Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-1084/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz K. S., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u S., protiv tužene P. b. Z. d.d., sa sjedištem u Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3206/19 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3206/19 od 28. siječnja 2022.
II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška i nalaže se tuženoj da mu naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 4.000,00 kn, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i trošak žalbe u iznosu od 450,00 kn, sve u roku od petnaest dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu, broj 9012311834, od 01. ožujka 2007.g., koji je sklopljen između tužitelja Z. L. kao korisnika kredita i tuženika P. B. Z. – dioničko društvo, Z., kao Banke, a koji Ugovor je, dana 02. ožujka 2007.g., potvrđen (solemniziran ) od strane javnog bilježnika M. I., u S.¹, pod brojem OV – 3451/07 i to baš:
- Točke 1. Ugovora kojom se Banka obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.519,07 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,
- Točke 4., stavka 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila,
- Točke 4., stavka 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF,
- Točke 5., stavka 2. Ugovora u kojem je ugovoreno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, te
- Točke 6.2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da su jednaki mjesečni anuiteti plativi u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 27.831,95 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:
- na iznos od 24,28 kn od 21.08.2007.g. pa do isplate,
- na iznos od 12,28 kn od 10.09.2007.g. pa do isplate,
- na iznos od 18,34 kn od 13.11.2007.g. pa do isplate,
- na iznos od 18,71 kn od 08.01.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 87,28 kn od 08.02.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 110,28 kn od 10.03.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 93,28 kn od 08.04.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 62,54 kn od 07.05.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 70,28 kn od 17.06.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 74,28 kn od 04.07.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 60,11 kn od 12.08.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 65,28 kn od 16.09.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 98,28 kn od 19.10.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 108,88 kn od 26.11.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 91,25 kn od 17.12.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 205,28 kn od 31.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 210,28 kn od 28.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 185,48 kn od 30.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 173,28 kn od 20.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 181,28 kn od 15.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 162,28 kn od 17.06.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 163,28 kn od 29.07.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 158,28 kn od 18.08.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 164,29 kn od 29.09.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 152,58 kn od 22.10.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 176,48 kn od 30.11.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 192,28 kn od 31.12.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 215,28 kn od 30.01.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 215,28 kn od 27.02.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 235,28 kn od 31.03.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 233,28 kn od 29.04.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 247,28 kn od 31.05.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 343,28 kn od 02.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 287,28 kn od 28.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 281,28 kn od 10.08.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 342,28 kn od 20.09.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 324,12 kn od 26.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 385,28 kn od 02.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 475,28 kn od 30.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 435,28 kn od 14.01.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 415,28 kn od 04.02.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 413,28 kn od 28.03.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 392,29 kn od 06.04.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 515,28 kn od 09.06.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 505,28 kn od 04.07.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 648,38 kn od 02.08.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 584,28 kn od 30.08.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 518,28 kn od 23.09.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 511,28 kn od 11.10.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 503,69 kn od 16.11.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 547,28 kn od 07.01.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 575,68 kn od 31.01.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 578,28 kn od 29.02.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 555,28 kn od 16.03.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 557,28 kn od 11.04.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 577,28 kn od 31.05.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 576,28 kn od 19.06.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 565,28 kn od 10.07.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 555,28 kn od 16.08.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 528,28 kn od 10.09.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 564,35 kn od 26.10.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 570,28 kn od 01.12.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 570,28 kn od 31.12.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 560,28 kn od 14.01.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 559,28 kn od 01.03.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 540,28 kn od 08.03.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 550,28 kn od 27.04.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 536,28 kn od 09.05.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 523,28 kn od 07.06.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 512,28 kn od 11.07.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 524,28 kn od 20.08.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 533,28 kn od 13.09.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 546,48 kn od 31.10.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 555,28 kn od 27.11.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 565,28 kn od 27.12.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 550,28 kn od 13.01.2014.g. pa do isplate
- na iznos od 575,28 kn od 27.02.2014.g. pa do isplate
- na iznos od 730,50 kn od 31.03.2014.g. pa do isplate.
III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.268,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška.
3. Žalbu je izjavio i tužitelj, pobijajući odluku o parničnom trošku u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za iznos od 4.000,00 kn, zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje.
4. Žalba tužene nije osnovana, žalba tužitelja je osnovana.
5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe tužena jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati dok žaliteljica nije ovaj žalbeni razlog argumentirala razlozima o konkretnim nedostacima presude koje ima u vidu ova zakonska odredba.
6. U postupku nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti dok tužena sadržajem ostalih žalbenih navoda osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.
7. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništenosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa, promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetnih odredbi.
8. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 1. ožujka 2007. ugovor o kreditu za kupnju automobila, za iznos od 18.519,07 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbom čl. 4. ugovora ugovorena je kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 5,10 % godišnje.
9. Tužitelj je kredit otplatio 31. travnja 2014.
10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.
11. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene.
12. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.
13. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t. 1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
14. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. 15. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16. I odredba čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP 07) uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.
17. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o valuti glavnice i kamatnoj stopi predmetnog ugovora, razdoblju i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na ovdje sporni ugovor stranaka o kreditu.
18. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
19. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 10. lipnja 2019.
20. Kako dakle pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke veže sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti, u pitanju su pravna utvrđenja suda u postupku kolektivne zaštite.
21. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).
22. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
23. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice i kamatne stope utvrđene u trenutku sklapanja ugovora.
24. Ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi već citirana odredba čl. 502.c ZPP, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa. Žaliteljica stoga neutemeljeno osporava tužiteljevo pravo iz ove odredbe tvrdeći da nije u pitanju spor radi naknade štete.
25. Okolnost da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen otplatom ugovorenog iznosa nije od utjecaja na postojanje pravnog interesa tužitelja za isticanje ništetnosti jer se prema odredbi čl. 328. ZOO-a važećoj u vrijeme njegovog sklapanja, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Smisao odredbe je efikasna pravna zaštita savjesne ugovorne strane koja je u izvršavanju ništetnog ugovora kao pravnog posla protivnog odredbama pravnog poretka ili morala, drugoj ugovornoj strani nešto dala. Zaštita se u takvom slučaju ostvaruje kondemnatornim zahtjevom koji ima za cilj uspostavu pravne i činjenične situacije za stranu koja je izvršila obvezu kao da ništavog ugovora (ili pojedine njegove odredbe) nije bilo, u ovom slučaju isplatom novčanog iznosa.
26. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.
27. Budući da je tužena ovdje sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).
28. Nadalje, pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 13. lipnja 2014. za kamatu i 14. lipnja 2018. za valutu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužitelj podnio tužbu 10. lipnja 2019. zastara nije nastupila.
29. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom banke i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.
30. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.
31. U odluci o naknadi parničnoga troška materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tužene (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), ona u žalbi i ne iznosi konkretne razloge već pravilnost odluke osporava posljedično vezano s odlukom o glavnom zahtjevu.
32. Međutim, tužitelj osnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u dijelu odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka. Naime, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda troškovi financijskog vještačenja koje je tužitelj platio u iznosu od 2.250,00 kn prije podnošenja tužbe bili su potrebni u povodu ovog postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) jer je prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP bio dužan u tužbi postaviti određeni tužbeni zahtjev. Imajući u vidu da mu je tužena prije podnošenja tužbe dostavila potrebnu dokumentaciju temeljem koje je imao mogućnost odrediti iznos zahtjeva pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je mogao postaviti "manifestacijski zahtjev iz čl. 186.b. ZPP". Također su za vođenje postupka bili potrebni troškovi sastava podneska od 22. rujna 2021. u iznosu od 250,00 kn jer je njime dostavljen dokaz o uplati potrebnog predujma za vještačenje te trošak sastava podneska od 27. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn jer je njime ukazano na nepravilnost u nalazu vještaka. Po ocjeni ovoga suda i trošak pristupa na ročište u iznosu od 500,00 kn za objavu je bio potreban imajući u vidu pravo stranke da joj se i usmeno priopće razlozi presude (ustavno načelo javne objave presude).
33. Obzirom na vrijednost predmeta spora, iznosi nagrada za navedene procesne radnje utvrđeni su u granicama zahtjeva tužitelja, primjenom odredbi Tbr. 8. t. 1. i t. 3. i Tbr. 9. t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP tuženoj je naloženo da naknadi tužitelju i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 10. t. 5. Tarife) i trošak pristojbe od 200,00 kn (Tar.br. 3. t. 2. u vezi Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine br. 53/19).
34. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 370. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.
35. Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 31. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.
