Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: 18 Pr-211/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda N. Š., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. I. iz D. V., Z. 24L, OIB: …, B. I. iz I., Lj. G. 14, OIB:…, H. V. iz B. 281, OIB: …, B. S. iz L., I. B. 6, OIB:… i B. I. iz D. L., G. K. 52, svi zastupani po punomoćniku P. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. H., M. u. p., OIB …, zastupanog po O. u V., G.-u. o., radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 15. lipnja 2022., u prisutnosti zastupnice tužene, a u odsutnosti punomoćnika tužitelja, te objave presude 30. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja F. I., III. tužitelja H. V. i IV. tužitelja B. S i

V. tužitelja B. I koji glasi:

" Nalaže se tuženiku R. H., za M. u. p., da tužitelju F. I. iz Z., Z. 24L, OIB …, na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 69.290,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 1.800,00 kuna od dana 01.05.2015.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.06.2015.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.07.2015.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.08.2015.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.09.2015.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.10.2015.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.11.2015.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.12.2015.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.01.2016.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.02.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.03.2016.,

- 900,00 kuna od dana 01.04.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.05.2016.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.06.2016.,

- 1.050,00 kuna od dana 01.07.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.08.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.09.2016.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.10.2016.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.11.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.12.2016.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.01.2017.,

- 900,00 kuna od dana 01.02.2017.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.03.2017.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.04.2017.,

- 750,00 kuna od dana 01.05.2017.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.06.2017.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.07 .2017.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.08.2017.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.09.2017.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.10.20I7.,

- 2.210,00 kuna od dana 01.11.2017 .,

- 1.700,00 kuna od dana 01.12.2017.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.01.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.02.2018.,

- 2.380,00 kuna od dana 01.03.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.04.2018.,

- 1.870,00 kuna od dana 01.05.2018.,

- 1.870,00 kuna od dana 01.06.2018.,

- 1.020,00 kuna od dana 01.07.2018.,

- 2.550,00 kuna od dana 01.08.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.09.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.10.2018.,

- 680,00 kuna od dana 01.11.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.12.2018.,

- 1.700,00 kuna od dana 01.01.2019. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu porezana dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku R. H, za M. u. p., da tužitelju H. V. iz B., B. 281, OIB …, na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 21.330,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 1.050,00 kuna od dana 01.05.2015.,

- 750,00 kuna od dana 01.06.2015.,

- 750,00 kuna od dana 01.07.2015.,

- 450,00 kuna od dana 01.08.2015.,

- 150,00 kuna od dana 01.09.2015.,

- 750,00 kuna od dana 01.10.2015.,

- 900,00 kuna od dana 01.11.2015.,

- 300,00 kuna od dana 01.12.2015.,

- 150,00 kuna od dana 01.01.2016,

- 150,00 kuna od dana 01.02.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.03.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.04.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.05.2016.,

- 1.050,00 kuna od dana 01.06.2016.,

- 600,00 kuna od dana 01.09.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.10.2016.,

- 450,00 kuna od dana 01.11.2016.,

- 150,00 kuna od dana 01.12.2016.,

- 600,00 kuna od dana 01.02.2017.,

- 900,00 kuna od dana 01.03.2017.,

- 600,00 kuna od dana 01.04.2017.,

- 900,00 kuna od dana 01.05.2017.,

- 750,00 kuna od dana 01.06.2017.,

- 750,00 kuna od dana 01.07.2017.,

- 450,00 kuna od dana 01.08.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.09.2017.,

- 750,00 kuna od dana 01.10.20I7.,

- 1.020,00 kuna od dana 01.11.20I7 .,

- 340,00 kuna od dana 01.12.20I7.,

- 170,00 kuna od dana 01.01.2018.,

- 170,00 kuna od dana 01.07.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.08.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.09.2018.,

- 2.210,00 kuna od dana 01.10.2018.,

- 340,00 kuna od dana 01.11.2018. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu zapet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos porezana dohodak i prirezu porezana dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku R. H., za M. u. p., da tužitelju B. S. iz L., I. B. 6, OIB: …, na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 8.030,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 450,00 kuna od dana 01.05.2015.,

- 450,00 kuna od dana 01.06.2015.,

- 300,00 kuna od dana 01.07.2015.,

- 150,00 kuna od dana 01.08.2015.,

- 450,00 kuna od dana 01.09.2015.,

- 750,00 kuna od dana 01.10.2015.,

- 150,00 kuna od dana 01.11.2015.,

- 300,00 kuna od dana 01.12.2015,

- 600,00 kuna od dana 01.02.2016.,

- 150,00 kuna od dana 01.03.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.06.2016.,

- 150,00 kuna od dana 01.10.2016.,

- 150,00 kuna od dana 01.11.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.02.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.03.2017.,

- 170,00 kuna od dana 01.02.2018.,

- 340,00 kuna od dana 01.08.2018.,

- 170,00 kuna od dana 01.09.2018.,

- 850,00 kuna od dana 01.10.2018.,

- 850,00 kuna od dana 01.11.2018.,

- 510,00 kuna od dana 01.12.2018.,

- 340,00 kuna od dana 01.01.2019. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos porezana dohodak i prirezu poreza na dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku R. H., za M. u. p. da tužitelju B. I. iz D. L., G. K. 52, OIB: …, na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 10.280,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 150,00 kuna od dana 01.10.2015.,

- 300,00 kuna od dana 01.11.2015.,

- 150,00 kuna od dana 01.12.2015.,

- 600,00 kuna od dana 01.01.2016.,

- 600,00 kuna od dana 01.02.2016.,

- 450,00 kuna od dana 01.03.2016.,

- 450,00 kuna od dana 01.04.2016.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.05.2016.,

- 450,00 kuna od dana 01.06.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.07.2016.,

- 900,00 kuna od dana 01.08.2016.,

- 600,00 kuna od dana 01.09.2016.,

- 750,00 kuna od dana 01.10.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.12.2016.,

- 150,00 kuna od dana 01.02.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.03.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.04.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.06.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.08.2017.,

- 150,00 kuna od dana 01.10.2017.,

- 340,00 kuna od dana 01.11.2017.,

- 170,00 kuna od dana 01.04.2018.,

- 170,00 kuna od dana 01.05.2018. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana,

- kao

neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima I. F., V. H., S. B. i I. B. da solidarno tuženiku na ime parničnog troška isplate iznos od 9.342,00 (devet tisuća tristo četrdeset dvije kune) kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su po svom punomoćniku podnijeli zasebne tužbe protiv tuženika R. H., M. u. p., zastupana po O.D.O u V., radi isplate. Na temelju odredbe čl. 313. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 78/15, 29/18 i 70/19. – dalje: ZPP-a), sud je sve ove postupke spojio u jedinstveni postupak, a sve u cilju ekonomičnosti postupka.

Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su djelatnici MUP-a, PU V., P. g. p. V.,

Na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužitelj ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, u iznosu od 150 kuna dnevno (temeljem čl.4. Dodataka KU NN 10412013), odnosno 170 kuna dnevno (temeljem čl. 50. st.4. KU NN 1l212017) .

Tužitelj prema rasporedu rada službu redovno obavlja na teritoriju R. S. s policijskim službenicima R. S. i to na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva PGP V.: GP O. V.-O. (za međunarodni promet putnika) GP C.- Z. L. i GP G. V-D. (za pogranični promet).

Kako MUP RH nije isplaćivao dodatke za rad na terenu policijskim službenicima koji su obavljali graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH šalje Zajedničkoj komisiji za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike Zahtjev za tumačenje članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora u odnosu na predmetni slučaj. Dana 20. svibnja 2014. zajednička komisija daje tumačenje br. 7/55 u kojem navodi da u takvim slučajevima policijski službenici imaju pravo na terenski dodatak.

Slijedom navedenoga, tužitelji potražuju dodatak zarad na terenu u razdoblju od 01.05.2015. do 30.11.2018. godine.

Tužitelji su se prije podnošenja ove tužbe obratili nadležnom ODO sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članaka 186.a Zakona o parničnom postupku, no isti je takav zahtjev odbio.

Tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev, te temeljem istog traže isplatu.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbene zahtjeve tužitelja. Ističe prigovor zastare dijela utuženog razdoblja, uzevši u obzir da su tužbe podnesene 2. listopada 2020., čemu se mora pribrojiti i tromjesečni rok postupka mirnog rješenja spora kad je zastara zastala.

Prema rješenju M. u. p. broj 511-01-157- 41564/200-2012 od 28. srpnja 2012. tužitelj I. F., raspoređen je na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u P. u. V., P. g. p. V., te je na tom radnom mjestu od dana 1. kolovoza 2012. Prema rješenju Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-14-04/1-11/9- 2015 od 19. svibnja 2015. tužitelj V. H., te prema rješenju 511-01-15741564/141-2012 od 28. srpnja 2015. tužitelj S. B. raspoređeni su na radno mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza u P. u. V., PGP V., te je na tom radnom mjestu tužitelj V. H. od dana 1. lipnja 2015., a tužitelj S. B. do 1. kolovoza 2012.

Prema navedenom rješenju evidentno je kako su tužitelji izvorno raspoređeni na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u P. u. V., te mu je P. g. p. V. jedino, stalno i redovito mjesto rada.

S danom 1. srpnja 2013. godine temeljem Dogovora između V. R. H. i V. R. S. o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 12. lipnja 2013. na GP O. V. – O. i GP G. V. – D. započelo se s obavljanjem „One stop control“, odnosno zajedničke granične kontrole. Dana 30. travnja 2015. godine granična kontrola uvedena je i na granični prijelaz C. – Z. L..

Policijski službenici su na graničnom prijelazu G. V. – D graničnu kontrolu obavljali u vremenu od 06,00 do 22,00 sata. Služba u vremenu od 01. srpnja 2013. godine do 31. svibnja 2014. godine na navedenom graničnom prijelazu bila je organizirana na način da su policijski službenici radili u jutarnjoj smjeni od 05,00 do 17,00 sati i popodnevnoj od 16,00 do 24,00 sati. Policijski službenici su u službu dolazili u sjedište PGP V. u I. u 05,00 odnosno 16,00 sati, nakon čega su službenim vozilom otišli na granični prijelaz i započeli s obavljanjem granične kontrole u 06,00 odnosno 16,30 sati. Smjenu su završavali u 16,30 odnosno 22,00 sata, nakon čega su se službenim vozilom vraćali u sjedište PGP V. u I., kamo su dolazili u 17,00 odnosno 24,00 sata. Od 01. lipnja 2014. godine služba je organizirana na način da policijski službenici svojim vozilima odlaze na granični prijelaz te rade u smjenama od 06,00 do 14,00 sati i od 14,00 do 22,00 sati (po 8 sati). Udaljenost od granične crte do mjesta obavljanja granične kontrole na GP G V. – D. iznosi 5 metara. Policijski službenici na graničnom prijelazu O. V. – O. graničnu kontrolu obavljaju u vremenu od 06,00 do 18,00 sati i od 18,00 do 06,00 sati (12 sati). Služba u vremenu od 01. srpnja 20132. godine navedenom graničnom prijelazu organizirano je da policijski službenici svojim vozilima dolaze na granični prijelaz i rade u smjenama od 06,00 do 18,00 sati i od 18,00 do 06,00 sati. Udaljenost od granične crte do mjesta obavljanja granične kontrole na GP O.V. – O. iznosi 65 metara. Na graničnom prijelazu C. – Z. L., temeljem Dogovora o dopuni Dogovora između V.R. H. i V. R. S. o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 23. siječnja 2015. godine sa primjenom „One stop control“ odnosno zajedničkom graničnom kontrolom na području R. S. započeto je sa 30. travnja 2015. godine. Policijski službenici su na tom prijelazu graničnu kontrolu obavljali u smjenama od 06,00 do 18,00 sati i od 18,00 do 06,00 sati (po 12 sati). služba je organizirana na način da su policijski službenici svojim vozilima odlazili na navedeni granični prijelaz, a za što su im obračunati putni troškovi. Predmetni imaju mogućnost samostalnog prelaska na teritorij R. H. od 700 metara na način da im je to osigurano službenim vozilom patrole na zaštiti granice koji ih u vrijeme pauze mijenjaju. Također na tom graničnom prijelazu postoji čvrsti objekt i mogućnost pripreme hrane tj. mini kuhinja i druge prostorije za rad granične policije R. H, a što je određen Ugovorom između R. H. i R. S. o plaćanju režijskih troškova na graničnim prijelazima od 13. svibnja 2014. godine. Udaljenost od granične crte do mjesta obavljanja granične kontrole na GP C. – Z. L. iznosi 700 metara. Napominje da svi policijski službenici imaju i plaćeni putni trošak do narečenih graničnih prijelaza. Kao dokaz prilažu odluku o naknadi troškova prijevoza M. u. p., PU V., broj 511-14-04/1-53/73-18 od 19. veljače 2018. Tužitelji na radno mjesto dolaze u službenoj odori i s službenim naoružanjem. Iako prelaze graničnu crtu, pri putovanju do mjesta rada nalaze se u „području rada“ – ne prelaze nikakvu graničnu kontrolu od strane druge države, te službene poslove obavljaju u „području rada“, primjenjujući propise R. H. u svezi prijelaza osoba preko granice, uvoza, izvoza i provoza stvari. Mjesto rada je označeno državnim grbovima, zastavama i službenim državnim obilježjima R. H. Službena vozila su na raspolaganju policijskim službenicima u službi u PGP V. 24 sata i njihovo korištenje je određeno radnim nalogom i Posebnim rasporedom rada, a u opravdanim slučajevima dostupna su na korištenje i policijskim službenicima koji nisu određeni radnim nalogom ili Posebnim rasporedom rada, te im je na opravdano traženje policijskog službenika omogućeno korištenje istih. Policijski službenici dobivali su putne troškove za dolazak na posao i odlazak s posla, a ukoliko su tražili na raspolaganju im je bilo službeno vozilo. Napominje da su policijski službenici koji su obavljali službu na zajedničkim graničnim prijelazima u zanemarivom broju slučajeva tražili službeno vozilo za korištenje pauze, jer su na raspolaganju na svim graničnim prijelazima imali mini kuhinju (opremljenu sa svim aparatima) i dodatnu prostoriju gdje su koristili pauzu. Udaljenost od granične crte do objekta prostora koje koristi granična policija R. H. za zajedničkim graničnim prijelazima određena je na slijedeći način: GP G. V. – udaljenost od granične crte određena je metrom i iznosi 5 metara. GP O. V. – udaljenost od granične crte određena je mjernim kolicima i iznosi 65 metara. GP C. – udaljenost od granične crte izmjerena je osobnim automobilom (digitalno) i iznosi 700 metara.

Tužitelji su bili raspoređeni na slovenskom državnom području radi obavljanja hrvatske granične kontrole temeljem Dogovora između V. R. S. i V. R. H. o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između V. R.H. i V. R. S. o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (NN br. 2/2004., Međunarodni ugovori).

Na utuženo razdoblje primjenjuju se Kolektivni ugovor iz 2013. (u razdoblju od dana 3. kolovoza 2013. do 8. studenog 2017.) i Kolektivni ugovor iz 2017. stupio je na snagu 9. studenog 2017. te važi i sada.

Za vrijeme važenja KU/17 doneseno je Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., po kojem policijski službenici koji su redovno raspoređeni na rad u postaju granične policije, kao redovno i stalno radno mjesto, ne bi imali pravo na terenski dodatak, osim ukoliko bi bili ostvareni uvjeti: nemogućnost samostalnog prelaska na teritorij Republike Hrvatske za vrijeme pauze, jer im nije organiziran ili ne postoji organizirani prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij R. H. u vrijeme pauze te da udaljenost, u jednom smjeru, do teritorija R. H. iznosi najmanje 500 metara ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze.

Slijedom navedenog protivi se tužbi i tužbenim zahtjevima, te predlaže da se tužbeni zahtjevi u cijelosti odbiju kao neosnovani.

3. Na pripremnom ročištu dana 26. kolovoza 2021. pun. tužitelja izjavio je da u cijelosti ostaje kod tužbi i tužbenih zahtjeva svih tužitelja, te je predložio da se u ovom postupku saslušaju svjedoci K. D. i M. D., djelatnici PGP V., s dostavom na adresu poslodavca, V. u. 13, I., na okolnost rada na predmetnim graničnim prijelazima i tužitelji kao stranke. U spis i za suprotnu stranu predano je Tumačenje Zajedničke komisije 22/56 i 2/101. Ostao je kod prijedloga da se od tuženika zatraži da u spis dostavi Dnevni raspored rada i Registar službenih poslova, odnosno prvenstveno Tablicu u kojoj će biti prikazan predmet rada tužitelja u prijepornom vremenu i Obračunske liste plaća tužitelja za prijeporno vrijeme, a izjavio je da da će prema tim podacima moći određeno precizirati tužbene zahtjeve, a u suprotnom ostaje kod prijedloga da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Proširio je tužbeni zahtjev u odnosu na sve tužitelje za razdoblje zaključno s listopadom 2020. g., osim u odnosu na B. I. za kojeg je već navedeno da se naknada za terenski rad traži za isto razdoblje.

Protivio se prigovoru zastare istaknutom po tuženiku, a navodeći da s obzirom da u odnosu na odgovor tužene na Zahtjev za mirno rješenje spora prema povratnicama i preslikama koverti koje prilaže sudu i suprotnoj strani, proizlazi da do zastare nije došlo, obzirom na rok u kojem se ista očitovala.

Zastupnica tuženika izjavila je da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbe svih tužitelja, kod prigovora zastare potraživanja tužitelja i svih navoda istaknutih u postupku i svih dokaznih prijedloga, protivila se tužbenom zahtjevu tužitelja kao i manifestacijskom zahtjevu za dostavu dokumentacije te je istaknula kako tužba nije ni podobna za meritorno odlučivanje. U spis predmeta i za protivnu stranku predala je Sudsku praksu presuda ŽS u S., br. Gž R-338/2021-2., od 03. svibnja 2021., te presuda O. r. s. u Z., br. Pr-5681/18-30., od 27. studenog 2020.

4. Podneskom od 9. rujna 2021. tužitelj se očitovao na dosadašnji tijek postupka te u odnosu na prigovor zastare istaknuo je da je tužitelj tužbe podnio nakon odgovora D. o. kroz koje vrijeme je trajao postupak mirnog rješenja spora 1. tužitelja od 21.12.2018. do 16.05.2019., 3. tužitelja od 30.11.2018. do 16.05.2019, 4. tužitelja od 30.11.2018. do 17 .04.2019 i 5. tužitelja od 12.10.2020. do 08.12.2020. U podnesku u bitnom navodi kako službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz. Smatraju kako imaju pravo na isplatu terenskog dodatka radom dužim od 8 sati izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka. Tužitelji su upućeni na rad na područje R. S. jeste izvan mjesta svojeg stalnog boravka te stvarno obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

Pravo na isplatu terenskog dodatka nije nigdje uvjetovana visinom troškova prehrane niti načinom i troškovima putovanja, već se njegova visina regulira ovisno o činjenici da li je osigurana odgovarajuća dnevna prehrana i/ili smještaj (st.5.i 6.).

5. Na glavnoj raspravi dana 1. travnja 2022. pun. tužitelja iskazao je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih dosadašnjih navoda kao i kod predloženih dokaza i specificiranog tužbenog zahtjeva. Naveo je da do glavne rasprave u spis nisu dostavljene od strane tužene obračunske liste plaća kako je to naloženo raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu od 26. kolovoza 2021. te da zbog toga predlaže da sud ponovno obveže tuženicu na dostavu istih, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao te je predložio da se pozovu i saslušaju svjedoci tužitelja, te da se tužena očituje na visinu tužbenog zahtjeva.

Zastupnica tuženika izjavila je da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih iznesenih dosadašnjih navoda te da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva već samo pravnu osnovu.

6. Na glavnu raspravu 15. lipnja 2022. tužitelj nije pristupio unatoč urednoj dostavi poziva stoga se ročište održalo bez njegove nazočnosti dok je zastupnica tuženika iskazala da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda koji su dostavljeni u spis, te daljnjih dokaznih prijedloga nije imala. S obzirom da je tužitelj primio podnesak tužene od 19. travnja 2022., a do dana održavanja glavne rasprave na isti nije odgovorio odnosno nije dostavio nikakav podnesak u spis predložila je da se glavna rasprava zaključi.

7. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u rješenje MUP-a od 28.7.2012. o rasporedu na radno mjesto I. F. (list spisa 5), rješenje MUP-a od 19.5.2015. o rasporedu na radno mjesto V. H. (list spisa 5), rješenje MUP-a od 28.7.2012. o rasporedu na radno mjesto S. B. (list spisa 5), rješenje MUP-a od 17.1.2017. o rasporedu na radno mjesto I. B. (list spisa 5), zahtjev za mirno rješenje spora za I. F., (list 10-12 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora za I. B. (list 10-12 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora za V. H. (list 10-12 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora za S. B. (list 10-12 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora za S. B. (list 10-12 spisa) i zahtjev za mirno rješenje spora za I. B. (list 10-12 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora za I. F. (list 13-15 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora za I. B. (list 13-15 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora za V. H. (list 13-15 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora za S. B. (list 13-15 spisa) i odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora za I. B. (list 13-15 spisa), Izvod iz zapisnika u vezi tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. srpnja 2020., te je izvršio uvid u odluku o naknadi troškova prijevoza PU V. od 19. veljače 2018. (list 186-189 spisa, te list 151 spisa), Presudu Ž. s. u S. posl. br. Gž R-338/2021-2 od 3. svibnja 2021., Presudu O. r. s. u Z. Pr-5681/18 od 27. studenog 2020. (list 352 spisa), obračun terenskog rada MUP- a, PU v. od 7.12.2021. za I. F., I. B., V. H., S. B. i I. B. (list 390-393 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19 dalje u tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti neosnovani.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelji policijski službenici Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, PU Varaždinske, te da su u utuženom razdoblju bili raspoređeni na rad u PGP Varaždin te upućivani na rad na Granične prijelaze koje pokriva PGP V.: GP O. V. – O. (za međunarodni promet putnika) GP C. – Z. L. i GP G. V.- D. (za pogranični promet).

Nesporna je i visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata.

10. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno imaju li tužitelji pravo na isplatu terenskog dodatka za obavljanje poslova na graničnim prijelazima koje pokriva PGP V.: GP O. V. – O. (za međunarodni promet putnika) GP C. – Z. L. i GP G. V. – D. (za pogranični promet).

11. Uvidom u Zahtjeve za mirno rješenje spora za svakog tužitelja (list 10-12 spisa) utvrđeno je da su se tužitelji prije podnošenja tužbe obratili nadležnom državnom odvjetništvu, da navedeni Zahtjevi sadržavaju identične navode i zahtjev kao i tužba, te da je O. d. o. u V. navedene Zahtjeve odbilo 18. travnja 2019. Prema tome, tužitelji su postupili u skladu s člankom 186.a ZPP-a kojim je propisana obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe.

12. Člankom 56. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu: KU) propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13. Člankom 56. st. 1. KU-a je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio.

14. Dakle, iz navedenog proizlazi da je stalno mjesto rada mjesto, odnosno područje, u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen (st. 2. čl. 56. KU), a ukoliko bi takve poslove službenik obavljao izvan stalnog mjesta rada i stalnog boravka ostvaruje pravo na terenski dodatak (st. 1. čl. 56. KU), uz uvjet da je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira koliko je dana radio. Isto je propisano i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 89/12).

15. U ovom postupku nije sporno da su tužitelji raspoređeni na rad u PU varaždinskoj, PGP V. i to na radna mjesta policijskih službenika za graničnu kontrolu i to I. F., V. H. i S. B. na radno mjesto Voditelj smjene graničnog prijelaza, te I. B. na radno mjesto Vođa grupe za zaštitu granice, a što proizlazi i iz rješenja koja prileže spisu (list 5 spisa) za svakog tužitelja.

Sud je utvrdio da je tužiteljima stalno mjesto rada PU V., PGP V. u kojoj tužitelji, dugi niz godina, obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni - policijski službenik za graničnu kontrolu.

Prema stavu ovoga suda, pravo na dodatak za rad na terenu pripada službeniku i namješteniku u slučaju da poslove radnog mjesta obavlja na terenu izvan stalnog mjesta rada i bez obzira na to koliko je dana radio. Budući tužitelji nisu upućivani na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni, niti postoji nalog kojim je tužiteljima naloženo obavljanje poslova drugog radnog mjesta ili je promijenjeno mjesto rada, nema osnove za isplatu dodatka za rad na terenu. Tužitelji su bili raspoređeni na slovenskom državnom području radi obavljanja hrvatske granične kontrole temeljem Dogovora između V.R. S. i V. R.H. o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između V. R.H. i V. R. S. o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (NN br. 2/2004., Međunarodni ugovori).

Na utuženo razdoblje primjenjuju se Kolektivni ugovor iz 2013. (u razdoblju od dana 3. kolovoza 2013. do 8. studenog 2017.) i Kolektivni ugovor iz 2017. stupio je na snagu 9. studenog 2017. te važi i sada.

Za vrijeme važenja KU/17 doneseno je Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., po kojem policijski službenici koji su redovno raspoređeni na rad u postaju granične policije, kao redovno i stalno radno mjesto, ne bi imali pravo na terenski dodatak, osim ukoliko bi bili ostvareni uvjeti: nemogućnost samostalnog prelaska na teritorij Republike Hrvatske za vrijeme pauze, jer im nije organiziran ili ne postoji organizirani prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij R. H. u vrijeme pauze te da udaljenost, u jednom smjeru, do teritorija R. H. iznosi najmanje 500 metara ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze.

Temeljem provedenog postupka sud utvrđuje da temeljem naprijed navedenog nisu ostvareni naprijed navedeni uvjeti stoga se tužbeni zahtjevi tužitelja ukazuju neosnovanim.

16. Tužitelji su u utuženom razdoblju bili upućivani na rad u GP O.V.-O. (za međunarodni promet putnika) GP C. – Z. L. i GP G. V.-D. (za pogranični promet), pa samim time nisu im niti nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na one koje imaju u mjestu stalnog rada.

Također, za istaknuti je kako je i V. s. R. H. u cijelom nizu svojih odluka zauzeo stav o navedenom pravnom pitanju. Tako u presudi Revr 252/10 od 03. ožujka 2010. navodi da službeniku koji je privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave ne pripada pravo na dodatak za rad na terenu te se isto ne može smatrati radom na terenu jer mu zbog premještanja nisu nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada (tako i u odluci Revr-391/09, Revr-897/09, Revr-1116/10, Revr-1446/14). Također, V. s. R. H. u presudi Revr 253/2009 od 10. lipnja 2009. navodi da rad na terenu predstavlja rad u drugom mjestu rada radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je taj službenik inače raspoređen, a ukoliko je službenik privremeno upućen u drugo mjesto rada ali ne radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je inače raspoređen, ne može se smatrati radom na terenu, te službenik nema pravo na terenski dodatak.

Slijedom svega navedenog, budući da je utvrđeno kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 56. KU-a za isplatu terenskog dodataka, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti i odlučiti kao u točci I. izreke.

16. Stoga provođenje daljnjeg dokaznog postupka (saslušanje tužitelja, svjedoka, te financijskog vještačenja i dr.) ukazuje se nepotrebnim budući da je po ocjeni suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

18. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba R. H. (MUP) od 7. listopada 2021. sud je utvrdio da je 2. tužiteljica I.B. preminula dana 17. travnja 2022. stoga je dana 10. lipnja 2022. ovaj sud donio rješenje posl. br. 18 Pr-211/2020-19 u kojem se pod točkom I/ utvrđuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti 2. tužiteljice B. I. iz I., Lj. G. 14, dok je pod točkom II/ određeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj pok. 2. tužiteljice B. I. preuzme postupak, ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Priznati su troškovi sastava za odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 5.000,00 kn, odgovor na tužbu od 30.12.2020. za I. B. 1.000,00 kn, za odgovor na tužbu od 11. prosinca 2020. za I. F. i dr. u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 2. srpnja 2021. u iznosu od 250,00 kn, ročište 26. kolovoza 2021. u iznosu od 500,00 n, ročište 1. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn, ročište 15. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, te trošak izdavanja i umnožavanja isplatnih lista (tbr. 44. Tarife) u iznosu od 92,00 kn, odnosno ukupno 9.342,00 kn. Zatezne kamate na trošak dosuđene su temeljem čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a teku od dana donošenja presude do isplate.

S obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili spor, sud je njihov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U I., 30. lipnja 2022.

Sutkinja :

N. Š.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja P. M, odvjetniku iz Z., P. i T. E. 6

2. Pun. tuženika O.D.O. u V., G.-u. o.