REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1307/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Đ. iz O., OIB: … , koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženica A. b. d.d. Z. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. N. S. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1258/2020-2 od 12. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 310/2019-28 od 29. lipnja 2020., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1258/2020-2 od 12. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-310/2019-28 od 29. lipnja 2020. pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pet pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Je li sud, u smislu članka 502.c ZPP-a, u posebnim parnicama vezan za pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ako ugovori o kreditu nisu bili obuhvaćeni pravomoćnom izrekom navedene presude niti su bili predmetom raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava?
2. Može li se ugovorna odredba kojom je ugovorena tzv. valutna klauzula u švicarskim francima smatrati ništetnom i nepoštenom iako je korisnik kredita (tužitelj) na temelju ugovora o kreditu mogao u bilo kojem trenutku zahtijevati promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu, a davatelj kredita bio je dužan takvom zahtjevu udovoljiti?
3. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
4. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
5. Je li odredba Ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada (taksa) koju korisnik kredita plaća banci sukladno odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („ZOO"), odnosno odredbi čl. 1068. st. 3. i čl. 265. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) („ZOO/91")?"
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. U odnosu na prvo do četvrto postavljena pitanja ovaj sud je ocijenio da nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., niti je riječ o pitanjima u odnosu na koja potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4.3. U odnosu na peto postavljeno pitanje riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje je potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
5. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbi čl. 392. st.1. i 6. ZPP-a u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 31. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
