REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 379/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB:80572192786, i tužitelja HŽ Cargo d.o.o., Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/1, OIB:08720210702, koje zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-705/2014-2 od 21. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-253/2013 od 18. studenoga 2013., ispravljena rješenjem broj P-253/2013 od 27. studenoga 2013., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 705/2014-2 od 21. veljače 2018. u toč. I., II.1. i u toč. III. izreke i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-253/2013 od 18. studenoga 2013., ispravljena rješenjem broj P-253/2013 od 27. studenoga 2013., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Ispravljenom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 3.500.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 656.250,00 kn (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke (toč. I. izreke) te je preinačena odluka o troškovima postupka na način da su tužitelji u toč. 1. obvezani solidarno tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 183.750,00 kn dok je u toč. 2. zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 477.500,00 kn odbijen (toč. II. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 54.687,50 kn (toč. III. izreke) te tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 47.500,00 kn (toč. IV. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu reviziju su podnijeli tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, i 25/13-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete temeljem ugovora o osiguranju priključnog vozila.
7. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji nije bilo sporno
- da je u štetnom događaju od 24. studenoga 2006., koji je upravljajući teretnim vozilom s prikolicom, prouzročio Zoran Mlinarić, tužitelju nastala znatna imovinska šteta;
- da su i teretno i priključno vozilo policama osiguranja s limitima do 3.500.000,00 kn bili osigurani kod tuženika;
- da su stranke sklopile dana 26. ožujka 2007. nagodbu kojom se tuženik obvezao predniku tužitelja isplatiti na ime naknade štete 3.200.000,00 kn.
8. Sporno je s obzirom na tekst nagodbe je li se tom nagodbom prednik tužitelja odrekao svoje tražbine i po polici osiguranja priključnog vozila.
9. Ocjenjujući tekst nagodbe nižestupanjski sudovi zaključuju da je navedenom nagodbom u cijelosti riješeno pitanje obeštećenja prednika tužitelja iz štetnog događaja od 24. studenoga 2006., dakle, da se odricanje od daljnje naknade štete odnosilo i na obvezu tuženika iz ugovora o osiguranju priključnog vozila.
10. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).
11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).
12. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi drugostupanjske presude, jednako kao i razlozi prvostupanjske presude, nedostatni i bez logičkog i pravnog tumačenja teksta nagodbe.
13. Suprotno tvrdnji revidenata pobijane presude imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Nije stoga počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
14. Međutim, osnovana je tvrdnja revidenata da su nižestupanjski sudovi tumačeći domašaj sporne nagodbe pogrešno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), kada nejasnu odredbu o opsegu odricanja nisu tumačili u korist tužitelja.
15. Odredbom čl. 319. ZOO-a propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase (st. 1.), te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu treba tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim Zakonom (st. 2.).
16. Prema odredbi čl. 320. st. 1. ZOO, u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila ili predložila jedna ugovorna strana, nejasne odrede tumačit će se u korist druge strane.
17. I po ocjeni ovog suda, tekst nagodbe u kojem se s jedne strane spominje samo jedan limit osiguranja od 3.500.000,00 kn, u kojoj se navodi odšteta po osnovi police osiguranja teretnog vozila, u kojoj se ne navodi polica osiguranja priključnog vozila, ali se zaključno utvrđuje da su nagodbom stranke riješile svoja potraživanja i da se prednik tužitelja odrekao svih daljnjih potraživanja prema tuženiku u vezi predmetnog štetnog događaja nejasan je i izaziva dvojbu o pravoj volji ugovornih strana i domašaju nagodbe i na policu osiguranja priključnog vozila.
18. Prema utvrđenju sudova tekst nagodbe unaprijed je sastavio tuženik. Stoga, je tumačeći nejasne odredbe o domašaju nagodbe u korist prednika tužitelja valjalo zaključiti da navedenom nagodbom nije bila obuhvaćena i obveza tuženika iz ugovora o osiguranju priključnog vozila. Kako nižestupanjski sudovi sporne odredbe nagodbe nisu tumačili sukladno odredbi čl. 320. st. 1. ZOO pogrešno su primijenili materijalno pravo.
19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva zbog čega nema mjesta preinaci presude, stoga je valjalo na temelju odredbe 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl., 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 31. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb30e-71e79
Kontrolni broj: 0563a-61466-00c6c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
