REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1958/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv prvotuženika HŽ CARGO d.o.o. za prijevoz tereta, Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/I, OIB 08720210702, kojeg zastupaju punomoćnici Žarko Smolčić i Krešimir Mihalić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o., Zagreb, Jurišićeva 23, drugotuženika HŽ Putnički Prijevoz d.o.o. za prijevoz putnika, Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o., Zagreb, Jurišićeva 23 i trećetuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2010/2017-2 od 10. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-6321/2010-38 od 7. srpnja 2015., ispravljene rješenjem toga suda broj P-6321/2010-41 od 13. veljače 2017., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

1. Revizija tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2010/2017-2 od 10. prosinca 2018., odbija se kao neosnovana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 137.216,87 kn koji se odnosi na iznos invalidske mirovine zbog ozljede na radu tužiteljevog osiguranika Damira Pavlića (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da u roku od osam dana nadoknadi prvotuženiku i drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 42.583,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, a trećetuženiku u iznosu od 860,00 kn (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 6321/2010 od 7. srpnja 2015., ispravljena rješenjem toga suda broj P-6321/2010. Od 13. Veljače 2017., te je suđeno:

"I. Nalaže se tuženicima da u roku od osam dana solidarno isplate tužitelju iznos od 137.216,87 kn (stotridesetsedamtisućadvjestošesnaestkuna i osamdesetsedam lipa) sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 65.330,96 kn teku od 30. rujna 2010.,

- 71.885,91 kn od 24. lipnja 2013.,

po stopi od 14% godišnje od 30. rujna 2010. do 30. lipnja 2011.,

po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika i drugotuženika za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn".

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o podnio je reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje u tekstu ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezivanje tužitelja da mu nadoknadi sve troškove postupka, uključujući i trošak revizije, a podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava dopuštenost i osnovanost podnesene revizije i predlaže istu odbaciti, odnosno odbiti, te taži da mu se dosude troškovi sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanka radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjske presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP- a.

7. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda, prema ocjeni ovoga suda, donesena je prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, neovisno o tome što je u pobijanoj odluci navedeno da je donesena primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a, pa je podnesena revizija i razmatrana po pravilima za reviziju iz čl. 382. st.1. ZPP-a.

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Neosnovano tužitelj navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer se pobijana presuda u svemu može ispitati budući da sadrži jasne i neproturječne razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor.

10. Naime, tuženik u reviziji kroz razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, navodi da je pogrešno odlučeno o njegovom prigovoru nedostatka pasivne legitimacije, o prigovoru visine štete i o karakteru obveze (osporava solidarnost obveze), no kako je drugostupanjski sud, suprotno navodima revizije, o svim tim prigovorima obrazložio svoju odluku pravno uvjerljivim razlozima, koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima i priloženom materijalnom dokumentacijom, nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik kroz navedeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda (pa i prvostupanjskog suda) o postojanju činjenica odlučnih za ishod spornog odnosa između stranaka, a prema ocjeni ovoga suda riječ je nedvojbeno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a, revizijom drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja takvi revizijski navodi tuženika nisu od odlučne važnosti. Pri tome se ističe da drugostupanjski sud vezano za zaključak o dokazanoj visini štete svoje shvaćanje nije temeljio na shvaćanju prema kojem je obračun tužitelja javna isprava.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 137.216,87 kn po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog ozljede na radu njegovog osiguranika Damira Pavlića, koja se dogodila 13. kolovoza 1973., kada je osiguranik tužitelja, kao pratitelj manevarskog sustava, ispao s kretajućeg vagona između drugog i trećeg kolosjeka i zadobio teški prijelom lijeve ruke iznad lakta.

12. U revizijskoj fazi postupka među strankama je ostala sporna pasivna legitimacija tuženika, visina štete, te solidarnost obveze tuženika.

13. U odnosu na navedena prijeporna pravna pitanja u postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:

- da je Damir Pavlić, osiguranik tužitelja, zadobio ozljedu na radu, 13. kolovoza 1973., kada je kao pratitelj manevarskog sastava ispao s kretajućeg vagona između drugog i trećeg kolosijeka i tom prilikom je zadobio prijelom lijeve ruke iznad lakta,

- da je rješenje kojim je osiguraniku Damiru Pavliću priznato pravo na invalidsku mirovinu doneseno je 12. listopada 2007., a da je tužba podnesena 30. rujna 2010,

- da je, prema prijavi o nesreći naradu, od 13. kolovoza 1973., poslodavac osiguranika tužitelja Damira Pavlića bio ŽTP ZAGREB, OOUR SAOBRAĆAJ I TRANSPORT ZAGREB ZAPADNI KOLODVOR,

- da je prema potvrdi sudskog registra ŽTP ZAGREB, RADNA ORGANIZACIJA- ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ ZAGREB, OOUR – SAOBRAĆAJ ZAGREB ZAPADNI

KOLODVOR upisana u sudski registar,

- da je izvršena njezina promjena organiziranja i konstituiranja u RO ŽELJEZNIČI TRANSPORT,

- da je nakon organiziranja i konstituiranja OOUR-a ŽTP-ŽELJEZNIČKI TRANSPORT ZAGREB upisan prestanak OOUR-a zbog usklađivanja s Zakonom o poduzećima tako da tvrtka glasi ŽTP-ŽELJEZNIČKO TRANSPORTNO PODUZEĆE ZAGREB p.o.,

- da je promjena tvrtke izvršena 27. studenoga 1990. i glasila je HŽP-HRVATSKO ŽELJEZNIČKO PODUZEĆE p.o., a da je 13. svibnja 1992. upisana promjena tvrtke u HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE,

- da je preoblikovanje javnog poduzeća u d.o.o. izvršeno 5. srpnja 1995. u HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o., dok je podjela trgovačkog društva HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE izvršena razdvajanjem s osnivanjem četiri nova trgovačka društva HŽ INFRASNTRUKTURA d.o.o., HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o.

14. 1. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud iznosi pravno shvaćanje prema kojem je revident pravni sljednik prednika poslodavca osiguranika tužitelja, te odbija prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. 2. Pozivom na odredbu čl. 550.a st. 6. Zakona o trgovačkim društvima smatra da su nova društva sveopći pravni sljednici društva HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE i da za obveze društva odgovaraju solidarno, dok vezano za odgovornost pravnog prednika prvo, drugo i trećetuženika za nastali štetni događaj nalazi da tužitelj istu nije dokazao tijekom postupka, jer se iz provedenih dokaza nije moglo pouzdano zaključiti je li pravni prednik prvo, drugo i trećetuženika propustio mjere zaštite na radu i koje su to mjere bile, te je li osiguranik tužitelja suodgovoran i u kojem omjeru za nastanak štetnog događaja, te je odbio tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom.

15. 1. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovore promašene pasivne legitimacije jer su tuženici prema čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb ("Narodne novine", broj 153/05) pravni sljednici društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, a koja činjenica proizlazi i iz izvoda iz sudskog registra.

15. 2. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je odbio tužbeni zahtjev, jer prema čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10 i 139/10 - dalje: ZOMO) za štetu nastalu osiguranoj osobi, na naknadu koje Zavod ima pravo, odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, pa suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju teret dokazivanja je na poslodavcu, odnosno na tuženicima koji se mogu osloboditi odgovornosti ako dokažu da su mjere zaštite na radu sukladno posebnom propisu bile provedene, a kako tuženici u tom pravcu nisu predlagali nikakve dokaze, a iz isprava koje je priložio tužitelj proizlazi da je njegovom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je 80% uzrokovana ozljedom na radu, a 20% bolešću, (kako je to utvrđeno mišljenjem Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti).

15. 3. Uz to smatra da je visina tužbenog zahtjeva dokazana obračunom mirovine dostavljenom po tužitelju, te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 161. st. 3. ZOMO-a kada je odbio tužbeni zahtjev pa je pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačio i pozivom na čl. 161. st. 3. ZPP-a tuženike obvezao na naknadu štete tužitelju sa zateznim kamatama prema traženju tužitelja od dana podnošenja tužbe, odnosno povišenja tužbenog zahtjeva.

16. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik u podnesenoj reviziji navodi da nije pasivno legitimiran, odnosno da on nije pravni sljednik ŽTP ZAGREB, OOUR SAOBRAĆAJ I TRANSPORT ZAGREB ZAPADNI KOLODVOR, da interni obračun tužitelja nema snagu javne isprave pa da tužitelj nije dokazao visinu tražbine, te da se ne radi o solidarnoj nego o djeljivoj obvezi iz čl. 412. ZOO-a.

17. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

18. S obzirom da tužitelj revizijskim navodima vezano za pasivnu legitimaciju, kako je već navedeno, u bitnome osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći svoje viđenje činjenične situacije, odnosno pravnog sljedništva ŽTP ZAGREB, OOUR SAOBRAĆAJ I TRANSPORT ZAGREB ZAPADNI KOLODVOR, dakle, ističe činjenične prigovore zbog kojih se revizija ne može podnijeti, to takvim navodima tužitelj niti ne može uspješno osporiti materijalnopravnu pravilnost pobijane presude (čl. 385. ZPP), a istovremeno nije iznio revizijske razloge materijalnopravne naravi. Tuženici su prema čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb ("Narodne novine", broj 153/05), i prema shvaćanju ovoga suda, pravni sljednici društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, a koja činjenica i proizlazi i iz izvoda iz sudskog registra.

19. U odnosu na navode revidenta da interni obračuni tužitelja, koji je priložio kao dokaz svojih tvrdnji u odnosu na visinu štete, nemaju snagu javne isprave s obzirom da nisu izdani u propisanom obliku i u granicama nadležnosti tužitelja, zbog čega kao takvi ne mogu biti dokaz osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, ističe se da drugostupanjski sud (za razliku od prvostupanjskog suda čija je presuda preinačena) pobijanu presudu nije ni temeljio na pravnom shvaćanju da su interni obračuni tužitelja javna isprava, već je taj dokaz cijenio kao i svaki drugi, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a u odnosu na ocjenu provedenih dokaza revizija nije podnesena, već se vezano za tu tvrdnju tuženik pozvao samo na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a uz tvrdnju da je nejasno na temelju čega je zaključeno da se radi o javnoj ispravi.

20. Neosnovani su navodi tuženika o neprimjeni odredbe čl. 129. Zakona o radu i o statusnim promjenama, na konkretni slučaj, s obzirom da se navedena odredba odnosi na prijenos ugovora o radu na novog poslodavca uslijed statusnih promjena, a kako se u ovome slučaju o tome ne radi, taj prigovor nije od odlučne važnosti.

21. Ni navodi tuženika, prema kojima se ne radi o solidarnoj, već o djeljivoj obvezi iz čl. 412. Zakona o obveznim odnosima, nisu osnovani s obzirom na sadržaj odredbe čl. 550.a st. 6. Zakona o trgovačkim društvima i činjenicu da su nova društva, prema čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, pravni sljednici društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, sveopći pravni sljednici društva HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE i da za obveze društva odgovaraju solidarno.

22. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

23. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju, jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb 31. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb30c-eed18

Kontrolni broj: 04b53-eb1fb-e1dba

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.