Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Ob-1201/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz K., OIB:…, zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku iz K., protiv I tuženika J. N. iz M., L., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. Ž., odvjetniku iz V., i II tuženog S. N. iz K., OIB:.., zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. & Ž. R. & S. K. M., odvjetnicima iz Križevaca, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i 1/tuženika J. N. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P Ob-189/16-51 od 7. lipnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P Ob-189/16- 51 od 7. lipnja 2021. u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika 1/J. N. te se potvrđuje rješenje o troškovima iz točke II izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P Ob-189/16-51 od 7. lipnja 2021. u dijelu, kojim tom tuženiku nisu dosuđeni daljnji troškovi parničnog postupka.

II Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava navedeno rješenje u dijelu, kojim je tužiteljica obvezana tuženiku 2/S. N. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn, u roku od 15 dana, te se zahtjev tog tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom citiranim u izreci odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. N. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice M. N. iz K., OIB:… i II tuženika S. N. iz K., OIB:… svakog u ½ suvlasničkog dijela predstavlja nekretnina i to čk. br. 529/1, kuća u … ul. površine 184m2, zgrada u … ul. pov. 54m2, dvor … ul. pov. 264m2, sve upisane u zk. ul. br. 4859 k.o. Križevci, a što su joj I tuženik i II tuženik dužni priznati, te I tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnica u ½ čk. br. 529/1 kuća u … ul. pov. 184m2, zgrada u … ul. pov. 54 m2, dvor … ul. pov. 264 m2, sve upisane u zk. ul. br. 4859 k.o. K. uz istovremeno brisanje I tuženika na navedenoj nekretnini sa navedenim suvlasničkim omjerom.

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Križevci Općinskog suda u Bjelovaru nakon pravomoćnosti ove presude izvršiti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u ½ suvlasničkog dijela čk. br. 529/1 kuća u … u ul. pov. 184m2, zgrada u … ul. pov. 54 m2, dvor … ul. pov. 264 m2, sve upisane u zk. ul. br. 4859 k.o. K., a sve prema odredbama ove presude a na prijedlog tužiteljice po pravomoćnosti.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II Tužiteljica M. N. dužna je I tuženiku J. N. naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kuna, a II tuženiku S. N. u iznosu od 25.000,00 kuna sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima parnice, koja se na temelju čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) smatra rješenjem, tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. ZPP, uz prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače u smislu žalbenih navoda, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik 1/J. N. (dalje: 1/tuženik) je podnio žalbu protiv dijela odluke o troškovima postupka iz točke II izreke, kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a 1/tuženiku dosude troškovi žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima parnice, dok žalba 1/tuženika protiv odluke o troškovima parnice nije osnovana.

6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, te je utvrdio da navedene bitne povrede nisu počinjene.

7. U obrazloženju prvostupanjske presude navodi se, da tijekom postupka nije bilo sporno da je I tuženik J. N. upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka i to čk. br. 529/1 kuća u … ul. pov. 184. m2, zgrada u … ul,. pov. 54 m2, dvor … ul. pov. 264 m2, sve upisano u zk. ul. br. 4859. k.o. K., te da je ovu nekretninu stekao kupnjom na javnoj dražbi u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Križevcima pod br. Ovr-31/11. Ova činjenica proizlazi iz navoda u tužbi, a i iz pravomoćnog rješenja o dosudi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr- 31/11-67 od 18.11.2014. godine list 123-124, 98-101.

8. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje, da je tužiteljica M. N. zajedno sa suprugom sredstvima od zajedničkog rada stekla suvlasništvo predmetne nekretnine, međutim ona nije poduzela pravne radnje kojima bi zaštitila svoje pravo suvlasništva.

9. Nesporno je da su se između I tuženika J. N. i II tuženika S. N. pred Općinskim sud u Križevcima vodilo više parničnih i ovršnih postupka vezanih za predmetnu nekretninu za čije postojanje tužiteljica kao supruga II tuženika S. N. znala, odnosno morala znati. Usprkos tom znanju ona je zauzela pasivan stav i svoje vlasničko pravo nije zaštitila. Tužiteljica je mogla ako ne ranije bar u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Križevcima pod br. Ovr-31/11 uložiti prigovor treće osobe, te isticati da je ovrha nedopuštena s obzirom da je ona kako tvrdi s osnova bračne stečevine suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine, povodom svog prigovora bila bi upućena u parnicu kojom bi dokazivala svoje pravo suvlasništva odnosno nedopuštenost ovrhe na svojem dijelu nekretnine.

10. Međutim, tužiteljica je svih ovih godina bila u potpunosti pasivna, ni na koji način nije zaštitila svoje pravo suvlasništva. Nesporno je da je I tuženik J. N. kupio predmetnu nekretninu u ovršnom postupku na javnoj dražbi, da mu je ista dosuđena temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Križevcima br. Ovr-31/11-67 od 18. studenog 2014. godine, te da je upisan kao vlasnik ove nekretnine u zemljišnim knjigama. Dakle iz naprijed navedenog proizlazi da je I tuženik J. N. stekao svoje pravo vlasništva originarno temeljem odluke suda.

11. Čl. 126. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano se odlukom suda ili drugog tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Stavkom 2. istog čl. propisano je, da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćne sudske odluke odnosno konačnosti odluke druge vlasti ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi.

12. Člankom 127. st. 1. istog zakona propisano je da, tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Kako je nesporno da je I tuženik J. N. stekao pravo vlasništva odlukom suda i to na temelju naprijed navedenog rješenja o dosudi nekretnine u ovršnom postupku, bio je ovlašten i ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

13. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud zaključuje, da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan odnosno da se ona sada više ne može pozivati na svoje pravo suvlasništva s osnova bračne stečevine već je to trebala učiniti znatno ranije.

14. U konkretnom slučaju, radi se o imovini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice u vrijeme primjene Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98, dalje: ObZ).

15. Tužiteljica je iskazala da su kuću počeli graditi „negdje 1975. godine“ ali je pravo vlasništva 2/tuženika ponovno bilo upisano na temelju presude Općinskog suda u Križevcima od 31.12.2007. posl. br. P-509/06, nakon što je 2/tuženik ponovno kupio spornu kuću od 1/tuženika (odnosno njegovog oca istog imena), a ona je u istom sudjelovala kako novcem stečenim radom, tako i od nasljedstva (dakle posebnom imovinom).

16. Načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava, nego što sam ima (a što je slučaj kada jedan bračni drug raspolaže u cijelosti imovinom koje je po samom zakonu suvlasnik drugi bračni drug, odnosno koja je zajedničko vlasništvo bračnih drugova s pravom svakog od njih da se utvrdi njegov suvlasnički udio), nema apsolutno prednost pred načelom povjerenja u zemljišne knjige, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ispitati okolnosti te ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik odnosa na osnovi kojeg je stečeno neko pravo, odlučiti o zakonitosti pravnog posla. Pri tom valja naglasiti da, u situaciji kada bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine, raspolaže tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno, pa u korist treće osobe, ako sud utvrdi da su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga.

17. Prvostupanjski je sud ocijenio da je tužiteljica nesavjesna, budući da je usprkos znanju da se između tuženika vode sudski postupci u vezi sporne nekretnine, ostala pasivna i svoje vlasničko pravo nije zaštitila. Tužiteljica je mogla ako ne ranije, bar u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Križevcima pod br. Ovr-31/11 uložiti prigovor treće osobe, te isticati da je ovrha nedopuštena s obzirom da je ona kako tvrdi s osnova bračne stečevine suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine.

18. Iz iskaza svjedoka K. N. i K. N., sinova tužiteljice i 2/tuženika, proizlazi da se obitelj već 2005. morala prisilno iseliti iz kuće zbog ovršnog postupka protiv 2/tuženika, da je otac (2/tuženik) ponovno kupio kuću od 1/tuženika, odnosno njegovog prednika, da niti tada tužiteljica nije upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, da je tužiteljica bila iznenađena ovrhom jer je mislila da je postupak riješen i da je otac vlasnik, dok je ona iskazala da su bili problemi oko te kuće i kuću je dobio J. N. a oni su iseljeni, a ona nije smatrala da bi tada trebala pokretati kakav postupak jer je smatrala da je po zakonu suvlasnica u ½ dijela. Kasnije je suprug ponovno kupio tu kuću i ne zna zašto tada, iako je dala suprugu 50.000,0 Eur za kupnju kuće nije tražila da se upiše kao suvlasnica u ½ dijela, da od 2011. živi u spornoj kući te je „poludila“ kada je dobila obavijest suda da je dužna iseliti jer je smatrala da je sve riješeno, da je tražila da se upiše kao suvlasnica i misli da je upisana u ½ dijela, a da je tek kad je zaprimila rješenje o ovrsi, shvatila da nije tako. Iskazala je i da nije u dobrim odnosima sa suprugom od kada joj je pokazao rješenje da mora iseliti iz kuće, pa nije vjerojatno da do tada nije imala saznanja o sudskim postupcima s 1/tuženikom.

19. Tužiteljica je naime u dva navrata, zbog dugova supruga - 2/tuženika, iseljavana iz sporne kuće, ali je i nakon što je 2005. godine bila u sudskom postupku iseljena, propustila zaštititi svoje pravo na istoj upisom suvlasništva u zemljišne knjige. Navod da je mislila da je upisana u ½ dijela, u situaciji kada sama nije poduzela nikakve radnje, a kada je 2/tuženik već samostalnim raspolaganjem u jednom navratu izgubio vlasničko pravo na spornoj kući, doista nije uvjerljiv. Bilo bi logično da je, nakon što je prvi put prisilno iseljena, a kuća ponovno kupljena od 1/tuženika, i to dijelom njezinim vlastitim novcem, tužiteljica poduzela radnje da joj se to ne dogodi ponovno. S druge strane, 1/tuženik, iako je znao da je 2/tuženik u braku s tužiteljicom, u situaciji kada ona nije u sporovima koji su se vodili između obojice tuženika oko te kuće, nikada ništa poduzimala, pa čak niti nakon prisilnog iseljenja 2005. godine, nije morao sumnjati u potpunost zemljišnih knjiga.

20. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 126. i 127. ZV, kada je odbio tužbeni zahtjev. Pravo suvlasništva tužiteljice po naravi stvari ne može dalje postojati nakon što je isto 1/tuženik stekao odlukom suda, pa se ista ne može osnovano pozivati na čl. 126. st. 3. ZV.

21. Neosnovano 1/tuženik prigovara odluci o troškovima parnice u dijelu u kojem je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen. Sud je za poduzete radnje dosudio tom tuženiku trošak prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, a naknadno određena vrijednost spora ne djeluje unatrag, kako taj tuženik smatra. Nadalje je sud pravilno primijenio čl. 155. st. 1. ZPP, kada tom tuženiku nije dosudio posebno troškove odgovora na tužbu i na prijedlog za određivanje privremene mjere, jer se isto moglo dati jednim podneskom, te je sud osnovano vodio računa o tome je li se na pojedinom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari ili samo o procesnim pitanjima. Troškovi putne karte L.-K.-L. 1/tuženiku nisu priznati jer nije dostavio tu putnu kartu, dakle zato što trošak nije dokazan po visini pa nije odlučno je li taj trošak skrivljen po tužiteljici ili ne.

22. Osnovano tužiteljica prigovara odluci o troškovima u dijelu, u kojem je 2/tuženiku dosuđen trošak parnice.

Taj tuženik je već u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev, a dao je povod tužbi, pa nema mjesta naknadi troška 2/tuženiku, na temelju čl. 157. ZPP, niti je taj tuženik mogao, daljnjim sudjelovanjem u postupku, postići za sebe povoljniji ishod. Radi toga nema mjesta obvezivanju tužiteljice da 2/tuženiku naknadi parnični trošak.

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove parnice, na temelju čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.