Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1340/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., OIB:… zastupanog po punomoćnici I. B. odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4670/16-45 od 1. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4670/16-45 od 1. veljače 2021. u pobijanoj točki I izreke i dijelu točke III izreke, kojim tuženici nisu dosuđeni troškovi parnice.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje navedena presuda u točki II izreke i dijelu točke III izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni troškovi parnice.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju J. K. na ime razlike iznosa tržišne najamnine i zaštićene najamnine za nekretninu označenu kao k.č.br.2912/1, kuća pop.br.932 i dvorište u … površine 374 m2 upisanu u z.k.ul.3921, poduložak 3, k.o. G. Z. u naravi četverosoban stan sa nusprostorijama u III (trećem) katu lijevo, isplati iznos od 344.938,69 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim počev od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kako slijedi:

- za lipanj 2012. godine iznos od 6.890,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2012. godine do isplate

- za srpanj 2012. godine iznos od 6.890,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. kolovoza 2012. godine do isplate

- za kolovoz 2012. godine iznos od 6.890,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. rujna 2012. godine do isplate

- za rujan 2012. godine iznos od 6.890.31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. listopada 2012, godine do isplate

- za listopad 2012. godine iznos od 6.890.31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. studenog 2012. godine do isplate

- za studeni 2012. godine iznos od 6.890.31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2012. godine do isplate

- za prosinac 2012. godine iznos od 6.890.31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2013. godine do isplate

- za siječanj 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2013. godine do isplate

- za veljaču 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2013. godine do isplate

- za ožujak 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2013. godine do isplate

- za travanj 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. svibnja 2013. godine do isplate

- za svibanj 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2013. godine do isplate

- za lipanj 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2013. godine do isplate

- za srpanj 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.kolovoza 2013. godine do isplate

- za kolovoz 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. rujna 2013.godine do isplate

- za rujan 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.listopada 2013. godine do isplate

- za listopad 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.studenog 2013. godine do isplate

- za studeni 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.prosinca 2013. godine do isplate

- za prosinac 2013. godine iznos od 6.424,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.siječnja 2014. godine do isplate

- za siječanj 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače2014.godine do isplate

- za veljaču 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2014. godine do isplate

- za ožujak 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.travnja 2014. godine do isplate

- za travanj 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.svibnja 2014. godine do isplate

- za svibanj 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2014. godine do isplate

- za lipanj 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja2014. godine do isplate

- za srpanj 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.kolovoza 2014. godine do isplate

- za kolovoza 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.rujan 2014. godine do isplate

- za rujan 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.listopada 2014. godine do isplate

- za listopad 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.studenog 2014. godine do isplate

- za studeni 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.prosinca 2014. godine do isplate

- za prosinac 2014. godine iznos od 6.327,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.siječnja 2015. godine do isplate

- za siječanj 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.veljače 2015. godine do isplate

- za veljaču 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.ožujka 2015. godine do isplate

- za ožujak 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.travnja 2015. godine do isplate

- za travanj 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.svibnja 2015. godine do isplate,

- za svibanj 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2015. godine do isplate

- za lipanj 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2015. godine do isplate

- za srpanj 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.kolovoza 2015. godine do isplate

- za kolovoza 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.rujan 2015. godine do isplate

- za rujan 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.listopada 2015. godine do isplate

- za listopad 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.studenog 2015. godine do isplate

- za studeni 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.prosinca 2015. godine do isplate

- za prosinac 2015. godine iznos od 6.169.52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.siječnja 2016. godine do isplate

- za siječanj 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.veljače 2016. godine do isplate

- za veljaču 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.ožujka 2016. godine do isplate

- za ožujak 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.travnja 2016. godine do isplate

- za travanj 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.svibnja 2016. godine do isplate,

- za svibanj 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2016. godine do isplate

- za lipanj 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. godine do isplate

- za srpanj 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.kolovoza 2016. godine do isplate

- za kolovoza 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.rujan 2016. godine do isplate

- za rujan 2016. godine iznos od kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.listopada 2016. godine do isplate

- za listopad 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.studenog 2016. godine do isplate

- za studeni 2016. godine iznos od 6.221,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.prosinca 2016. godine do isplate

- za prosinac 2016. godine iznos od 1.178.22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.siječnja 2017. godine do isplate

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.108.428,10 kn kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za svaki pojedini mjesečni iznos u razdoblju od prosinca 1997.godine do lipnja 2012.godine.

III Svaka strana snosi svoj dio troška postupka.

2. Protiv točke I i dijela točke III navedene presude, kojim joj nisu dosuđeni troškovi, tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda a tuženici dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbe, podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II i dijela točke III navedene presude, kojim mu nisu dosuđeni troškovi, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbe, podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužitelja, dok tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U predmetnom postupku tužitelj, kao vlasnica četverosobnog stana na trećem katu lijevo zgrade u Z., …, koji se na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-662/97 od 21. prosinca 1999. nalazi u sustavu zaštićenog najma, traži isplatu razlike do tržišnog iznosa najamnine koji bi mogao ostvariti za taj stan da nije bilo zakonskog ograničenja koje je nametnula tuženica.

8. U postupku nije sporno vlasništvo tužitelja na spornom stanu, te nije sporna činjenica da se u stanu tužitelja nalazi zaštićeni najmoprimac.

Sporno je i dalje je li dio tražbine tužitelja u zastari, te osnova potraživanja.

9. Prvostupanjski sud zaključuje, da je istaknuti prigovor zastare potraživanja djelomice osnovan. Potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu štete, odnosno gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno slijedom čega se primjenjuje rok određen čl. 230 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 45/08, 125/11,78/15.-nastavno ZOO), odnosno trogodišnji zastarni rok (isto tako i VS RH Rev. 1104/18 od 22. siječnja 2019.godine). S obzirom da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 14. svibnja 2015.godine, u navedenom trenutku je došlo do zastoja zastare u smislu odredbe čl.186 st.3 ZPP-a u svezi s čl. 215 st.1 ZOO-a.

10. Slijedom navedenog za razdoblje od lipnja 2012. do siječnja 2017.godine nije protekao zastarni rok dok su sva ostala utužena potraživanja i to do lipnja 2012. godine u zastari.

11. U pogledu navoda tuženika da se u konkretnom slučaju radi o zastari samog prava prvostupanjski sud zaključuje, da istaknuti prigovor nije osnovan (isto tako i VS RH Rev. 1104/18 od 22. siječnja 2019.godine).

12. U odnosu pak na prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije ističe se da je zakonodavac, prilikom uređivanja odnosa iz područja stanovanja, institut stanarskog prava zamijenio institutom građanskog prava - najmom, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, pri čemu je posebnu zaštitu predvidio upravo za ranije nositelje stanarskog prava, pa je tako pravni položaj istih uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine (NN 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV).

13. Prema čl. 30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

14. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

15. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelj konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav), odredbom čl.30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

16. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženika po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, slijedom čega se prigovori nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije ukazuju neosnovanim, a time je utvrđena i osnova tužiteljeva zahtjeva.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zaštićenu najamninu za stan u Petrinjskoj 29, površine 130 m2, primao od 1997.godine pa sve do 10., 11. mjeseca 2017.godine. Visina mjesečne najamnine je iznosila od 169,00 kn pa npr. 630,00 kn, pa zadnja koja je bila 1.100,00 kn, ne zna točno mjesečne iznose, dostavljeno je u spis. Od 1. mjeseca ove godine on je u posjedu predmetnog stana. U pogledu navoda iz podneska tuženika od 10.9.2018. godine tužitelj je napomenuo da se u konkretnom slučaju ne radi o socijalnom slučaju koji je boravio u njegovom stanu, a isto tako da on zbog navedenog nije mogao otići u mirovinu nego je prisiljen i dan danas raditi. U tom razdoblju je zajedno sa svojom obitelji, njih ukupno 6 živjelo u stanu od 105 m2. Gospodin koji je u svojstvu zaštićenog najmoprimca živio u njegovom stanu, a istovremeno je stan u T… dao svojoj kćeri za koje vrijeme on nije imao mogućnosti stambeno zbrinuti svoju djecu. Radi kao obrtnik i brine se i uzdržava svoju obitelj, supruga nije zaposlena. Nakon ulaska u posjed predmetnog stana isti mora adaptirati, renovirati za što mu treba duže vremena iz kog razloga je i dalje prisiljen raditi. Za obavljanje svog obrta ima poslovni prostor u zakupu od države, površine 20 m2 i mjesečno na ime zakupnine državi plaća mjesečno 2.400,00 kn. Predmetni stan kupio je 1995.godine i tada se u stanu nalazio taj zaštićeni najmoprimac, zaštićeni najmoprimac je bila M. P.. On je kupoprodajni ugovor sklopio s vlasnicima, a oni su bili K. Lj. i K. K.. Gospođa P. je umrla u 9. mjesecu prošle godine. Gospodin M. ga nije obavijestio o činjenici smrti svoje supruge, odnosno M. P.. On štetu trpi od 1997. godine.

18. Radi utvrđenja tržišne visine najamnine za predmetni stan sud je proveo dokaz predloženim građevinskim vještačenjem, ali odluku o visini zahtjeva nije temeljio na nalazu i mišljenju vještaka jer su stranke bile suglasne da se kao osnova, tj. relevantan koristi podatak o prosječnim najamninama Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada i tuženik je naveo da nema primjedbi na izračun razlike iznosa u najamnini sačinjen prema tim podacima i umanjen za izdatke, poreze i prireze prema podnesku tužitelja od 19.veljače 2019. godine.

19. Radi toga nisu osnovani prigovori tuženika protiv točke I presude da bi prvostupanjski sud propustio ocijeniti prigovor da bi najmodavac bio u obvezi podmiriti porezna davanja (poreza na dohodak i prirez), jer je dakle isto imao na umu a tuženik nije imao primjedbe na izračun.

20. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je tuženik u obvezi tužitelju, kao vlasniku stana u kojem je živio zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je pretrpio uslijed činjenice da je u spornom razdoblju od lipnja 2012. do siječnja 2017. bio onemogućen naplatiti najamninu za svoju nekretninu/stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužan dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmio jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

21. Imovinska šteta tužitelja je razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne najamnine i zaštićene najamnine ukupnom iznosu od 344.938,69 kn i navedeni iznos je i dosuđen tužitelju temeljem prethodno citiranih propisa u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 1089 ZOO)-a te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014 godine.

22. Neosnovano tuženik prigovara, da bi tužitelj pristao na umanjenu najamninu, jer je znao da se u stanu nalazi zaštićeni najmoprimac; tužitelj je sporni stan kupio 1995. godine, kada ZNS još nije bio na snazi, a o statusu stana vođena je protiv tužitelja kao tuženika parnica pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. Ps-662/97. u kojoj je 21. prosinca 1999. donesena presuda kojom se zamjenjuje ugovor o najmu spornog stana, pa se ne može smatrati da je tužitelj kupnjom stana „pristao“ na posljedicu primanja zaštićene najamnine, kako navodi tuženik.

23. Nadalje, neosnovano tuženica prigovara da bi zastarjelo samo pravo potraživati naknadu štete sukladno čl. 373. st. 1. ZOO.

Pri tom se tuženica poziva na odluku Vrhovnog suda RH Rev-x -1001/2012 od 12. 2013., u kojoj je izneseno shvaćanje prema kojem je potraživanje naknade štete s osnove izgubljene zarade povremeno potraživanje u smislu čl. 372. ZOO/91 (čl. 226. ZOO/05), a prema čl. 373. st. 1. ZOO/91 (čl. 227. ZOO/05), samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za 5 godina računajući od dana dospjelosti najstarijeg neispunjenog poslije kojeg dužnik nije vršio davanja. U odluci Vrhovnog suda RH Rev-1104/18 od 22. siječnja 2019. na takav prigovor tuženice je odgovoreno da navedeni razlozi nisu primjenjivi na ovaj predmet (pravno identičan konkretnom) jer se pravna shvaćanja iznesena u navedenom predmetu ovog suda odnose na naknadu štete izgubljene zarade kao posljedice prometne nezgode, pa ne postoji ni činjenična ni pravna podudarnost predmeta.

24. Zato nisu osnovani suprotni prigovori tuženice izneseni u žalbi.

25. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga se ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.

Predmetna tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete-gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

26. Iz navedenog razloga zastarjele su sve tražbine tužitelja koje se odnose na razliku najma za razdoblje do lipnja 2012., budući da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 14. svibnja 215. čime je došlo do zastoja zastare u smislu čl. 186. a st. 3. ZPP u vezi s čl. 215. st. 1. ZOO.

27. Neosnovano tužitelj prigovara, da bi prvostupanjski sud pogrešno odlučio o zastari njegovog potraživanja u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen. Zakon o najmu stanova donesen je 2006., a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na RH stupila je na snagu 5. studenoga 1997. Tuženica se obvezala istu primjenjivati, te se obvezala i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama. Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju U-I-762/1996 od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne Ustavu RH i citiranoj Konvenciji i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju. To ne znači da vlasnici stanova, nakon što su se mogli pozvati na Konvencijsko pravo već 1997., nisu imali pravnu osnovu za utuženje tražbine kao što je predmetna. Iz navedenog nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu Statileo, niti je ta odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli nakon 5. studenoga 1997., u sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine, kao što su to učinili tužitelji u predmetima Statileo protiv RH, Bego i drugi protiv RH, Mirošević - Anzulović protiv RH i Gošević protiv RH, na koje se tužitelj poziva u žalbi. Tim pitanjem (zastare) EU sud u navedenim odlukama, suprotno tvrdnji tužitelja, nije se niti bavio. Osim toga ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je predmetna nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi zastarni rok. Zato nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti. Tužitelj kao i svi ostali vlasnici mogli su i pored iznesenog shvaćanja Ustavnog suda RH o ustavnosti ZNS, nakon stupanja na snagu Konvencije, osnovano, pozivom na konvencijsko pravo pokretati tužbe za naknadu štete.

28. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja valjalo je odbiti u odnosu na odbijajući dio zbog zastare tj. za razdoblje u kojem su dospjele tražbine starije od tri godine prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

29. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 4. i 155. ZPP. Pri tom je sud imao na umu da djelomični uspjeh u sporu treba ocjenjivati i kvalitativno, a ne samo kvantitativno, te da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u pogledu osnove štete i odgovornosti tuženika, koji je u cijelosti osporavao osnovu tužbenog zahtjeva.

30. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.