REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 150/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., protiv tuženika M. B., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. F. T., odvjetnica u O., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i ovlasti na uknjižbu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1447/17 od 7. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1407/2016 od 6. travnja 2017., u sjednici dana 31. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuju:

- presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1447/17 od 7. rujna 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1407/2016 od 6. travnja 2017. u dijelu toč. I. izreke kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica za 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K. u naravi zvana «kuća kod K.»,

- prvostupanjska presuda u dijelu točke I, izreke kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica za 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K. u naravi zvana «kuća kod K.» i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica za 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K. u naravi zvana «kuća kod K.».

i

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojom je ovlaštena tužiteljica zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva za 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K. u naravi zvana «kuća kod K.».

II. Preinačuje se odluka o parničnim troškovima u drugostupanjskoj presudi i rješava:

Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj P-1407/2016 od 6. travnja 2017. sudio je:

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K. u naravi zvana «kuća kod K.» pa je ovlaštena tužiteljica zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužiteljice A. L. ž. S., za 1/5 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena M. B. pok. V. za 1/5 dijela.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.550,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06.travnja 2017.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, dok se za više traženo u iznosu od 750,00 kn.“

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-1447/17 od 7. rujna 2017. odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. Izreke, te odluku o parničnim troškovima u toč. II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 10.550,00 kuna sa zateznim kamatama.

3. Tako je suđeno u sporu na koji je tužiteljica upućena rješenjem Općinskog suda u Omišu broj O.189/07 od 9. studenog 2007. donesenom u ostavinskom postupku iza pokojne V. B., radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Tuženik je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja naznačenih u reviziji, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

6. Revizija je djelomično nedopuštena.

7. Vijeće Vrhovnog suda RH je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost imajući na umu da protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, a nije riječ o presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi navedeni samo primjerice. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. U ovom slučaju presudom je odlučeno o dva zahtjeva: zahtjevu za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica opisane nekretnine i zahtjevu na ovlaštenje tužiteljici zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva za 1/5 dijela nekretnine.

9.1. Revizija protiv presude kojom je odlučeno o prvom zahtjevu je dopuštena jer udovoljava kumulativno propisanim kriterijima. Međutim u reviziji protiv dijela presude kojim je suđeno da je tužiteljica ovlaštena ishoditi uknjižbu prava suvlasništva tuženik nije naveo ni jedno pravno pitanje, a time ni razlog važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

9.2. Stoga je valjalo djelomično odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392.b. st. 2. ZPP i riješiti kao u toč I. izreke rješenja.

10. U preostalom dijelu revizija je dopuštena i osnovana.

11. Presuda ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

12. Predmet spora onog dijela presude kojeg tuženik pobija dopuštenom revizijom je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K.. Tužiteljica je temeljila svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji da je suvlasnički dio od 1/5 dijela te nekretnine stekla na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 22. kolovoza 1997. sa sada pok. V. B., zvanom L., a sada pok, V. da je stekla pravo vlasništva nasljeđivanjem iza smrti pokojnog J. B. i potom iza smrti njegovih nasljednika (braće sada pok. V.).

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika za cijelo, a upis je izvršen na temelju presude Općinskog suda u Splitu broj P-89/01 od 28. lipnja 2001. donesenoj u sporu protiv upisanih vlasnika, među kojima

A. L. nije obuhvaćena kao tuženica;

- predmetnu kuću su izgradili sada pok. J. B., pokojnog A., i njegova supruga J. B.,

- pok. J. B. je oporukom sastavljenom 20. ožujka 1930. raspolagao cijelom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom ne navodeći zemljišnoknjižne oznake nekretnina i njihove nazive;

- rješenjem o nasljeđivanju donesenim nakon smrti J. B. podbrojem O.176/57 od 24. kolovoza 1954. njegova imovina je raspoređena nasljednicima na način da su sinovi J., M. i I. naslijedili svaki po 11/48 dijelova, a kćeri M., T., V. (L.) i K. te unuka

Č.-S. B. svaka po 3/48:

- u rješenju u o nasljeđivanju nekretnine su opisane prema zemljišnoknjižnim ulošcima, ali nije naveden zemljišnoknjižni uložak 1623 k.o. K., u kojemu je upisana sporna nekretnina;

- predmetna nekretnina je u trenutku smrti J. B. bila njegovo vlasništvo, pa raspolaganje nasljednika nekretninom nakon rješenja o nasljeđivanju upućuje na to kako su svi nasljednici smatrali da je i ova nekretnina raspoređena nasljednicima sukladno njihovim nasljedničkim dijelovima prema rješenju o nasljeđivanju;

- sinovi ostavitelja J., M. i I. su umrli bez potomaka, a njihovi suvlasnički dijelovi od po 11/48 su pripali njihovim sestrama;

- kćeri ostavitelja M. B. i T. B. su svoj suvlasnički dio od po 3/48 dijela oporučno (legatom) ostavile djedu tuženika M. B.;

- između tužiteljice i kćeri ostavitelja V. (L.) B. je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 22. kolovoza 1997. u kojem je navedeno koje nekretnine primateljica uzdržavanja daje davateljici, među kojim su navedene nekretnine koje je primateljica uzdržavanja naslijedila iza svojeg oca J. B., majke J. B. i braće J., I. i M. B.;

- u katastru zemljišta nekretnina je upisana kao posjed M. B., koji upis je brisan, a upisan je kao posjednik tuženikov djed M. B., a V. (L.) B. se nje žalila na rješenje kojim se ona briše kao posjednica;

- V. B. je dana 22. listopada 1990. sačinila oporuku u korist S. B., kojom je uz ostalo navela da je ona posjednica obiteljske kuće u Š. u kojoj živi sa sestrićem S. B., da se ta kuća sastoji od prizemlja sa četiri sobe, da je ona na kući svojim sredstvima postavila novi krov, izgradila WC i kupaonicu, da je ona suvlasnica na kući s M. B. (tuženikova baka) i njezinom djecom, a da je ona samostalna vlasnica poboljšica;

- u predmetnoj kući su nakon smrti J. B. ostali živjeti njegova žena J., sin J., kćeri M., T. i V., te njegova unuka Č.-S. B.;

- brat tužiteljice, koji je ujedno djed tuženika, M. B., živio je u kući do drugog svjetskog rata kada je otišao u R., a vratio se u kuću tijekom 50-tih godina prošlog stoljeća, te je on nakon 1971. izvršio dogradnju predmetne kuće;

- u vrijeme dogradnje u kući su sa M. B. živjeli njegov brat S. B., V. B. i Č.-S. B., a od 1971. do 1976. i T. B., pokojnog S.;

- nakon smrti M. B. u kući su ostali živjeti V. B. do 1997. (kad se preselila kod tužiteljice) i S. B. do smrti 1997.

14. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužiteljica na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavaju sklopljenog s V. B., stekla suvlasništvo predmetne nekretnine, a njena prednica da je stekla pravo suvlasništva nasljeđivanjem. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi V. B. za života ustupila svoje pravo tužiteljevom djedu M. B., a njegove tvrdnje su u suprotnosti i sa sadržajem Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojemu je navedeno da su predmetom ugovora i druge nekretnine koje je V. B. naslijedila iz smrti pokojnog oca J. B..

14.1. Tuženik je tijekom postupka ukazivao na navodnu ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali nije iznio konkretne činjenice niti predložio dokaze u prilog svojih tvrdnji.

15. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen te je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica za 1/5 dijela nekretnine i to čest. zem. 1593/2 ZU 1623 k.o. K. u naravi zvana «kuća kod K.».

16. Tuženik je revizijom ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava te je naznačio pravna pitanja:

1) Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio osnovanim tužbeni stvarnopravni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjske presude?

2) Stječe li se samim sklapanjem pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini ili se pravo vlasništva nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnim knjigama?

3) Predstavlja i spomenuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 1997. godine pravnu osnovu (titulus) za stjecanje vlasništva ili pak način (modus) stjecanja kako ga utvrđuje prvostupanjska presuda u konkretnom slučaju?

16.1. U reviziji je navedeno da se pitanja odnose na odredbe čl. 115. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP), te da su pitanja važna u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP jer je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odlukama broj Rev-2655/1991-2 od 26. veljače 1992., Rev x-531/2011-2 od 27. studenog 2013., Rev x-236/2015 od 30, rujna 2015., Rev-2431/2012-2 od 19. ožujka 2014 i Rev-211/09-2 od 9. ožujka 2011., ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

17. Vijeće revizijskog suda je ocijenilo reviziju osnovanom.

18. Odredbe materijalnog prava na koje se odnose pitanja glase:

- čl. 115. st. 1. ZVDSP: Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom;

- čl. 119. st. 1. ZVDSP: Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

- čl. 119. st. 2. ZVDSP: Odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

19. Presude na koje se tuženik pozvao temelje se na pravnom shvaćanju:

- Rev-2655/1991: „Na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način odredjen zakonom (čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Sl. list" br. 6/80 i 36/90 - sada preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske). Zaključivanjem ranije naznačenih ugovora tužitelji su stekli pravni osnov stjecanja prava vlasništva (titulus) time da je za stjecanje prava vlasništva potreba i modus (način) stjecanja. Kako je predmet prava vlasništva nekretnina to je modus (način) stjecanja upis u zemljišne knjige. Bez upisa u zemljišne knjige tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na spornim nekretninama. Kako medju strankama nije sporno da tužitelji nisu kao vlasnici upisani u zemljišnim knjigama na spornim nekretninama to su nižestepeni sudovi pravilno ocijenili da je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrdjenje prava vlasništva odnosno suvlasništva neosnovan.“;

- Rev-x-386/2015: „U pravu su revidenti kada tvrde da u konkretnom slučaju spomenuti ugovor o kupoprodaji iz 1987. predstavlja pravni osnov (titulus) za stjecanje vlasništva, koje vlasništvo se stječe tek upisom u zemljišne knjige (modus), pa nije osnovan tužiteljev stvarnopravni zahtjev za utvrđenje vlasništva na temelju istog ugovora o kupoprodaji.“;

- Rev-211/2009: „Na takve revizijske prigovore, bez obzira na razloge navedene u pobijanoj presudi, treba reći da, kad bi se i prihvatilo stajalište revidentice, tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva ne bi bio osnovan. Naime, prema odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96 i dr.) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi. Samim sklapanjem pravnog posla ne stječe se pravo vlasništva, pa ni u slučaju da je sklopljen pravno valjani ugovor. Dakle, u konkretnom slučaju eventualno postojanje pravno valjanog ugovora o darovanju, kako to tvrdi tužiteljica, još uvijek nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva.“

19.1. Napominje se da se odluke revizijskog suda broj Rev x-531/2011. i Rev x- 386/2015, koje su također navedene u reviziji, temelje na drugačijoj činjeničnoj osnovi pa te presude ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima, što nije od utjecaja na ishod ovog revizijskog postupka.

20. Pregledom pravnih shvaćanja u odlukama revizijskog suda navedenim u toč. 19. obrazloženja ovaj sud je našao osnovanom navode tužitelja o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 115.st. 1. i 119. st. 1. i 2. ZVDSP, o kojima je revizijski sud zauzeo shvaćanje u navedenim odlukama, kao i u nizu drugih odluka koje tuženik nije naveo u reviziji, a pobijana presuda se temelji na shvaćanju koje je nepodudarno shvaćanju revizijskog suda.

21. Stoga je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva prihvaćen pogrešnom primjenom materijalnog prava pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti tuženikovu reviziju i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu po čl. 395. st. 1. ZPP i djelomično odbiti tužbeni zahtjev.

22. Stranke su u ovoj parnici podjednako uspjele u sporu, pa je ovaj sud našao da ima mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj, ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.