REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1313/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz Z., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Z., protiv tuženika akademije iz Z., ..., OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građanski odjel u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 689/16-8 od 6. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1826/14-51 od 4. ožujka 2016., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici da joj na ime naknade štete plati iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak s istom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve to u roku od 8 dana, a tužiteljici je naloženo platiti tuženici parnični trošak od 17.000,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom u cijelosti je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14., - dalje: ZPP) zbog bitne povrede parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno i pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te joj dosuditi zatraženu naknadu, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) broj: Su- IV-16/2021-8 održanoj 26. travnja 2021. zauzeto je pravno shvaćanje, a nakon odluke Ustavnog suda broj U-III_2639/2017 od 4. veljače 2020. da je u postupcima radi zaštite od diskriminacije iz čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12) u kojim se ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 0/19) dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.
4.2. Stoga je ovaj sud podnesenu reviziju tužiteljice razmatrao kao redovnu reviziju.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbaciti odnosno odbiti reviziju i obvezati tužiteljicu da naknadi troškove sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6.2. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovano revidentica, dajući svoju ocjenu dokaza, osporava ocjenu izvedenih dokaza koju su nižestupanjski sudovi izveli na način predviđen čl. 8. ZPP.
7.2. Drugostupanjski je sud, suprotno navodu revidentice, ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
7.3. Revidentica ističe i da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja jer u sporovima radi diskriminacije teret dokaza je na tuženiku sukladno čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/2008, 112/2012) prema kojem ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja leži na suprotnoj stranci.
7.4. Međutim, u ovom sporu nižestupanjski su sudovi utvrdili da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi bila diskriminirala i teret dokaza je bio na njoj da dokaže da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje stoga nije došlo do povrede pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP.
8. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8.2. Slijedom iznesenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
9. Premet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to povrede prava iz radnog odnosa, diskriminacijom i uznemiravanjem.
9.2. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:
- da je tužiteljica od 01. kolovoza 2010. do 29. kolovoza 2014. radila na radnom mjestu načelnice Odjela za izradu plana i programa stručnog usavršavanja vježbenika i savjetnika,
- da tužiteljica nije bila uključena u projekt I. ... za koji smatra da je po prirodi posla trebala biti uključena, da je tuženik kao poslodavac mogao izabrati svoj tim za sudjelovanje u tom projektu, da je voditelj projekta određivao tim s kojim će projekt provesti, da su od strane drugih država sudionika tog projekta voditelji timova bili suci, ili državni odvjetnici dok je tužiteljica diplomirana politologinja, da je tuženik kao savjetnike tima imenovao osobe koje su diplomirani pravnici s položenim pravosudnim ispitom imajući u vidu da je tužiteljica diplomirana politologinja,
- da je tužiteljica u tužbi navela da je tijekom 2013. dobila samo tri radna zadatka,
- da od 2011. Ministarstvo nije raspisalo niti jedan natječaj za pravosudne vježbenike, da se stoga smanjio obim poslova tužiteljice u godinama koje su slijedile,
- da su postojale objektivne okolnosti koje su dovele do smanjenja opsega posla tužiteljice kod tuženika za koje tuženik nije odgovoran,
- da je tuženik pokušao tužiteljicu rasporediti na druge poslove na kojima bi imala veći opseg posla, da je tužiteljica navedeno otklonila smatrajući da se radi o "pokušaj poslodavca da je se riješi",
- da je tužiteljici u kolovozu 2014. otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, odnosno zbog smanjenja opsega posla.
10. Nižestupanjski sudovi su uz utvrđenje da je objektivno došlo do smanjenja opsega posla odjela kojeg je načelnica bila tužiteljica, zaključili su da tužiteljica nije bila diskriminirana zato jer je bila članica sindikata odnosno jer se angažirala u zaštiti prava i interesa radnika te su utvrdili da u ovom sporu nije bilo niti elemenata mobbinga, odnosno uznemiravanja.
10.2. Nižestupanjski sudovi su ocijenili i da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi bila diskriminirana zbog angažiranja u zaštiti prava i interesa radnika kao i zbog sudjelovanju u radu sindikalne podružnice i ukazivanja na nepravilnosti kod donošenja akata.
11. Neosnovana upire tužiteljica da je učinila vjerojatnim da je diskriminirana samim time što je dokazala da nije dobivala poslove. Naime, u postupku je utvrđeno da je objektivno došlo do smanjenja opsega posla koji je tužiteljica obavljala, odnosno da opseg posla tužiteljici nije smanjen zbog nejednakog postupanja prema njoj, kako ona neosnovano tvrdi, već je opseg posla smanjen uslijed objektivnih razloga, a na koje tuženik nije mogao utjecati.
11.2. Stoga nije došlo do povrede odredbe čl. 20. st. 1. ZSD jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije.
12. Ovaj sud ocjenjuje da su pravilno nižestupanjski sudovi otklonili navode tužiteljice o diskriminaciji čije ostvarenje tužiteljica pronalazi u tome da "nije imala posla jer joj nisu davani poslovi (a kad i jesu da su bili besmisleni)". Naime nižestupanjski sudovi su takve navode otklonili jer je u postupku nesporno utvrđeno da su postojali objektivni razlozi smanjenja opsega posla (odjela tužiteljice) osobito imajući u vidu i da je tužiteljica zbog smanjenja opsega posla konačno dobila i poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
12.2. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12.3. Ostalim revizijskim razlozima revidentica preispituje činjenična utvrđenja što sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno u reviziji i takve navode ovaj sud nije ovlašten razmatrati.
13. Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti sukladno čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 31. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
