj mora nositi hranu i druge potrepštine i s obzirom da je bila pokretna pa je čak odbijala i ponude trećih osoba za nabavu hrane.

19. Sud drugog stupnja, primjenjujući odredbu čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačio je prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev za raskid ugovora u bitnomu obrazloživši:

- da iz utvrđenih činjenica proizlazi da tuženica gotovo nije izvršavala obveze koje je preuzela ugovorom o doživotnom uzdržavanju prije 2012., jer tužiteljici tako nešto nije trebalo, a nakon problema sa stolarijom nije izvršavala uopće jer tužiteljica više nije željela imati nikakve kontakte sa njom;

- da sud prvog stupnja detaljno analizira je li predmetna stolarija postavljena na pravilan način te utvrđuje da je u postavljanju iste doista bilo određenih poteškoća međutim da tako nekvalitetno izvedeni radovi na postavljanju stolarije ne mogu biti razlogom za raskid ugovora, ali da sud prvog stupnja pri tome zanemaruje činjenicu da se predmetno ne može sagledati objektivno kroz značaj neizvršavanja, odnosno loše izvedenih radova na PVC stolariji već subjektivno u odnosu na tužiteljicu kojoj je predmetno predstavljalo veliki problem, a tuženica očito u takvoj situaciji nije adekvatno reagirala što je dovelo do poremećaja njihovih odnosa;

- da su se odnosi stranaka toliko poremetili da tužiteljica više nije željela nikakve kontakte sa tuženicom te tuženica nakon toga od ožujka 2012. pa nadalje nije izvršavala svoje preuzete obveze po ugovorom;

- da tuženica nije nikada ni posjetila tužiteljicu u Domu za starije i nemoćne osobe kamo je ista otišla 6. veljače 2013.

- da iako je tužiteljica iskazala da tuženicu ne želi vidjeti, a tuženica ne želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, odnosno da ustraje kod ugovora onda bi s obzirom na sadašnje okolnosti mogla izvršavati ugovor na način da primjerice isplaćuje boravak tužiteljice u Domu za starije osobe u dijelu gdje istoj mirovina ne pokriva mjesečni smještaj s obzirom da se i ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezala između ostalog da će je i "doživotno uzdržavati i u svim potrebama je pomagati";

- da prema svojoj prirodi ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva skladne i korektne odnose ugovornih stranaka, dakle, odnose u kojima vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje, odnose u kojima je moguća uzajamna komunikacija, a da je tuženica ugovorom preuzela niz obveza (briga, njega, troškove liječenja i sl.) čije je izvršavanje gotovo nemoguće zamisliti bez skladnih ugovornih odnosa, njihovog međusobnog dogovaranja i druženja – koje je u ovakvoj situaciji evidentno izostalo

- da su ispunjeni uvjeti predviđeni odredbom čl. 583. st. 3. ZOO-a prema kojoj svaka stranka može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

20. Naznačujući navedeno pitanje tuženica polazi od krivnje tužiteljice za neispunjenje ugovornih obveza, a na čemu nije utemeljena odluka suda drugog stupanja. Naime, odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na krivnji za neispunjenje ugovornih obveza već na zaključku da u situaciji poremećenih odnosa nastaloj bez krivnje i jedne stranke, tuženica ne ispunjava svoje ugovorne obveze. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da tuženica gotovo nije izvršavala obveze koje je preuzela ugovorom, budući da tužiteljici tako nešto nije ni trebalo, ali je unatoč poremećenim odnosima i unatoč tomu što tužiteljica s njom ne želi nikakvu komunikaciju, u situaciji kada je tužiteljica odselila u Dom za starije osobe, mogla ispunjavati ugovorne obveze, kad već ne želi raskinuti ugovor, na način da primjerice plaća boravak tužiteljice u Domu za starije osobe u dijelu gdje istoj mirovina ne pokriva mjesečni smještaj s obzirom da se i ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezala između ostalog da će je i "doživotno uzdržavati i u svim potrebama je pomagati".

21. Slijedom navedenog o postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu niti je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pa je valjalo reviziju tuženice odbaciti u smislu odredbe čl. 392.b st. 1. i st. 3. ZPP-a.

22. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.