REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 154/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRAST d.d., OIB 93225891495, Gat Sv. Duje 4, Split, kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GONDOR d.o.o., OIB 19773872244, Samobor, Maje Strozzi 27, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Mišetić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-9249/2014-3 od 22. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 5761/12 od 6. studenoga 2014., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika, podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-9249/2014-3 od 22. studenoga 2017., odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovor na reviziju tuženika, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. 1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-371/12 od 7. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 7.088.754,80 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 87.750,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, odnosno po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od 7. svibnja 2012. do isplate.

1. 2. U točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 7.088.754,80 kn po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana

1. 3. U točki III. izreke ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 949.652,20 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.950,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen

1. 4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 88.482,80 kn

1. 5. U točki V. izreke ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke,

1. 6. U točki V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke

1. 7. U točki VII. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 336.625,00 kn, u roku osam dana.

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5761/12 od 6. studenoga 2014. u točki I. izreke u dijelu kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-371/12 od 7. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 7.088.754,80 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 87.750,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućoj od 7. svibnja 2012. do isplate u roku od osam dana, u točki II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu tekuću i to:

- na iznos od 3.136.149,00 kn od 2. siječnja 2011. do isplate i

- na iznos od 3.952.605,80 kn od 3. svibnja 2012. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od osam dana, te u točki VII. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 5761/12 od 6. studenoga 2014. u točki I. izreke u odnosu na dio zateznih kamata na trošak ovršnog postupka te u točki II. izreke u odnosu na dio zateznih kamata, i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 371/12 od 7. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 87.750,00 kn (osamdesetsedamtisućasedamstopedeset kuna) tekuću od 7. svibnja 2012. do isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena u roku od osam dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću i to:

- na iznos od 4.211,49 kn od 8. studenoga 2007. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 32.087,66 kn od 28. studenoga 2007. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 88.642,17 kn od 1. siječnja 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 41.599,99 kn od 17. siječnja 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 239.999,96 kn od 1. travnja 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 95.999,95 kn od 1. svibnja 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 99.200,05 kn od 1. lipnja 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 95.999,95 kn od 1. srpnja 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 99.200,05 kn od 1. kolovoza 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 99.200,05 kn od 1. rujna 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 95.999,95 kn od 1. listopada 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 99.200,05 kn od 1. studenog 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 95.999,95 kn od 1. prosinca 2008. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 99.200,05 kn od 1. siječnja 2009. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 1.360.517,26 kn od 1. kolovoza 2009. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 989.930,96 kn od 1. siječnja 2010. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 81.534,24 kn od 1. veljače 2010. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 73.643,84 kn od 1. ožujka 2010. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 81.534,24 kn od 1. travnja 2010. do 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 78.904,16 kn od 1. svibnja 2010. do 2. svibnja 2012.,

po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena u roku osam dana, a od 3. svibnja 2012. do isplate te na iznos od 3.136.149,00 kn od 2. siječnja 2011. do isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.“

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 81.500,00 kn (osamdesetjednatisućapesto kuna).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod točkom I. izreke tuženik pravovremeno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima uz obvezivanje tužitelja da mu nadoknadi trošak revizijskog postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporio revizijske navode tuženika te predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu tužitelju dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju te sudsku pristojbu na odgovor na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zajmodavca prema tuženiku kao zajmoprimcu za vraćanje zajma u iznosu od 8.038.407,04 kn.

7. Neosnovano se tuženik u podnesenoj reviziji poziva na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12 ZPP-a kada tvrdi da je ostalo nejasno temeljem čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održan na snazi u iznosu od 7.088.754,80 kn kada iznos zateznih kamata po izračunu vještaka ni u kojoj varijanti nije mogao doseći navedeni iznos, te da je zbog toga pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sadržaju spisa i suprotna odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao i da je time prekoračen tužbeni zahtjev. To stoga što tuženik neosnovano tvrdi da tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije zahtijevao isplatu iznosa od 3.136.149,00 kn na ime nevraćene glavnice pozajmljenog iznosa jer je u prijedlogu za ovrhu tužitelj potraživao iznos od 8.308.407,40 kn na ime otvorenih stavki pa je iz toga razloga neosnovan navod tuženika da nije suđeno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i navod da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sadržaju spisa i suprotna čl. 451. st. 3. ZPP-a. Stoga prema shvaćanju ovog suda nisu počinjene navedene bitne povrede.

8. Neosnovano se tuženik u podnesenoj reviziji poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i kada tvrdi da u obrazloženju drugostupanjske presude nema razloga o tome zašto su tužitelju dosuđene zatezne kamate u točki II. izreke prvostupanjske presude, djelomično preinačene odlukom drugostupanjskog suda, zbog čega su prvostupanjska i drugostupanjska presuda nerazumljive i kontradiktorne same sebi i sadržaju spisa, jer je vještak u nalazu i mišljenju dao jedinstveni iznos zateznih kamata (u 2 varijante obračuna) dok je sud dosudio tužitelju zatezne kamate tekuće od 21 različitih datuma. To stoga što je dan dospijeća povrata pozajmice iz zajma ugovoren s 30. travnja 2010., a drugostupanjski sud je tužitelju na temelju dokumentacije iz spisa utvrdio dospijeće utuženih ugovorenih kamata u smislu čl. 31. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, upravo pozivom na citiranu zakonsku odredbu te je preinačio prvostupanjsku presudu u tom dijelu i tužitelju dosudio kamatu od 2. siječnja 2011., kako je i obrazložio. Iz navedenog razloga ni ta tvrdnja revidenta o navedenoj bitnoj povredi postupka nije osnovana.

9. Sukladno odredbi čl. 329.a. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. U revizijskoj fazi postupka i dalje je sporno o kojoj vrsti ugovora se radi, sporna je osnovanost i visina utužene tražbine i je li tražbina tužitelja s osnova ugovornih kamata u zastari.

12. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je između stranaka od 30.10.2007. sklapljen Ugovor o zajmu i nekoliko Anexa tome ugovoru, kojima je ugovoreno da će tužitelj tuženiku u nekoliko rata isplatiti iznos zajma od 16.000.000,00 kn, a tuženik se obvezao zajam vratiti u roku od 180 dana, da se tuženik obvezao tužitelju platiti kamate po stopi od 6% godišnje,

- da je Anexom Ugovora od 12.2.2008. tuženik potvrdio primitak cjelokupno pozajmljenog iznosa od 16.000.000,00 kn, te se obvezao za navedeni iznos zajma obaviti kupoprodaju nekretnina opisanih u Anexu.

- da su stranke suglasno utvrdile da je namjena zajma upravo kupnja tih nekretnina, a Anexima koji su uslijedili produljeni su rokovi povrata na 31.10.2008. (Anex od 30.4.2008.) odnosno 31.10.2009. (Anex od 31.10.2009.) da bi na kraju rok bio produljen na dan dospijeća 30.4.2010. (Anex od 30.10.2009.), dok je Anexom Ugovora o zajmu od 30.10.2009. utvrđeno je da će se kamata za 2009. obračunati u visini 12% godišnje.

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke tuženik tužitelju samo djelomično podmirio dugovani iznos zajma, te da je ostala nepodmirena glavnica zajma u iznosu od 3.136.149,00 kn, te da s osnove dospjele nepodmirene ugovorne kamate tuženik duguje tužitelju iznos od 4.313.865,40 kn u razdoblju od 31.10.2007. do 31.3.2012.

13. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da se radi o ugovorima o zajmu jer se tuženik-zajmoprimac obvezao vratiti novac uz kamatu, a tuženik je samo djelomično izvršio povrat pozajmljenog iznosa, da je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem te je dužan platiti zatezne kamate iz čl. 29. do 31. ZOO-a. Nadalje smatra da potraživanje s osnova glavnice nije zastarjelo jer nije protekao zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a., kao niti s osnove ugovornih kamata (čl. 223. ZOO-a)

14. Drugostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja smatra da:

- nema osnove za zaključak da je Ugovor o zajmu od 30. listopada 2007. s pripadajućim Aneksima simulirani pravni posao, niti da je na tužiteljevoj strani postojala ikakva volja za sklapanje ugovora o nalogu kao disimuliranog pravnog posla iz čl. 285. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) koji bi bio prikriven simuliranim ugovorom o zajmu.

- nema osnove za zaključak da tužitelj nije predao tuženiku ugovoreni iznos zajma jer navedena činjenica nedvojbeno proizlazi iz izvedenih dokaza, posebice Aneksa Ugovora o zajmu od 12. veljače 2008. te iz izvoda o prometu tužiteljeva žiro računa koji su priloženi nalazu i mišljenju vještaka.

- da je tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze plaćanja glavnog dijela duga u iznosu od 3.136.149,00 kn istekom roka za vraćanje zajma tj. 30. travnja 2010., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno, u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, dosudio tužitelju zatezne kamate na navedeni iznos počevši od 2. siječnja 2011. do isplate.

- da su tužitelju neosnovano dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose ugovornih kamata od datuma početka njihova tijeka koji su naznačeni u točki II. izreke prvostupanjske presude do 2. svibnja 2012., jer je odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, a predmetni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu 3. svibnja 2012.

- te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužitelju zatezne kamate na glavni dio duga u iznosu od 3.136.149,00 kn i na pojedinačne iznose ugovornih kamata navedene u točki II. izreke po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, a to stoga što tužitelj, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, nije dokazao da je predmetni ugovor o zajmu sklopljen u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jedne od parničnih stranaka ili da je u vezi s obavljanjem tih djelatnosti, odnosno bi da se radilo o trgovačkom ugovoru. Stoga tužitelju na te iznose dosuđuje zatezne kamate po stopi koja se određuje na odnose izvan trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pri čemu još smatra da nema mjesta primjeni kamatne stope propisane čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) jer je taj Zakon stupio na snagu nakon nastanka spornog obveznopravnog odnosa. Slijedom navedenog odlučuje kao u izreci pobijane presude.

15. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik u podnesenoj reviziji navodi da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjena odredba čl. 27., 31., 226., 285., 499. i 763. ZOO-a. Obrazlažući navedenu tvrdnju navodi da iz s dokaza provedenih u postupku proizlazi da je tužitelj tuženiku stavio na raspolaganje određeni iznos novca kako bi tuženik za taj novac tužitelju kupio nekretnine navedene u članku 2. aneksa ugovora o zajmu od 12. veljače 2008. te da je utvrđeno da je namjena zajma kupnja nekretnine za potrebe zajmodavca. Smatra da su nižestupanjski sudovi odbili neosnovano primijeniti odredbu čl. 285. iz čl. 763. ZOO. Smatra da je nerazumljivo kako shvaćanje da činjenica da je utvrđena namjena zajma ne mijenja karakter ugovora o zajmu jer je namjena konkretnog zajma nesporna to je kupnja nekretnina za potrebe tužitelja, stoga tuženik tužitelju nije bio dužan nikakve novce zbog čega bi morao za svoje novce kupiti nekretninu niti je ugovoreno da će ih tuženik tužitelju darovati pa da proizlazi da je tužitelj tuženiku dao novce da bi njemu tužitelju kupio nekretnine te se, stoga radi o simuliranom ugovoru o zajmu koji zapravo predstavlja ugovor o nalogu temeljem kojeg je tuženik bio dužan za tužitelja kupiti određene nekretnine.

16. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

18. 1. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. 2. Prema čl. 763. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove (st. 1.) time da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa (st. 2.).

19. I prema stavu ovog suda iz utvrđenog činjeničnog stanja nema osnove za zaključak da je Ugovor o zajmu od 30. listopada 2007. s pripadajućim Aneksima simulirani pravni posao, a ne pravovaljani ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. ZOO-a u kojemu vrijedi ono što je pisano ugovoreno. Zaključak tuženika, i prema ovome sudu, protivan je dokazima koji prileže spisu, prvenstveno u samom ugovoru o zajmu, ali i pripadajućim Aneksima jer upravo iz s tih ugovora proizlazi da je pozajmica isplaćena u cijelosti, da je dio vraćen, a kasnijim aneksima ugovora je produljivan rok za povrat pozajmice. Stoga ne može govoriti da se radi o ugovoru o nalogu već upravo u ugovoru o zajmu, to tim više što je aneksom ugovora o zajmu od 12. veljače 2008. ugovorna svrha uporabe pozajmljenog novca, a kako tuženik novac nije upotrijebio za navedenu svrhu kasnijim aneksima stranke su ugovorile dospijeće povrata pozajmice te su aneksom od 31. listopada 2000. dogovorili konačni dan povrata pozajmice s 30. travnja 2010.

20. U odnosu na tvrdnje tuženika da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 31. st. 2. ZOO-a kada je tužitelju dosudio zateznu kamatu na iznos ugovorenih kamata za razdoblje od njihova utuženja do isplate i kada je tužitelju dosudio iznos glavnice zajma (za koji ponovno utvrdi da isti nije utužen u okviru prijedloga za ovrhu) pa da nema mjesta primjeni odredbe kojom se na iznos dužnih kamata može zahtijevati isplatu zatezne kamate od njihovog utuženja s obzirom da tužitelj nije financijska institucija da bi sukladno čl. 27. st. 3. ZOO-a imao pravo na obračun kamate na kamatu, ponovo se ističe da je tužitelj u okviru prijedloga za ovrhu pored zateznih kamata zatražio i nevraćeni iznos glavnice, a da je drugostupanjski sud na temelju dokumentacije spisa utvrdio tijek i dospijeće utuženih ugovorenih kamata u smislu čl. 31. st. 2. ZOO-a te je pravilno temeljem te odredbe tužitelju dosudio zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, kao i njihovu stopu u smislu odredbe čl. 26. u svezi s odredbom čl. 500. ZOO-a.

21. 1. Tuženik osporava i shvaćanje nižestupanjskih sudova o istaknutom prigovoru zastare naplate kamata, te smatra da je povrijeđena odredba čl. 226. ZOO-a.

21. 2. Kako je riječ o zastari sporedne tražbine u odnosu na zastaru sporedne tražbine mjerodavna je odredba čl. 223. ZOO-a, a prema toj odredbi kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kamate. S obzirom je da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je konačni dan dospijeća povrata pozajmice 30. travnja 2010., a da je prijedlog radi ovrhe za naplatu prenijete tražbine podnesen 3. svibnja 2012. i da nije protekao vrijeme za zastaru u odnosu na glavnu tražbinu pravilno je drugostupanjski sud i u odnosu na sporednu tražbinu, kamate, primijenio odredbu čl. 223. ZOO-a.

22. Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti reviziju tuženika, kao neosnovanu, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a.

23. Tužitelji nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb30c-ed384

Kontrolni broj: 028b5-81a16-a1b6f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.