REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 355/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K. L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., protiv tuženice B. S. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1410/18-2 od 29. kolovoza 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4777/17 od 12. prosinca 2017., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1410/18-2 od 29. kolovoza 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4777/17 od 12. prosinca 2017., u dijelu odluke pod točkom I. izreke, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1410/18-2 od 29. kolovoza 2019. kojim je preinačeno rješenje o troškovima parničnog postupka Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4777/17 od 12. prosinca 2017., sadržano u stavku III izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženici izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 926/16 zk. ul. br. 15373 k.o. S. i to posebnog dijela nekretnine-stana na dvanaestom katu, označen br. 46, u površini od 64,03 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, upisanog kao suvlasnički udio redni broj 7 (etažno vlasništvo E-7) neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade, zemljišta koje služi redovnoj uporabi i na kojem je zgrada izgrađena, a koju tabularnu ispravu će u slučaju njezinog neizdavanja zamijeniti presuda. U stavku II izreke odbijen je podredni tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženici isplatiti tužitelju iznos od 140.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB sa zakonskom zateznom kamatom. U stavku III izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 186.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke.

2.1. Rješenjem istog suda preinačena je odluka o troškovima sadržana u točki III. izreke presude prvostupanjskog suda te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 77.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženica podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje na način da se prihvati žalba tuženice i preinači prvostupanjska presuda, odbije tužbeni zahtjev, te preinači rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki III izreke iste presude te tuženici dosudi ukupan parnični trošak kako je isti zatražen u popisu troška koji se nalazi u spisu, uvećan za troškove sastava žalbe od 28. prosinca 2017., te troškova revizije, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

4. U odgovoru na reviziju tuženice tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana drugostupanjska presuda.

Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama na postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika kao iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno tuženica ukazuje u reviziji.

8. Navodi kojima se prigovara o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka tuženica u suštini prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženici izdati mu tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 926/16 zk. ul. 15373 k.o. S. i to posebnog dijela nekretnine-stana na dvanaestom katu, označen br. 46, u površini od 64,03 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, upisanog kao suvlasnički udio redni broj 7 (etažno vlasništvo E-7) neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade, zemljišta koje služi redovnoj uporabi i na kojem je zgrada izgrađena, a koju tabularnu ispravu će u slučaju njezinog neizdavanja zamijeniti ova presuda.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je sporni stan u S., kupljen isključivo novčanim sredstvima tužitelja,

- da je tužitelj novčana sredstva stekao tako da je radio vanjsku stolariju za P. K. na zgradi S., koji se dogovorio sa tužiteljem o načinu plaćanja izvedenih radova na način da P. K. neće platiti radove tužitelju gotovinom, već kompenzacijom za stan, time da je prilikom kupnje, tužitelj najprije smanjio cijenu stana za 20.000 EUR, tako da je umjesto 62.000 EUR stan plaćen 42.000 EUR, te da je tih 42.000 EUR plaćeno na način da je investitor Petar Kozina na račun tužiteljeve tvrtke na ime obavljenih radova uplatio tri rate po cca 100.000,00 kuna, da bi potom ti iznosi bili podignuti sa računa tužiteljeve tvrtke, te je odmah sutradan ili u roku 3 dana tuženica iznos koji je P. K. uplatio na račun tužiteljeve tvrtke donijela P. K. kao kupoprodajnu cijenu za stan u S.; da je potom stan u S., ugovorom od 14. siječnja 2004. prodan za iznos od 63.000,00 EUR, time da je novac od prodaje zadržala tuženica, te potom od tog novca platila kaparu i prvu ratu za stan u … ulici u S.; da je tužitelj na kredit kupio stan u ulici … koji stan je zatim prodao, te od novca dobivenog prodajom tog stana isplatio treću ratu, odnosno ostatak kupoprodajne cijene stana u … u S.,

- da je tužitelj prilikom sastavljanja kupoprodajnog ugovora za sporni stan u S., predložio i pristao da tuženica bude navedena kao kupac i uknjižena vlasnicom iste nekretnine u zemljišnoj knjizi, iz razloga što je tužiteljeva namjera bila zajednički život sa tuženicom u istom stanu i što tužitelj nije želio da djeca iz bivšeg braka imaju vlasničkih prava na spornom stanu u S.,

- da je nakon kupnje stana u … tužitelj uselio u predmetni stan, međutim, da su ubrzo potom između tužitelja i tuženice nastale nesuglasice, svađe, da je tuženica tužitelja prijavljivala i policiji, te da je tužitelj potom iselilo iz stana u …, nakon čega više nije imao pristup u stan,

- da tužitelj nije darovao tuženici novac, i to 140.000 EUR kojim je kupljen sporni stan,

- da tuženica odbija dobrovoljno izvršiti prijenos prava vlasništva spornog stana u S., u …, na tužitelja,

- da je tuženica u svemu sudjelovala dobrovoljno, da se nije protivila bilo čemu vezano uz plaćanje kupoprodajne cijene i prodaju stana u S., te kupnje spornog stana u S., iz čega proizlazi zaključak da su se tužitelj i tuženica o svemu što se ticalo plaćanja kupoprodajnih cijena i prodaje stana u S., te kupnje stana u S., sporazumjeli.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da su se stranke sporazumjele da se tužitelju dobrovoljno ograniči prava vlasništva stana i u S. i u S. na temelju odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) i da je tuženica pristajući na privremeno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine postupala u skladu s odredbom čl. 34. st. 3. ZVDSP slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev te nalažu tuženici prenijeti pravo vlasništva na potonjeg vlasnika u konkretnom slučaju tužitelja propisano odredbom čl. 34. st. 4. ZVDSP-a.

12. Prema odredbi čl. 34. ZVDSP ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti. Prema stavku 3. istog članka odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok prava vlasništva, to ga obvezuje. Ograničenje uvjetom ili rokom djelovat će prema trećima ako je upisano u zemljišnu knjigu odnosno u takav javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno. Prema stavku 4. istog članka vlasnik čije će pravo vlasništva prestati ispunjenjem uvjeta ili istekom roka (prethodni vlasnik) dužan je postupiti obzirno prema onome tko čeka da time postane vlasnikom (potonji vlasnik) te mu prenijeti vlasništvo pošto istekne rok ili se ispune uvjeti, pri čemu će se njihov međusobni odnosi prosuđivati kao da je prethodni vlasnik bio plodouživatelj. Kad je vlasništvo uvjetovano ili ograničeno djelovanjem prema trećima, tada samim ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka ono pripada potonjem vlasniku, ako Zakonom nije drugačije određeno, a pravna raspolaganja stvari u kojoj je bio poduzeo prethodni vlasnik gube učinak.

13. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj navedenih odredbi čl. ZVDSP-a i prema shvaćanju ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tuženica dužna prenijeti pravo vlasništva na tužitelja, kako je to propisano čl. 34. st. 4. ZVDSP, pa kako to nije učinila, to je i po ocjeni ovog suda pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev i naložio tuženici izdavanje tabularne isprave podobne za upis tužiteljeva prava vlasništva na spornoj nekretnini.

14. U odnosu na istaknut revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženica ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/06 – dalje: ZOO) jer se poziva na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj Rev-756/2008 od 4. veljače 2009. u kojoj je izražen stav da "osoba koja je uložila sredstva u kupnju stana na temelju dogovora s drugom osobom u namjeri zasnivanja zajednice života i zajedničkog korištenja stana u slučaju kad se to nije ostvarilo ima pravo na povrat uloženih sredstava."

15. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a prema odredbi stavka 3. istog članka obveza vraćanja imovine nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

16. Iz naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tužitelj za kupnju stana uložio svoja novčana sredstva na temelju dogovora sa tuženicom, a u namjeri zasnivanja zajednice života i njihovog zajedničkog korištenja stana.

17. Dakle, pravna osnova prijelaza navedenih novčanih sredstava u imovinu tuženice je sporazum stranaka o zajedničkom korištenju stana koji je kupljen tim sredstvima tužitelja, a ta osnova je otpala kada je zajednica života stranaka prestala, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da tužitelju pripada pravo tražiti izdavanja tabularne isprave na temelju odredbe čl. 34. st. 3. i 4. ZVDSP.

18. Neosnovano je stoga pozivanje tuženice na odredbe čl. 1111. ZOO, jer do primjene te odredbe dolazi u slučaju i kad netko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti pa se pretpostavlja da je time u korist obogaćenog činio darovanje te isplate, a s obzirom na činjenično utvrđenje sudova da su se stranke sporazumjele o svemu što se ticalo plaćanja kupoprodajne cijene i prodaje stana u Solinu te kupnje stana u Splitu, o kakvom slučaju ovdje nije riječ.

19. Slijedom izloženog proizlazi da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Budući da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

21. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije potreban za vođenje ovog postupka.

22. Međutim, revizija tuženice u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.

23. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

24. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

25. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbenim zahtjevom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

26. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije potreban za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).

27. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.