Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-60/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. K. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.

– ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-65/2021-33 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2022. i 31. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optužene I. K., te se preinačuje presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optužena I. K. za kazneno djelo protiv života i tijela, pokušajem ubojstva iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., za koje je tom presudom proglašena krivom, na temelju članka 110. KZ/11. i članka 48. stavka 2. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godina, u koju kaznu joj se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2021. pa nadalje.

II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika u cijelosti i optužene I. K. u ostalom dijelu kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 10. prosinca 2021., broj K-65/2021-33, Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivom optuženu I. K. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je istu na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u koju kaznu joj je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženoj I. K. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optužene I. K. oduzet je kuhinjski nož ukupne dužine 32 cm, dužine oštrice 19,5 cm i širine oštrice 3 cm, s natpisom na oštrici "CUTLERY STAINLESS STEEL", te će isti po pravomoćnosti presude biti uništen. 1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optužena I. K. oslobođena je dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optužena I. K. po braniteljici, odvjetnici S. H..

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda "…preinači u dijelu odluke o kazni te okrivljenu osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem adekvatnom trajanju".

2.2. Optužena I. K. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članka 471. stavak 1. ZKP/08.) te predlaže da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati argumentaciju ove žalbe te da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novi postupak."

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optužena I. K. po braniteljici, odvjetnici S. H. s prijedlogom da se prihvati žalba optužene, "…čime bi žalba ŽDO-a u Zagrebu postala bespredmetna".

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optužene I. K. je djelomično osnovana, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

6. Pobijajući pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 470. ZKP/08.), optužena u bitnome reinterpretira sadržaje na raspravi izvedenih dokaza na način da istima daje vlastito, stranačko tumačenje, različito od utvrđenja suda u pobijanoj presudi.

6.1. Pritom optužena žalbom dovodi u pitanje vjerodostojnost oštećenikovog svjedočkog iskaza. Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je dao jasne i iscrpne razloge temeljem kojih je kao podlogu za relevantna činjenična utvrđenja prihvatio svjedočenje oštećenog D. M.. Taj dokaz, međutim, nije ocjenjivan izolirano, već u suodnosu, korelaciji sa svim drugim na raspravi izvedenim dokazima, koji su svojim sadržajima poduprli i osnažili vjerodostojnost iskaza samog oštećenika (članak 450. stavak 2. ZKP/08.). Ovo se prije svega odnosi na provedeno sudsko medicinsko vještačenje mehanizma ozljeđivanja oštećenika, provedena vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", te psihijatrijsko vještačenja optužene I. K.. Upravo podudarnost sadržaja ovih dokaza i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda daju podlogu za nedvojbeno utvrđenje odlučnih činjenica kritičnog događaja, kako je to uradio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

6.2. Stoga su neodlučni i pravno irelevantni žalbeni prigovori optužene po kojoj je oštećenik trebao biti detaljnije ispitan na okolnosti sadržaja njezine svađe sa oštećenikom "oko financija". Sa aspekta predmetne kaznenopravne stvari ispravno je u prvostupanjskoj presudi utvrđeno da je prethodno napadu nožem od strane optužene trajala svađa između optužene i oštećenika, koju svađu je potonji htio prekinuti izlaskom iz stana, na što ga je optuženica ubola u leđa nožem ukupne duljine 32 cm i oštrice 19,5 cm silom srednjeg intenziteta, sa posljedicom nanošenja osobito teške tjelesne ozljede, pri čemu je smrtni ishod spriječen žurnom medicinskom intervencijom.

6.3. Kada napada vjerodostojnost iskaza oštećenog D. M. žalba također neosnovano ukazuje na njegovu navodnu pasivnost prema djetetu kojeg ima sa optuženom, a koje je nakon kritičnog događaja odlukom nadležnog građanskog suda povjereno na skrb Dječjem domu …. Naime, prvostupanjski sud je ispravno ukazao na činjenicu da se u matici rođenih, temeljem oborive zakonske presumpcije, kao otac djeteta vodi Z. K., budući je dijete rođeno tijekom trajanja bračne zajednice optužene i potonjeg, pri čemu je Z. K. u međuvremenu pokrenuo postupak osporavanja očinstva, no, do okončanja tog postupka on se temeljem spomenute zakonske presumpcije smatra ocem djeteta, pa je slijedom te činjenice oštećenik zakonski isključen od skrbi i kontakta sa djetetom.

6.4. Osnovano je prvostupanjski sud otklonio povjerovati optuženoj glede njezine verzije događaja u kojem je došlo do ozljeđivanja oštećenika. S tim u svezi opravdano se ukazuje na fragmentarnost i selektivnost sjećanja optužene upravo u odnosu na ključni dio inkriminiranog događaja nakon što je zadala ubodnu ranu oštećeniku. Ovo stoga što je provedeno i po sudu prihvaćeno psihijatrijsko vještačenje pokazalo kako je stanje optužene u kritičnom vremenu (i uz prethodnu konzumaciju alkohola, korištenje metadonske terapije i uzimanje tablete apaurina) bilo takvo da nije dovodilo u pitanje njezine kognitivne kapacitete po pitanju sjećanja. Posljedično tome validna je ocjena prvostupanjskog suda kako je obrana optužene u tom dijelu upravljena na izbjegavanje kaznene odgovornosti i nije u pitanju "pomućenje svijesti" optužene, kako to sugeriraju njezini žalbeni navodi.

6.5. Kada je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza ispravno zaključio da oštećeni D. M. u trenutku pokušaja napuštanja stana i napada optužene nije nosio u rukama dijete, izlišni su i neosnovani žalbeni navodi optužene kojima potencira rezultat provedenog vještačenja glede utvrđenja njezine ubrojivosti tempore criminis.

6.6. Posljedično tome, neutemeljeni su i daljnji prigovori optužene po kojima bi ona inkriminirani ubod nožem nanijela u stanju nužne obrane (koji prigovor bi trebalo staviti u kontekst tzv. posredne povrede kaznenog zakona iz članka 469 točka 2. ZKP/08.). Naime, žalbena teza obrane po tom pitanju je da bi oštećenik uzeo dijete iz krevetića i krenuo prema izlaznim vratima stana, radi čega se optužena "smrtno uplašila za dijete, bojeći se da će ga D. (oštećenik) baciti niz stepenište", te mu je dijete "nekako uspjela oteti iz ruku". Otklonivši ovako prikazani tijek događaja kao nevjerodostojan u njegovom činjeničnom dijelu, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio kako u činjenju optužene kritične prigode nije bilo elemenata nužne obrane, kao prijeko potrebne obrane da bi od djeteta odbila istodobni, odnosno izravno predstojeći protupravni napad oštećenika (članak 21. stavak 2. KZ/11.). Protivno tome, prvostupanjski sud je pomno analizirao i utvrđivao odlučne činjenice navedenog kao kritičnog dijela inkriminiranog događaja , te zaključio da je obrana optužene po tom pitanju "neživotna i nelogična", koja ocjena se posebno odnosi na nanošenje ubodne rane u leđa oštećenika i odmah potom uzimanje djeteta koje bi isti navodno imao u svom naručju. Uostalom, niti se optužena u svojoj obrani ne referira na ovaj dio tijeka događaja, već uopćeno prikazuje da je "…nekako mu uspjela oteti dijete iz ruku". Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da optužena iznosi obranu isključivo glede činjenica koje joj idu u korist, a činjenice koje je terete objašnjava nesjećanjem, koji pristup je nevjerodostojan i zbog činjenice da je stručna ekspertiza, psihijatrijsko vještačenje, pokazala da je optužena svjesna cijelog tijeka inkriminiranog događaja.

7. Optuženica se žali radi odluke suda o kazni i pritom naglašava kako je riječ o tome da prvostupanjski sud nije olakotnim cijenio okolnost da je optužena odmah nakon što je oštećenik po ubodu nožem doteturao i legao na krevet, istom pružila pomoć stavljanjem hladnog obloga i pozivanjem službe hitne medicinske pomoći. Naime, provedenim dokaznim postupkom nesporno je utvrđeno da je optužena nakon ranjavanja optuženika, u uvjetima kada isti nije bio sposoban za bilo kakvu aktivnost ("iduće čega se sjećam je da sam se probudio u bolnici"), nazvala službu hitne medicinske pomoći, što je bilo ključno za spašavanje oštećenikovog života. Naime, prema prihvaćenom mišljenju sudsko medicinskog vještaka život oštećenika je spašen žurnom medicinskom intervencijom i operativnim zahvatom u Kliničkoj bolnici …. Dakle, riječ je o pravnoj situaciji kada optuženica nakon dovršenog pokušaja ubojstva svojom aktivnošću sprječava nastupanje posljedice, konkretno smrti oštećenika. Prvostupanjski sud ovu činjenicu uopće nije razmatrao u aspektu utvrđenja okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optužene i odbijanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj žalbeni sud preinačio pobijanu odluku u pogledu izrečene kazne.

7.1. Naime, činjenicu da je optužena dugogodišnja ovisnica o opijatima prvostupanjski sud je cijenio olakotnim kroz utvrđenje njezine smanjene ubrojivosti u vremenu počinjenja kaznenog djela, pri čemu je jedan od faktora te smanjene ubrojivosti i spomenuta ovisnost. Stoga nije u pravu optužena kada tvrdi da bi tu okolnost (ovisnost) i činjenicu podvrgavanja programu odvikavanja od zloporabe droge, što pokazuje njezinu želju glede izlječenja, treba dodatno olakotno valorizirati.

7.2. Također, neutemeljeno optužena žalbom sugerira kako bi olakotnim trebalo cijeniti činjenicu da je ona "…u vezi s oštećenikom bila zlostavljana i fizički kažnjavana, a da je bilo fizičkog obračunavanja priznaje i sam oštećenik". Naime, optužena navedenim predlaže da se olakotnim cijeni ranije nezakonito oštećenikovo ponašanje, kao njegov doprinos nastanku inkriminiranog događaja. Međutim, ovaj žalbeni sud podsjeća kako okolnosti koje su relevantne s aspekta odmjeravanja kazne jesu odlučne činjenice, koje se u postupku moraju dokazati, kao i sve druge pravno relevantne činjenice konkretnog događaja. U predmetnoj kaznenopravnoj stvari optužena nije predlagala dokaze u tom pravcu, pa je posljedično tome izostala i procesna aktivnost po tom pitanju, štoviše, odnos oštećenika i optužene ostao je na utvrđenju prvostupanjskog suda da je riječ o konfliktnom odnosu, pri čemu je oštećenik predbacivao optuženoj ranije tjelesne napade na njega, a ona u žalbi tvrdi kako je oštećenik taj koji je nju zlostavljao, no, bez podastiranja dokaza u tom pravcu.

7.3. No, osnovano optužena u žalbi ukazuje na spomenutu okolnost ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela (točka 7. obrazloženja ove odluke). Naime, kako je na strani optužene kao olakotno nađena okolnost njezinog majčinstva, činjenica smanjene ubrojivosti tempore criminis, kako je ista počinila kazneno djelo u pokušaju (što je fakultativna osnova blažeg kažnjavanja temeljem odredbe članka 34. stavak 2. KZ/11.) i kako je optužena ponašanjem nakon dovršenog pokušaja ubojstva pozivanjem službe hitne medicinske pomoći spriječila nastup smrtne posljedice kod oštećenika, to su se po ovom žalbenom sudu, bez obzira na utvrđenje otegotne okolnosti njezine ranije višekratne osuđivanosti, stekli zakonski uvjeti za izricanje ublažene zatvorske kazne u smislu odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11., jer postoje naročite olakotne okolnosti uslijed kojih je za očekivati da će se svrha kažnjavanja postići i kaznom blažom od propisane (najmanje 5 godina). Pritom nije bez značaja niti činjenica da se optuženoj izriče i sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o alkoholu, koji odlučujuće poticajno djeluje na kriminalno ponašanje optužene.

7.4. Uslijed razloga navedenih kod preinačenje pobijane presude u odluci o kazni (točka 7.3. obrazloženja ove odluke), neosnovano državni odvjetnik tvrdi kako je optuženoj za dokazano kazneno djelo izrečena neadekvatno blaga zatvorska kazna.

8. Odluka o izricanju sigurnosne mjere utemeljena je na odredbi članka 69. KZ/11., te na prihvaćenom mišljenju vještaka psihijatra glede nužnosti izricanja ove mjere radi opasnosti da bi u protivnom optužena radi zlouporabe alkohola mogla u budućnosti počiniti ovakva i teža kaznena djela. Upravo izvršenje ove sigurnosne mjere i izrečene zatvorske kazne u svojoj ukupnosti trebalo bi rezultirati ustezanjem optužene od poduzimanja bilo kakve kriminalne aktivnosti u budućnosti (specijalna prevencije), te odvraćajuće djelovati na druge građane (generalna prevencija) glede nezakonitih činjenja, te omogućiti povratak optužene u društvenu zajednicu nakon izdržane zatvorske kazne i provedene sigurnosne mjere (resocijalizacija).

9. Iz svih navedenih razloga, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08), odlučeno je kao u izreci ove presude (članak 482. i 486. ZKP/08).

U Zagrebu, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.