Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Poslovni broj: 3 Povrv-548/2020-26

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja U. o. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. E. i M. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu E., Š. i T. j.t.d. u Z., protiv tuženika J.-D. d.o.o., OIB: …, O., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. G., odvjetničkog vježbenika kod D. B., odvjetnika u S. i zamjenika punomoćnika tuženika I. Z., odvjetnika u S., 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-872/16 kojeg je 6. rujna 2016. donijela Z. M.-Š., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je tuženiku J.-D. d.o.o. naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju U. o. d.d. 30.495,56 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 17.019,00 kuna od 1. ožujka 2014. do isplate,

- 13.476,56 kuna od 15. ožujka 2014. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u dijelu kojim je tuženiku J.-D. d.o.o. naloženo u roku od 8 dana naknaditi tužitelju U. o. d.d. troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.068,70 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. rujna 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-872/16 kojeg je 6. rujna 2016. donijela Z. M.-Š., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je tuženiku J.-D. d.o.o. naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju U. o. d.d. zatezne kamate na troškove ovršnog postupka po stopi koja prelazi iznos stope zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku J.-D. d.o.o. u roku od 8 dana naknaditi tužitelju U. o. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 19.280,00 kuna. Odbija se zahtjev tužitelja U. o. d.d. da mu tuženik J.-D.d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 818,70 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 31. kolovoza 2016. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga (izvoda otvorenih stavki od 3. kolovoza 2016.), kojim je zatražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, tada kao ovršeniku, da mu plati 30.495,56 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa duga do isplate, troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate te tražbine odredi ovrhu.

2. Izjavio je tužitelj da je kao osiguratelj svom osiguraniku isplatio naknadu za štetu u iznosu od 30.495,56 kuna za koju je odgovoran tuženik kao vlasnik skele kojom je oštećeno vozilo osiguranika. Naknadu za nastalu štetu tužitelj da je isplatio u Z., kao mjestu svog sjedišta, pa da se ima odrediti kao mjesno nadležan, sud u Z.

3. Javni bilježnik u S., Z. M.- Š., donijela je 6. rujna 2016. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-872/16 kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.112,20 kuna te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

4. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem je izjavio da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti. Prvenstveno je ocijenio neosnovanim tužiteljeve navode o tome da bi za rješavanje stranačkog spora bio nadležan sud u Z. Istaknuo je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da nije došlo do subrogacije. Štetni događaj da je nastao 25. siječnja 2014., a polica osiguranja automobilskog kaska temeljem koje je tužitelj svom osiguraniku platio tužbom traženi iznos da je sklopljena 28. siječnja 2014. U razmatranju predmetnog spornog odnosa izvan ove parnice tuženik da je od tužitelja dobio očitovanje da je ponuda automobilskog kaska broj 32-6000080546 od 8. siječnja 2014., koju je ugovaratelj naknadno prihvatio, pa da se ima smatrati da je ugovor o osiguranju sklopljen danom dostave ponude. Ovakav stav tužitelja da je suprotan određenjima članka 262. Zakona o obveznim odnosima koji reguliraju da je ponuda prihvaćena kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, a tuženik da smatra da je takva izjava mogla biti dana najranije danom sklapanja police osiguranja automobilskog kaska, odnosno 28. siječnja 2014.

5. Tuženik je izjavio i da broj ponude tužitelja ne odgovara broju police osiguranja, kao i da je policu sklopila treća osoba B. o. d.d.

6. Izjavio je da tužitelj ničim nije dokazao da je baš tuženik vlasnik skele kojom je navodno oštećeno vozilo osiguranika tužitelja, kao i da nije jasno koja su oštećenja nastala prilikom štetnog događaja, radi čega je osporio i visinu tužiteljeva zahtjeva.

7. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Ovrv-1165/16 od 11. prosinca 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Z. M.-Š., poslovnog broja Ovrv-872/16 od 6. rujna 2016. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

8. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja ovog suda, dakle u parnici, tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, sukladno članku 52. Zakona o parničnom postupku, a stoga što je već u prijedlogu za ovrhu iskoristio mogućnost odabira suda, budući da je mjesna nadležnost izberiva.

9. Izjavio je da se štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja dogodio 25. siječnja 2014. u R., u Ulici Z. K. …, tako što je udar vjetra dignuo složenu skelu, kojom je potom oštećeno vozilo osiguranika tuženika. U vrijeme nastanka štetnog događaja oštećeno osobno vozilo reg. oznake RI… u vlasništvu A.

I. da je bilo osigurano policom osiguranja automobilskog kaska br. 32-70002383273 kod prednika tužitelja B. o. Z. d.d. Trgovačko društvo B. o. Z. d.d. da je pripojeno. U razdoblju koje je prethodilo nastanku štete, od 7. siječnja 2013. do 1. siječnja 2014. I. A. da je s prednikom tužitelja imao sklopljenu policu osiguranja automobilskog kaska broj 32-7002237612, koju je po isteku produljio, odnosno zamijenio novom broj 32- 7002383273 po kojoj je osiguranje počelo 7. siječnja 2014., a završilo 7. siječnja 2015. Ponuda o sklapanju ugovora o kasko osiguranju broj 32-00080546 za predmetno vozilo da je prihvaćena 8. siječnja 2014. Ugovorena premija osiguranja u iznosu od 2.479,69 kuna da je plaćena 20. siječnja 2014., pa da je sukladno određenjima Uvjeta osiguranja, osigurateljno pokriće počelo istekom 24- tog sata od dana kada je premija počela, dakle 21. siječnja 2014. I. A., kao vlasnik oštećenog vozila da je prijavio tužitelju nastalu štetu u predmetnom štetnom događaju, pa mu je tužitelj 28. veljače 2014. platio iznos od 17.019,00 kuna te 14. ožujka 2014. temeljem računa popravka broj 387/1/31 13.476,56 kuna.

10. Tuženik je navodima iz prigovora dodao da je isprava kojom tužitelj dokazuje dan plaćanja premije osiguranja od strane osiguranika, pregled naplate police, jednostrana isprava, pa da stoga ne može biti dokaz da je premija osiguranja zaista tada i plaćena. Izjavio je i da tužitelj kontradiktorno označio početak tijeka osiguranja, jer je označio dva datuma, 8. siječnja 2014. kada je dana ponuda za sklapanje ugovora o osiguranju i 21. siječnja 2014. kada je premija prema sadržaju tužiteljeve evidencije plaćena. Izjavio je da je u prijavi štete i u regresnom zahtjevu od 8. svibnja 2014. naznačena polica broj 32-7002237612 koja je istekla 7. siječnja 2014., a ne polica na koju se poziva tužitelj. Tužitelj se usprotivio ovom navodu te istaknuo da je iz dokumentacije za obradu štete vidljivo da je tužitelj cijeli postupak vodio s valjanim brojem police osiguranja P32 7002383273. Tuženik je tvrdio i da je predmetni ugovor o osiguranju ništetan, sukladno članku 925. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima.

11. Tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nadležnosti ovog suda. Uzimajući u obzir predmet spora prvenstveno je zaključiti da ne postoji izberiva nadležnost za odlučivanje u ovom sporu. No svakako i da postoji, a s obzirom na to da je predmetni postupak započeo kao ovršni postupak, tužitelj je pokretanjem postupka na taj način, zapravo odustao od mogućnosti koju mu zakon daje u slučaju postojanja izberive nadležnosti suda, odnosno od mogućnosti da bira sud pred kojim će se voditi postupak. U konačnici zakonom nije ni predviđena mogućnost da tužitelj prigovara mjesnoj nadležnosti suda, ovo stoga što upravo tužitelj podnošenjem tužbe određenom sudu bira sud pred kojim će se postupak voditi. S obzirom na to da je sukladno članku 46. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) ovaj sud općemjesno nadležan za suđenje i da ne postoji isključiva nadležnost nekog drugog suda, trebalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

12. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava sadržanih u spisu te saslušanjem svjedoka I. A., pa je sud nakon provedenog postupka 13. ožujka 2019. donio presudu poslovnog broja 3 Povrv-1165/2016-18 kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovnog broja Ovrv-872/16 koje je 6. rujna 2016. donijela Z. M.-Š., javni bilježnik u S. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 30.495,56 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 17.019,00 kuna teku od 1. ožujka 2014. do isplate i na iznos od 13.476,56 kuna teku od 15. ožujka 2014. do isplate kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.068,70 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. rujna 2016. do isplate te naložio tuženiku naknaditi tužitelju 7.530,00 kuna troškova parničnog postupka. Sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovnog broja Ovrv-872/16 koje je 6. rujna 2016. donijela Z. M.-Š., javni bilježnik u S. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 43,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. rujna 2016. do isplate.

13. Protiv te presude tuženik je izjavio žalbu, pa je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbi tuženika rješenjem poslovnog broja 64 Pž- 2975/2019-3 od 3. rujna 2020. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja Povrv- 1165/2016-18 od 13. ožujka 2019. u točki I izreke, dakle u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i u točki III izreke, dakle u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku sud je ponovno pročitao isprave izvod otvornih stavki dužnika na dan 3. kolovoza 2016., policu osiguranja automobilskog kaska broj 32-7002383273 od 28. siječnja 2014., ponudu osiguranja automobilskog kaska broj 32-6000080546 od 8. siječnja 2014., izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, III Policijske postaje Rijeka broj: 511-09-25- 39/45-14. VR od 11. veljače 2014., pregledao ispisane fotografije oštećenog vozila, presliku knjižice vozila, presliku osobne iskaznice I. A., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Tt-14/15811-7 od 1. rujna 2014., prijavu štete automobilskog kasko osiguranja od 27. siječnja 2014., 1. naknadni zapisnik o izvidu štete od 25. siječnja 2014., zapisnik o izvidu štete od 25. siječnja 2014., procjenu popravka od 4. veljače 2014., račun broj 387/1/31 od 26. veljače 2014., obavijesti o isplati od 25. veljače 2014. i od 11. ožujka 2014. sa štetom broj 1410101907-M-AK, ispise transferiranog izvoda od 28. veljače 2014. i od 14. ožujka 2014., policu osiguranja automobilskog kaska broj 32-7002237612 od 10. siječnja 2013., pregled naplate po polici od 5. prosinca 2016., dopis od 8. svibnja 2014., opomenu pred ovrhu od 26. listopada 2015., dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, III policijske postaje Rijeka od 17. listopada 2018. broj 511-09- 25-3313/2018. SM kojim je dostavljena službena bilješka policijskog službenika M. K. i izvješće broj: 511-09-25-39/45-14. VR od 11. veljače 2014., Uvjete za osiguranje automobilskog kaska UAK5, potom zapisnik u kojem je zabilježen iskaz svjedoka I. A., ugovor o zastupanju pri ugovaranju neživotnih osiguranja od 1. svibnja 2013. i dopis trgovačkog društva R. z. d.o.o. te je izveo dokaz vještačenjem koje su obavili stalni sudski vještak za računovodstvo i financije M. Z. i stalni sudski vještak za promet, vozila i strojarstvo N. K.

15. Tužitelj je ponovno naglasio da je ponuda osiguraniku za AO KASKO br. 32-6000080546 dana 8. siječnja 2014., da je osiguranik A.20. siječnja 2014. uplatio po ponudi iznos od 2.479,69 kuna, a da se štetni događaj dogodio 25. siječnja 2014. kada je postojala obveza tužitelja platiti osigurninu jer je ugovor o osiguranju sklopljen 21. siječnja 2014. To stoga što je člankom 1. stavkom 1. uvjeta za osiguranja UAK05 određeno da obveza iz ugovora o osiguranju počinje istekom 24.- og sata dana koji je u polici naveden kao početak osiguranja, ako je do tog dana plaćena premija ili prvi obrok premije, odnosno istekom 24.-og sata da na kada je premija plaćena. Jednako da određuje i članak 937. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

16. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa odlučujući o tome donijeti odluku o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati 30.495,56 kuna sa zateznim kamatama koje je prednik tužitelja platio osiguraniku na temelju ugovora o kasko osiguranju kao osigurninu zbog nastanka štete za koju je odgovoran tuženik.

17. Nije bilo spora među strankama o tome:

- da je 25. siječnja 2014. oštećeno vozilo I. A. u R.,

- da je tužitelj I. A. platio osigurninu u iznosu od 30.495,56 kuna.

18. Sporne su među strankama bile činjenice:

- je li ugovor o osiguranju između I. A. i tužiteljeva prednika, sklopljen za razdoblje u kojem je nastala šteta te je li taj ugovor ništetan,

- iznosa štete, a s obzirom na to da tuženiku nije bilo jasno koja su oštećenja nastala prilikom štetnog događaja.

19. Razmatrajući stranački spor prvenstveno je trebalo otkloniti spor oko ugovaratelja osiguranja i mogućnosti tužitelja da u ovoj parnici zahtijeva isplatu od tuženika.

20. Predmetni ugovor o osiguranju prema navodima tužitelja sklopilo je s I. A. trgovačko društvo B. o. Z. d.d., koje da je prednik tužitelja. Da su ovi navodi, o postojanju pravnog sljedništva između društva B. o. Z. d.d. i tužitelja istiniti, utvrđeno je iz izvatka iz sudskog registra za tužitelja u kojem je upisano da je tužitelju pripojeno društvo B. o. Z. d.d. temeljem ugovora o pripajanju od 12. ožujka 2014. i odluke o suglasnosti društva preuzimatelja i pripojenog društva od 24. ožujka 2014.

21. Propisano je člankom 522. stavkom 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13. i 110/15.) da je društvo preuzimatelj sveopći pravni slijednik pripojenog društva i time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

22. Slijedom navedenog tužitelj je ovlašten od tuženika tražiti ostvarenje onih prava koje je i njegov prednik mogao tražiti od tuženika.

23. U ispravi izvješću Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave, III Policijske postaje Rijeka od 11. veljače 2014. upućene od strane tog tijela B. o. Z. d.d., kao i u službenoj zabilješci sastavljenoj od policijskog službenika M. K., opisan je štetni događaj koji se 25. siječnja 2014. dogodio u R. u Ulici Z. K. …, kao i oštećenja nastala na vozilu I. A. te prigode. Napisano je u toj ispravi da je šteta nastala kao posljedica udara skele na parkirano osobno vozilo reg. oznaka RI… u vlasništvu I. A., nakon što je udar vjetra "dignuo" složenu skelu čiji je vlasnik trgovačko društvo J.-D. Te prigode da je oštećen poklopac motora vozila, prednjeg svjetla, prednjeg vjetrobranskog stakla i krovne konstrukcije. Ova isprava, sukladno članku 230. stavku 1. ZPP-a dokazuje istinitost sadržaja u njoj potvrđenog. Da je šteta nastala na ovaj način potvrdio je i svjedok I. A., vlasnik oštećenog vozila. U svom je iskazu izjavio da su radnici tuženika pred početak izvođenja radova saniranja fasade zgrade u kojoj živi donosili skelu koje su deponirali ispred zgrade. Da je tome tako proizlazi i iz preslika fotografija mjesta nastanka štetnog događaja, čiju vjerodostojnost tuženik nije dovodio u pitanje, na kojima se jasno vidi na koji način i gdje su bile smješteni dijelovi skele sporne prigode, odnosno da su bili složeni jedan na drugoga bez da je kakvim sredstvom osigurano da ih se drži na jednom mjestu, pa da se time onemogući da pod kakvim utjecajem padnu. Uostalom iz ovih fotografija vidljivo je i da su ti složeni dijelovi skele premašili ukupnu visinu zida koji dijeli parkirališni prostor od dvorišta zgrade i da su slobodno stajali iznad visine zida bez kakvog oslonca.

24. Zaključak da je tuženik vlasnik skele proizlazi kako iz prethodno spomenutih isprava izdanih od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave, III Policijske postaje Rijeka tako i iz sadržaja iskaza I. A.

25. Svjedok I. A. je potvrdio i da mu je B. o. isplatilo trideset i nešto tisuća kuna i to na način da su dio novca isplatili njemu kao osiguraniku, a dio servisu koji je obavio popravak oštećenog automobila.

26. Uzimajući u obzir utvrđenja u pogledu okolnosti nastanka štete na vozilu I. A., utvrđenje da je šteta posljedica udara dijela skele tuženika o vozilo I. A., valjalo je sukladno članku 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), smatrajući pri tom da su ovi dijelovi građevinske skele opasna stvar, utvrditi da je za nastanak te štete odgovoran tuženik kao vlasnik skele. Kraj činjenice da skela koju vjetar podigne u zrak, nesporno predstavlja opasnu stvar, tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom članka 1067. ZOO-a. No, tuženik nije sukladno odredbi članka 219. ZPP-a dokazao navedene pretpostavke iz članka 1067. ZOO-a, niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge.

27. Tuženik je tvrdio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju, odnosno da nije ovlašten od tuženika zahtijevati plaćanje iznosa koji je on platio I. A., radi otklanjanja posljedica nastale štete 25. siječnja 2014., stoga što I. A. u vrijeme nastanka štetnog događaja nije s prednikom tužitelja imao sklopljen valjani ugovor o osiguranju automobilskog kaska.

28. O okolnostima ugovaranja osiguranja automobilskog kaska valjalo je zaključiti iz sadržaja isprava police osiguranja automobilskog kaska broj 32- 7002237612, potom ponude osiguranja automobilskog kaska broj 32-6000080546, pregleda naplate po polici P32-7002383273 te iskaza svjedoka I. A., kao sudionika ugovaranja iz sadržaja dopisa R. z. d.o.o., ugovora o zastupanju tužitelja i R. z. d.o.o. te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka M. Z., pri tome imajući na umu relevantne odredbe ugovora o osiguranju i ZOO-a.

29. Propisano je člankom 921. ZOO-a da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osigurninu osiguraniku ili korisniku osiguranja ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

30. Propisano je člankom 925. stavkom 1. ZOO-a da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.

31. Propisano je člankom 262. stavkom 1. ZOO-a da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

32. Propisano je člankom 262. stavkom 2. ZOO-a da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

33. Propisano je člankom 925. stavkom 2. ZOO-a da je o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljanu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.).

34. Propisano je člankom 937. stavkom 1. i 2. ZOO-a da obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, a ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja.

35. U svom iskazu je svjedok I. A., kao strana ugovora o osiguranju automobilskog kaska izjavio da je vozilo na kojem su nastala oštećenja predmetne prigode, od razdoblja kada ga je kupio, odnosno od siječnja 2011., pa do siječnja 2017. osiguravao kasko osiguranjem. Iz preslike knjižice vozila, kao javne isprave, proizlazi da je predmetno vozilo zaista prvi put registrirano 7. siječnja 2011. i da je u prometu od te godine. U razdoblju koje je prethodilo štetnom događaju od 7. siječnja 2013. do 7. siječnja 2014., I. A. je s prednikom tužitelja ugovorio osiguranje automobilskog kaska, a što potvrđuje sadržaj police osiguranja automobilskog kaska broj 32-7002237612 u kojoj je uostalom utvrđeno da ta polica zamjenjuje policu broj: P32 7002032737. Uočiti je da je ugovor o osiguranju za osigurateljno razdoblje 7. siječnja 2013. do 7. siječnja 2014. nastao kao posljedica nastavka suradnje I. A. s prednikom tužitelja, odnosno i da je u razdoblju koje je prethodilo tome imao sklopljen ugovor o osiguranju automobilskog kaska s prednikom tužitelja. Iskazao je ovaj svjedok da nikad nije kasnio s osiguranjem vozila, da bi se pred istek osigurateljnog razdoblja obratio posredniku koji obavlja poslove posredovanja između stranaka i osiguravajućih društava a koji nosi naziv R., nakon čega bi platio troškove registracije i tehničkog pregleda. Trgovačko društvo R. z. d.o.o. predalo je ispravu kartica police u kojoj je zabilježena činjenica plaćanja premije osiguranja za policu osiguranja P32- 7002383273 u iznosu od 2.479,69 kuna na dan 20. siječnja 2014. Činjenicu da je premija osiguranja plaćena taj dan, dakle 20. siječnja 2014. potvrdio je i stalni sudski vještak M. Z. kojem je povjereno izvođenje dokaza vještačenjem. Vještak je iz konto kartice tužitelja utvrdio da je premija po ovoj polici osiguranja plaćena 20. siječnja 2014. u iznosu od 2.479,69 kuna.

36. U ponudi osiguranja automobilskog kaska broj 32-6000080546 u kojoj je utvrđeno da bi predstavljala zamjenu za policu P327002237612, odnosno da se odnosi na nastavak suradnje u pogledu osiguranja između prednika tužitelja i I. A. za razdoblje 7. siječnja 2014. do 7. siječnja 2015., kao datum izdavanja označen je 8. siječnja 2014. U polici osiguranja automobilskog kaska broj 32-7002383273 za razdoblje osiguranja 7. siječnja 2014. do 7. siječnja 2015. označen je kao datum izdavanja 28. siječnja 2014.

37. Polica osiguranja, pa tako i polica osiguranja automobilskog kaska broj 32- 7002383273 je isprava, sukladno članku 925. stavak 2. ZOO-a koju je osiguratelj obvezan predati ugovaratelju osiguranja o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Polica osiguranja predstavlja dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju te je sasvim jasno da ne može biti izdana, ukoliko prethodno nije sklopljen ugovor o osiguranju, pa datum označen u polici osiguranja ne predstavlja dokaz o tome da je tada sklopljen ugovor o osiguranju, već samo da je na taj dan izdana polica osiguranja, kao dokaz postojanja prethodno sklopljenog ugovora. U ispravi pregled naplate po polici upisano je da je I. A., premiju osiguranja u iznosu od 2.479,69 kuna platio 20. siječnja 2014. putem posrednika R. z. d.o.o., a baš je ovog posrednika u osiguranju u svom iskazu imenovao I. A. To trgovačko društvo predalo je sudu ispravu u kojoj je evidentirano plaćanje premije osiguranja 20. siječnja 2014. Taj dan, sukladno članku 262. stavak 2. ZOO-a je stoga dan prihvata ponude, a slijedom toga sukladno članku 925. stavku 1. ZOO-a i dan sklapanja ugovora o osiguranju automobilskog kaska između I. A. i prednika tužitelja. Obveza isplate osigurnine na strani osiguratelja na temelju ugovora o osiguranju nastaje sukladno članku 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska istekom 24.-tog sata dana koji je u polici naveden kao početak osiguranja, ako je do tog dana plaćena premija ili prvi obrok premije, odnosno istekom 24.-tog sata dana kada je premija plaćena, ako nije drugačije ugovoreno. U polici je kao početak osiguranja naveden datum 7. siječnja 2014., no premija je plaćena 20. siječnja 2014., pa prema članku 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska obveza plaćanja osigurnine kao obveze iz ugovora o osiguranju nastala je 21. siječnja 2014., svakako prije nastanka osiguranog slučaja, odnosno štete na vozilu.

38. Tuženik je u parnici tvrdio da je ugovor o osiguranju prednika tužitelja i I. A. ništetan, pritom se pozivajući na odredbu članka 925. stavak 3., kojom je reguliran ugovor o osiguranju osoba. Uzimajući u obzir sadržaj navoda tuženika, valja zaključiti da je njegov stav o ništetnosti ugovora o osiguranju utemeljen na određenjima članka 922. stavka 3. ZOO-a, prema kojoj odredbi je ništetan ugovor o osiguranju ukoliko je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti ili je već prestala mogućnost da on nastane. Uzimajući u obzir sva utvrđenja vezano za ugovaranje osiguranja između prednika tužitelja i I. A., zaključiti je da ugovor o osiguranju nije ništetan, pa ni ništetan prema članku 922. stavku 3. ZOO-a, a ovo stoga što osigurani slučaj nije nastao prije, već nakon sklapanja ugovora o osiguranju.

39. Oštećenja na predmetnom vozilu, kao i činjenica da je šteta nastala kao posljedica udara skele o automobil, vidljiva su i iz ispisa fotografija vozila reg. oznake RI….

40. Zaključak o tome da je predmetne prigode nastala šteta u iznosu označenom u tužbenom zahtjevu proizlazi iz sadržaja isprava računa broj: 387/1/31 od 26. veljače 2014. koji je na ime I. A. izdalo društvo A. D. d.o.o., kod kojeg se, kako je označeno u ispravi prijava štete nalazilo vozilo još od 27. siječnja 2014. I B. o. Z.d.d. je u procjeni popravka 1410101907 kao visinu nastale štete označio približan iznos onome koji je u konačnici isplaćen I. A., radi otklanjanja nastale štete i to iznos od 31.984,65 kuna. Taj zaključak dodatno potvrđuje nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N. K. Naime vještak je izračunao da je ukupni trošak popravka osobnog vozila "Peugeot 308" reg. oznake i broja RI … prema današnjim cijena 38.703,46 kuna. Tuženik je prigovorio mišljenju sudskog vještaka smatrajući da je vještak trebao izračunati troškove popravka prema cijenama u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme isplate štete od strane tužitelja u korist vlasnika vozila, potom da je vještak procijenio i trošak otklanjanja oštećenja na vozilu koja se ne mogu dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem, kao i to da je vještak trebao procijeniti i tzv. totalnu štetu na predmetnom vozilu. Vještak je odgovorio na prigovore tuženika suprotstavljene njegovu mišljenju. Obrazložio je da je činio procjenu otklanjanja oštećenja koja su mogla nastati prema konačnom položaju skela raspoređenih na osobnom vozilu i oko osobnog vozila, vidljivih na ispisima fotografija. Ta su oštećenja, baš kako i navodi sudski vještak navedena su u zapisnicima o izvidu štete koji su sastavljeni 28. siječnja 2014. i 3. veljače 2014. kada je vozilo bilo na popravku u A. D. K tome je i policijski službenik M. K. u službenoj zabilješki sastavljenoj na dan štetnog događaja potvrdio da su na vozilu osiguranika prednika tužitelja nastala oštećenja poklopca motora, prednja svjetla, prednje vjetrobransko staklo i krovna konstrukcija. Upravo je ta oštećenja naveo MUP, Policijska uprava Primorsko- goranska III Policijska postaja Rijeka u dopisu predniku tužitelja od 11. veljače 2014., a sve je ove isprave sudski vještak pregledao prilikom izrade nalaza i mišljenja. Sudski je vještak dao mišljenje da je trošak otklanjanja oštećenja, odnosno popravka vozila prema cijenama u trenutku izrade nalaza i mišljenja 38.703,46 kuna. Osvrnuo se i na procjenu po sustavu Audatex i u vrijeme kada je sačinjena procjena štete od strane prednika tužitelja navodeći da je ukupni trošak popravka osobnog vozila tužitelja na dan 4. veljače 2014. u iznosu od 31.984,65 kuna korektno procijenjen. Sudski vještak je dakle potvrdio točnost učinjenog obračuna troškova popravka vozila osiguranika prednika tužitelja, a time je dakle potvrdio da je prednik tužitelja opravdano isplatio iznos od 30.495,56 kuna radi otklanjanja posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik. Sudski vještak je izjavio i to da se kod predmetnog oštećenja vozila ne može zauzeti stav da je riječ o totalnoj šteti i taj je svoj zaključak opravdao navodeći da su za obračun totalne štete osim vremenske amortizacije bitni i kriteriji stanja vozila, broj prijeđenih kilometara i stanje tržišta. S obzirom na to da je predmetno vozilo u trenutku nastanka štetnog događaja bilo staro malo više od 3 godine, da je prošlo 35000 km, iako je prema vremenskoj amortizaciji i starosti u trenutku nastanka štetnog događaja, trebalo preći 54000 km, dakle kudikamo manje od propisanog za vremenski period eksploatacije, te s obzirom na to da je u zapisniku o izvidu štete jasno navedeno da prethodna oštećenja na vozilu ne postoje i da nema tragova prethodnih popravaka na vozilu i da je stanje vozila bez primjedbe da na vozilu nije nastala totalna šteta. Nakon što je izložio nalaz i mišljenje ocjeni, a osobito dovodeći mišljenje sudskog vještaka u vezu s ostalim dokazima sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u potpunosti, a poglavito u ocjeni primjerenosti procjene nastalih oštećenja na vozilu osiguranika prednika tužitelja učinjene neposredno nakon oštećenja.

41. Stoga je, na temelju prethodno navedenog, trebalo utvrditi da je prednik tužitelja radi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju isplatio I. A. 30.495,56 kuna i to na način da je njemu isplatio 17.019,00 kuna, kao nesporni dio odštete, kako je zabilježeno u dopisu od 25. veljače 2014. i ispisu transferiranog računa, a ostatak od 13.476,56 kuna je isplatio A. D. d.o.o. koji je obavio popravak vozila I. A., nakon dostavljenog računa za popravak.

42. Utvrđeno je i da je tuženik kao vlasnik opasne stvari, dijela građevinske skele odgovoran za nastalu štetu osiguraniku I. A. Slijedom navedenog utvrditi je da su ispunjeni uvjeti iz članka 963. stavka 1. ZOO-a, pa da je stoga tužiteljev zahtjev osnovan. Osnovan je tužiteljev glavni zahtjev, pa je slijedom toga, sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a osnovan i njegov zahtjev da mu tuženik plati zatezne kamate koje na taj iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa duga, odnosno od prvog dana nakon dana kada je isplaćena naknada iz osiguranja.

43. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

44. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

45. Tužitelju su za vođenje ovršnog postupka bili potrebni troškovi javnog bilježnika u iznosu od 818,70 kuna sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11. i 142/12., dalje Pravilnik) te troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kuna sukladno Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), odnosno u ukupnom iznosu od 2.068,70 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. rujna 2016. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora kako je to zahtijevao tužitelj. Utoliko je valjalo odbiti dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka i to u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi većoj od dosuđene.

46. Propisano je člankom 451. stavkom 3. ZPP-a da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti održava li se u cijelosti ili djelomično platni nalog na snazi ili se ukida. Sukladno naprijed navedenom odlučeno je kao u izreci pod točkom I i II.

47. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa je sukladno članku 154. ZPP-a tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove ovog parničnog postupka.

48. Sukladno članku 155. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 8. i 9. Tarife, sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice trošak zastupanja na ročištima 3. listopada 2018., 11. siječnja 2019., 11. veljače 2019.,13. siječnja 2021., 12. srpnja 2021., 2. ožujka 2022. i 11. travnja 2022. u iznosu od po 100 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 1.250,00 kuna, što ukupno daje iznos od 8.750,00 kuna. Tužitelju je kao potreban za vođenje ove parnice priznat i trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od po 50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 625,00 kuna. Tužitelju je za vođenje ove parnice bio potreban i trošak sastava podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 27. prosinca 2017., 18. siječnja 2019.,11. siječnja 2021., 25. svibnja 2021. i 27. prosinca 2021. u iznosu od po 100 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 1.250,00 kuna, što ukupno daje iznos od 6.250,00 kuna. Kao potreban za vođenje ove parnice tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 655,00 kuna, a sukladno Tar. br. 2. točki 1. iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15.). Pored tih troškova tužitelju je bio potreban i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna.

49. Slijedom navedenog prihvaćen je kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 19.280,00 kuna.

50. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sudske pristojbe prijedloga za ovrhu u iznosu od 818,70 kuna jer taj trošak nije nastao, s obzirom na to da nema obveze plaćanja sudske pristojbe prijedloga za ovrhu. Pored toga tužitelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka tražio i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak sastava prijedloga za ovrhu, a o tom trošku je odlučeno odlukom o platnom nalogu.

U Splitu 31. svibnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.